Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3889/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z.¹, OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u Odvjetničkom društvu J. & p. j.t.d., Z.¹, protiv tuženice M. K. iz Z., OIB:…, zastupane po punomoćnici A. S. Z., odvjetnici u Z.², radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1080/2024 od 21. svibnja 2024., dana 2. rujna 2024.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1080/2024 od 21. svibnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja zabranjeno je protivnici osiguranja da otuđi, optereti ili na bilo koji drugi način raspolaže svojim suvlasničkim dijelom nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Z., k.o. 335193, Z., broj zk uloška: 8177, broj kat. čestice: 7403/2, oznake kuća, gospodarska zgrada i dvor ukupne površine 480 m[2] (točka I. izreke). Također, određena je zabilježba zabrane otuđenja, opterećenja i raspolaganja iz točke I. izreke u zemljišnim knjigama, posjedovnim listovima, te svim drugim javnim knjigama, očevidnicima i upisnicima u kojima se vodi nekretnina iz točke I. rješenja, što je protivnica osiguranja dužna trpjeti (točka II. izreke).
Određeno je i da privremena mjera na snazi je do pravomoćnog okončanja sudskog postupka i postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice (točka III. izreke), te da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (točka IV. izreke)
2. Protiv rješenja žalbu je podnijela tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti i prijedlog za određivanje privremene mjere odbiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženice odbije.
4. Žalba je osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužitelj učinio vjerojatnom opasnost da bi bez predložene mjere osiguranja tuženica spriječila ili znatno otežala ostvarenje njegove tražbine raspolaganjem nekretninom u odnosu na koju se zahtijeva predaja u posjed. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 346. st. 1. OZ prihvatio prijedlog za određivanjem privremene mjere, te odredio privremenu mjeru na način da je zabranio tuženici da raspolaže suvlasničkim dijelom nekretnine.
6. Tuženica žalbom osporava pobijano rješenje ističući da je isto donijeto samo na temelju navoda tužitelja, te da nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere. Takvi žalbeni navodi tuženice su osnovani.
7. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu tuženica preda u suposjed spornu nekretninu (točka I. tužbenog zahtjeva), te da mu kao nepošteni posjednik nekretnine isplati naknadu koristi za neovlašteno posjedovanje nekretnine u iznosu od 500,00 eura mjesečno (točka II. i III. tužbenog zahtjeva). Dakle, tužitelj u parničnom postupku tvrdi da prema tuženici ima dvije tražbine i to nenovčanu tražbinu predaje u suposjed i novčanu tražbinu s osnove naknade koristi za neovlašteno posjedovanje nekretnine. Iz obrazloženja pobijanog rješenja međutim, nije jasno da li je sud prvog stupnja donošenjem privremene mjere osigurao novčanu ili nenovčanu tražbinu tužitelja.
8. Iz okolnosti da je sud pobijano rješenje donio primjenom odredbe čl. 346. st. 1. OZ moglo bi se zaključiti da je privremenom mjerom osigurana nenovčana tražbina tužitelja. Međutim, pobijano rješenje ne sadrži jasne, dostatne i razumljive razloge zbog čega bi eventualno otuđenje suvlasničkog udjela tuženice znatno otežalo ili potpuno osujetilo ostvarenje tražbine tužitelja na predaju u suposjed nekretnine.
9. U tom smislu potrebno je i navesti da osnovanost tužiteljeva zahtjeva radi predaje u suposjed, sukladno čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) u odnosu na pasivnu legitimaciju tuženice primarno ovisi o činjenici tj. o posjedu odnosno o okolnosti da li tuženica posjeduje tužiteljevu nekretninu. Pritom i iz odredbe čl. 162. st. 4. ZVDSP proizlazi, jednako kao i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela održanoj 21. listopada 2019. da je za odlučivanje, u slučaju otuđenja stvari od strane tuženika na koje tužitelj nije mogao utjecati, mjerodavno činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, a ne vrijeme zaključenja glavne rasprave. S obzirom na navedeno potpuno je nejasno zbog čega bi eventualno otuđenje suvlasničkog dijela tuženice, na bilo koji način utjecalo na ostvarivanja eventualne tražbine tužitelja predaje u suposjed odnosno na koji način bi isto ostvarivanje tražbine tužitelja otežalo ili u potpunosti osujetilo.
10. Dakle, pobijano rješenje ne sadrži jasne i razumljive razloge zbog čega sud prvog stupnja smatra da bi eventualnim otuđenjem svog suvlasničkog odjela tuženica otežala ili onemogućila ostvarenje tužiteljeve tražbine predaje nekretnine u suposjed i zašto je uopće pravno relevantno da za ostvarenje eventualne tužiteljeve tražbine radi predaje u suposjed tuženica tijekom parničnog postupka bude u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica nekretnine. To sve pod pretpostavkom da tužitelj prijedlogom za određivanje privremene mjere zahtijeva osiguranje samo svoje nenovčane tražbine.
11. U tom smislu potrebno je i navesti da je odredbom čl. 341. st. 2. OZ propisano da tražbina čije se osiguranje traži mora biti navedena u zahtjevu za osiguranje, što znači da nije dovoljno da je tražbina čije je osiguranje zahtijeva bude navedena u činjeničnim navodima prijedloga, već ista, da bi prijedlog za određivanje privremene mjere bio potpun, mora biti naznačena u zahtjevu za osiguranje (petitu prijedloga), a kako je to propisano odredbom čl. 341. st. 2. OZ. U konkretnom slučaju, tužitelj u zahtjevu za osiguranje (petitu) uopće nije naveo koju to točno tražbinu zahtijeva osigurati (da li samo nenovčanu, samo novčanu, ili obje), što je posljedično dovelo do toga dovelo do toga da niti iz izreke pobijanog rješenja nije jasno koju je to točno tražbinu sud prvog stupnja pobijanim rješenjem osigurao odnosno da li je osigurao tužiteljevu novčanu tražbinu, njegovu nenovčanu tražbinu, ili je osigurao obje tražbine tužitelja (novčanu i nenovčanu).
12. Dakle osnovani su žalbeni navodi tuženice da obrazloženje pobijanog rješenje ne sadrži jasne, dostatne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi određivanje privremene mjere. S obzirom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama to je u postupku počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu tuženice, pobijano rješenje ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba postupka na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će ponovno razmotriti sve dokaze koje povodom prijedloga za određivanje privremene mjere predlaže izvesti kao tužitelj, tako i tuženica. Nakon toga će moći donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u koja će sadržavati jasne i razumljive razloge i iz koje će biti jasno i razvidno o osiguranju koje točno tražbine ili tražbina je sud odlučivao i donio odluku.
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 2. rujna 2024.
Sudac:
Robert Jambor, v.r.
