Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1405/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Š., OIB…, protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik iz Odvjetničkog društva B. & P. d.o.o. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-92/2023-10 od 2. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-92/2023-10 od 2. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je ovrha koja se vodila pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Našicama, određena rješenjem o ovrsi broj: Ovr-2507/17-4 od 19. srpnja 2017. po prijedlogu ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z., OIB…, protiv ovršenika S. P. iz Š., OIB… bila nedopuštena.

2. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., OIB:…, Z. da isplati tužitelju S. P., OIB:…, Š. iznos od 157.865,73 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na isti iznos od dana 08. studenog 2019. g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o., OIB…, Z. nadoknaditi tužitelju S. P., OIB…, Š. troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 353. t. 2. ZPP-a, uz prijedlog da nadležni sud donese presudu "i poništava se presuda Općinskog suda u Našicama iz svih gore navedenih razloga" te da ovaj drugostupanjski sud donese pravičnu presudu "U ime naroda i RH ili u najgorem slučaju predmet vrati na ponovno suđenje, ali na drugi sud, nikako u Našice“.

3. U odgovoru na žalbu tuženik poriče žalbene navode te predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je u ovršnom predmetu broj Ovr-186/2019 (ranije broj Ovr-2507/2017 i Ovr-1270/2018) sud na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja kao ovršenika, rješenjem o ovrsi broj Ovr-2507/2017-4 od 19. srpnja 2017. odredio ovrhu na nekretnini ovršenika u k.o. Đ., u naravi poslovni objekt, u etažnom vlasništvu, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 405.592,10 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 268.399,57 kn od 26. travnja 2017. pa nadalje do isplate, temeljem ovršnog javnobilježničkog akta - Ugovora o dugoročnom kunskom kreditu broj 41039795/2008 uz Sporazum o osiguranju tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, solemniziranog po javnom bilježniku B. G. pod brojem OV-2812/08-1 dana 20. veljače 2008. (dalje: Ugovor o kreditu), kao ovršne isprave,

- da iz Ugovora o kreditu proizlazi kako su ga zaključili tadašnja S. b. d.d. O. kao kreditor i tužitelj kao korisnika kredita, mjenični i založni dužnik, i to u svoje ime i za račun te kao vl. obrta R. - Ugostiteljsko građevinski obrt, zatim S. d.d. N. kao založni dužnik i M. P. kao sudužnik i jamac; da je kreditom odobren iznos od 410.000,00 kn za kupovinu poslovnog prostora (čl. 2.), da je ugovorena otplata u mjesečnim ratama s rokom vraćanja od 7 godina i 11 mjeseci (čl. 3.), te redovna promjenjiva kamatna stopa koja se u otplati obračunava mjesečno proporcionalnom metodom, te ažurira sukladno dinamici promjena ugovorene referentne kamatne stope a koja je vezana uz trezorske zapise Ministarstva financija (čl. 4.); da je Ugovorom utvrđeno (čl. 19.) i da banka dospjelost tražbine iz Ugovora dokazuje izvodom iz poslovnih knjiga, s pečatom i potpisom ovlaštene osobe, te da javni bilježnik na temelju te isprave stavlja na Ugovor klauzulu ovršnosti; da je na Ugovoru stavljena potvrda ovršnosti javnog bilježnika sa danom 8. veljače 2011.,

- da je tražbinu iz Ugovora pravna sljednica S. b. d.d. – H. A.-A.-b. d.d. ustupila 18. lipnja 2014. novom vjerovniku H-A. d.o.o., a H-A. d.o.o. je tražbinu potom ustupio društvu B. K. d.o.o., a B. K. d.o.o. je, kao ovrhovoditelj, prijedlogu za ovrhu priložio Izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 25. travnja 2017. (list 50 ovršnog spisa), iz kojeg proizlazi da je tada dospjeli dug po Ugovoru o kreditu iznosio 268.399,57 kn na ime glavnice te 137.192,53 kn na ime zateznih kamata, tj. ukupno 405.592,10 kn, za koji iznos je i pokrenuo ovrhu na nekretnini,

- da je na rješenje o ovrsi tužitelj kao ovršenik uložio žalbu, a koja je rješenjem Županijskog suda u Rijeci Gž Ovr-493/2018-2 od 26. travnja 2018. odbijena kao neosnovana te je potvrđeno rješenje o ovrsi broj Ovr-2507/2017-4 od 19. srpnja 2017., osim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. t 9. Ovršnog zakona, a radi istaknutih žalbenih tvrdnji ovršenika o podmirenju tražbine i pogrešno obračunatim kamatama, radi kojih je ovršenik potom rješenjem Ovr-1270/18-4 od 30. svibnja 2018. upućen na predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

- da je nekretnina u ovrsi prodana na elektroničkoj javnoj dražbi te je rješenjem broj Ovr-186/2019-15 od 18. rujna 2019. dosuđena ovrhovoditelju kao kupcu za cijenu od 295.800,00 kn, s time da je ovrhovoditelj oslobođen od polaganja kupovnine; a protiv rješenja o dosudi nije izjavljena žalba te je postalo pravomoćno 2. listopada 2019.; da je nakon održanog ročišta za diobu kupovnine, na kojem ročištu je bio nazočan tužitelj kao ovršenik i kojem je uručen obračun potraživanja ovrhovoditelja, a do čijeg zaključenja nije bilo osporavanja prijavljenih tražbina, doneseno rješenje o namirenju broj Ovr-186/2019-22 od 8. studenoga 2019., kojim je odlučeno da se namiruju troškovi ovrhovoditelja u iznosu od 21.996,63 kn i djelomično tražbina radi koje je određena ovrha u iznosu od 273.803,37 kn, te je utvrđeno da je tražbina ovrhovoditelja djelomično namirena prebijanjem s ovršenikovom tražbinom za isplatu kupovnine u iznosu od 295.800,00 kn, dok je preostalo potraživanje ovrhovoditelja u iznosu od 175.571,89 kn ostalo nenamireno te je utvrđeno da je ovrha dovršena, a protiv navedenog rješenja također nije bilo žalbi pa je postalo pravomoćno 25. studenog 2019.

7. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je tužitelj od jedinih dokaznih prijedloga za osporavanje visine tražbine odustao (pribave cjelokupne kreditne dokumentacije, podataka od poslodavca supruge o izvršenim ustegama te financijsko knjigovodstvenog vještačenja), pa je sud ocijenio neosnovanim navode tužitelja o podmirenju duga i nepravilnom obračunu kamata, jer ih ničim tijekom postupka nije dokazivao. Pritom tužitelj nije ni sporio da potraživanje po predmetnom kreditu nije u cijelosti podmirio, već je u jednom trenutku tek ustvrdio da je izvršenim ustegama od sudužnika isplaćena glavnica kredita, što prema ocjeni prvostupanjskog suda predstavlja isključivo njegovo razmatranje načina zatvaranja duga, a koji je pogrešan i ne može biti relevantan.

8. Što se tiče tužiteljevih tvrdnji o ništetnosti ugovora o kreditu, iako radi njih nije upućen na ovu parnicu, sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da je na ništetnost dužan paziti i po službenoj dužnosti, te se o ništetnosti može odlučiti i kada takav zahtjev izrijekom nije postavljen, povodom prigovora, kao o prethodnom pitanju.

9. Međutim, sud prvog stupnja zaključuje da su tužiteljevi navodi o ništetnosti neosnovani, a ne nalaze se ni drugi uzroci u Ugovoru koji bi ga činili ništetnim. To iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o kunskom Ugovoru o kreditu sklopljenom među trgovcima, u kojem su elementi na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa utvrđeni odredbama koje su jasne, uočljive i razumljive za korisnika kredita koji se u vrijeme zaključenja ugovora bavio trgovačkom djelatnošću, te sam mehanizam promjene kamatne stope nije bio određen jednostranim odlukama banke (kako to tvrdi tužitelj), već je promjena bila ugovorena tj. određena prema objektivnom parametru koji ne ovisi o volji niti jedne ugovorne strane. Naime, iz Ugovora proizlazi da se kamata mijenja sukladno dinamici ugovorne referentne kamatne stope koja je vezana uz trezorske zapise Ministarstva financija, a koji se javno objavljuju.

10. Ovaj sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju, koji je kao trgovac, a ne kao potrošač, sklopio predmetni Ugovor o kreditu (i to za kupovinu poslovnog prostora, što znači u svrhu obavljanja profesionalne djelatnosti), ugovorna odredba u čl. 4. o promjenjivoj kamati je, s obzirom na uočljivost i njen sadržaj, morala biti razumljiva jer su u njoj sadržani jasni parametri po kojima se kamatna stopa ima mijenjati, odnosno točnije usklađivati, te je njen sadržaj dovoljno određen i precizan. Slijedom toga, ne može se zaključiti da bi ta odredba, tj. činidba po toj odredbi Ugovora, bila neodređena ili neodrediva. Budući da tužitelj u konkretnom ugovornom odnosu nije imao svojstvo potrošača, pogrešno je njegovo pozivanje na potrošačke propise, kao i na pravna i činjenična utvrđenja pravomoćnih presuda u potrošačkim sporovima. Irelevantno je i njegovo pozivanje na revizijsku odluku broj Rev 953/2020-2, koja se bavi pitanjima vezanim o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je prema konkretnom kunskom ugovoru o kreditu, i to potrošačkom, promjenjiva sukladno naknadnim odlukama banke, dok je u ovom sporu utvrđeno da promjenjiva kamatna stopa nije ugovorena na način da će se mijenjati naknadnim odlukama banke, niti se radi o potrošačkom ugovoru, pa proizlazi da se ne radi o istovjetnoj pravnoj stvari, jer činjenično i pravno stanje predmeta na koji se tužitelj poziva, nije podudarno sa stanjem u ovom predmetu.

11. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na drugu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno ugovarati promjenjivu kamatu, pa stoga proizlazi da takva odredba nije protivna prisilnim propisima. Nadalje, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, posebno o činjenici raspona odnosno visini konkretne promjene kamatne stope, zatim okolnostima zaključenja spornog ugovora te izričitog sadržaja ove odredbe, prema ocjeni prvostupanjskog suda, ista nije protivna načelu savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4. ZOO-a, niti je ičim dokazano da je narušena ravnopravnost sudionika u predmetnom obveznom odnosu (čl. 3. ZOO-a). Konačno, eventualna ništetnost te odredbe, nije mogla dovesti do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, što je tužitelj isticao, a kako je sve navedeno prvostupanjski sud pravilno ocijenio. 12. Opisana utvrđenja, ocjene i zaključke prvostupanjskog suda tužitelj nije uspio dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

13. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 10. ZPP-a, u pogledu koje povrede žalitelj ističe da je pisanim putem tražio prisustvo javnosti. No, u situaciji kada je rasprava javna (a što je bilo u konkretnom slučaju), odnosno kada javnost nije isključena, to znači da je sud dužan dopustiti na raspravi prisustvovanje drugih osoba (pored stranaka i sudionika postupka), i to na njihovo traženje, ali u tom slučaju prisustvo javnosti ne osigurava sud (kako to pogrešno smatra tužitelj), već samo dopušta javnosti (npr. predstavnicima udruga, medija ili nekim drugim osobama koje nisu sudionici u postupku) koja je iskazala za to interes - da bude nazočna na određenom ročištu. Iz stanja spisa proizlazi da u ovoj pravnoj stvari takvih osoba koje bi izrazile želju da prisustvuju ročištu – nije bilo. Stoga sud prvog stupnja nedvojbeno nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t. 10. ZPP-a.

14. Neosnovani su i žalbeni navodi u kojima tužitelj ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Tužitelj napominje da postoji „sijaset“ presuda, kako za potrošače tako i za obrtnike, da kamatna stopa koja je podignuta jednostrano od strane banke ne važi. Međutim, u konkretnom slučaju pravni prednik tuženika, kao kreditor, i tužitelj kao korisnik kredita, nisu sklopili Ugovor o kreditu u kojem bi bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, već je način promjene kamatne stope bio jasno ugovoren s konkretnim parametrima, zbog čega ta odredba nije ništetna, a kako je to naprijed detaljno obrazloženo. 15. Pored toga, i da je prvostupanjski sud ocijenio da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, tužbeni zahtjev bi morao odbiti kao neosnovan jer tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o visini utužene tražbine (npr. obračun dugovanja), a od predloženog adekvatnog dokaza na tu okolnost (knjigovodstveno-financijsko vještačenje) je odustao nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga u spisu ne postoji dokaz na temelju kojeg bi prvostupanjski sud (ili drugostupanjski sud u žalbenoj fazi postupka) mogao utvrditi eventualnu visinu tužbenog zahtjeva.

16. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjska presuda (točka I izreke).

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (točka II izreke).

U Zagrebu 2. rujna 2024.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.