Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4767/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice M. N. (OIB: …) iz Š., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Š., protiv tuženika J. S. (OIB: …) iz Š., kojega zastupaju odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. V. i Z. L. M. u Š., radi sprječavanja štetnih imisija, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-61/2017-39 od 3. studenoga 2023., dana 2. rujna 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-61/2017-39 od 3. studenoga 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Smatra se da je tužba podnesena u ovoj pravnoj stvari povučena.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.057,63 EUR (7.968,71 kunu) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana donošenja ovog rješenja (3. studenoga 2023.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 82/22. i 114/22. – dalje: ZPP. U žalbi u bitnome ističe da je tuženik bio na ročištu i da je sud trebao raspravljati sa prisutnom strankom, a da su kod punomoćnika tužiteljice postojale opravdane okolnosti koje su ga spriječile da dođe na ročište. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati njezinu žalbu sukladno žalbenim navodima.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP koja se na odgovarajući način primjenjuje na temelju čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski sud je, polazeći od utvrđenja da je ročište za glavnu raspravu bilo određeno za dan 3. studenog 2023., pa kako na isto nije pristupio tužiteljica, iako uredno pozvana putem punomoćnika, te kako je punomoćnica tuženika izjavila da se neće upustiti u raspravljanje, pozivom na smislenu primjenu odredbe članka 295. stavak 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke. Pozivom na odredbu čl. čl.158. st.1. ZPP i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) prema vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna, prvostupanjski sud je tuženiku priznao parnični trošak u iznosu od 5.273,44 kuna/699,91 eura. Rješenjem od 15. travnja 2024. (stranica 88 spisa) odbijen je prijedlog tužiteljice za povrat u prijašnje stanje, koje rješenje je postalo pravomoćno 16. svibnja 2024. ( stranica 89 spisa ).
6. Odredbom čl. 295. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 65. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku /Narodne novine broj 25/13) propisano je da ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.
7. Budući da tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište za glavnu raspravu 3. studenoga 2023. (list 67 spisa), a tuženik se nije htio upustiti u raspravljanje, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 295. st. 2. ZPP utvrdio da se smatra da je tužiteljica povukla tužbu.
8. Naime, u takvim okolnostima za zaključiti je da su obje stranke izrazile volju da ne raspravljaju pred sudom, tužiteljica time što, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište za glavnu raspravu, a izostanak nije opravdala (neopravdano je izostala), a tuženik time što se na istom ročištu za glavnu raspravu nije htio upustiti u raspravljanje. U takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji nema mjesta održavanju ročišta za glavnu raspravu (sud zapravo ne bi imao s kime raspravljati), jer je došlo do presumiranog povlačenja tužbe u smislu odredbe čl. 295. st. 2. ZPP, a što je sud dužan utvrditi deklaratornim rješenjem (pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3838/2018 od 9. siječnja 2019. i odluci broj Rev- 284/2022 kao odgovor na postavljeno pitanje "Primjenjuje li sud, iako se radi o glavnoj raspravi, nepravilno odredbu čl. 295. st. 1. ZPP, kada donosi odluku o presumiranom povlačenju tužbe samo zbog izostanka s ročišta jedne stranke - tužitelja, a ne obje stranke?").
9. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pri čemu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).
10. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje u cijelosti.
U Zagrebu 2. rujna 2024.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar, v.r.
