Pr-5546/2021-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. D., O.:…, iz S.,

zastupane po punomoćniku C. V. D., odvjetniku u S.,

protiv tuženika P. z.r.o.s.s.u.r., O.:

…, iz S., zastupana po punomoćniku J. J.,

odvjetniku u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. lipnja 2024. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika A. J., po objavi presude dana 2. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 403,62 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 40,55 eura teče od 16.07.2016.godine

- 58,12 eura teče od 16.08.2016.godine -

57,04 eura teče od 16.09.2016.godine -

58,93 eura teče od 16.10.2016.godine -

58,94 eura teče od 16.11.2016.godine -

56,95 eura teče od 16.12.2016.godine -

55,15 eura teče od 16.01.2017.godine -

17,94 eura teče od 16.02.2017.godine

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura. sa zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi predanoj ovom sudu 15.travnja 2021. punomoćnik tužiteljice navodi da je tužiteljica je u vremenskom razdoblju od 16. prosinca 2009. godine pa nadalje bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu višeg fizioterapeuta. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u javnim službama ( NN 27/01, 39/09 ). Odredbom članka 3. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) propisano je da se na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama, koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuje opći propis o radu odnosno s njim u skladu sklopljeni kolektivni ugovori. Odredbom članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09) definirana je plaća na način da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09 i 124/09, u daljnjem tekstu:), propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja se prema odredbama članka 2. Zakona, utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade R. H. i sindikata javnih službi, a ako

kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H.

za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada R. H. posebnom odlukom. U utuženom razdoblju (od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017.) bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("NN", broj: 141/12-dalje: TKU), koji u

članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija,

dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavku 4. navodi se da Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Vlada RH i S. javnih službi zaključili su

23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine. Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H., Vlada RH te

S. javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III Dodatka te članak IV, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III do V tih Izmjena i dopuna. Dana 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s čl. VII Dodatka Sporazumu. Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BD-a za dva tromjesečja uzastopno ( u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ) prosječno dva ili više posto ( mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja ) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.'' U drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015. Slijedom gornjeg u utuženom razdoblju ispunili su se uvjeti za obračun plaće tužiteljici u visini osnovice od 5.415,37 kn, ili više, temeljem odredbe čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, jer su službeni pokazatelji DZS-u RH ukazali na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja. Tuženik da je od prosinca 2015.g. pa nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kuna umjesto, sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kuna, te je na taj način tužiteljici isplatio manju plaću od one koja je propisana. Tužiteljica više ne posjeduje sve platne liste koje se odnose na utuženo razdoblje pa nije u mogućnosti postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima tuženik raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke. Pismenim podneskom od 8. veljače 2023., tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno obračunu tuženika kao u izreci ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prije svega tužbu valja odbaciti, jer nema mjesta primjeni odredbe čl.186. b. ZPP-a, obzirom da tužiteljica nikada nije zatražila od tuženika dostavu predmetnih podataka niti na te okolnosti predlaže bilo kakav dokaz. Slijedom toga ovako postavljeni tužbeni zahtjev da je nedopustiv jer da nema mjesta primjeni citirane odredbe ZPP-a. Naime, da je netočan navod tužiteljice da tuženik isključivo raspolaže obračunskim ispravama za isplatu plaće( platnim listama), koje je dužan dostaviti sudu, pa da stoga ne može točno postaviti tužbeni zahtjev. Naime, tuženik da je tužiteljici svaki mjesec, uredno i pravodobno dostavljao platne liste, pa posljedica tužiteljičina nemara koja nije sačuvala dostavljene liste, ne mogu teretiti tuženika obvezom na ponovnu dostavu već dostavljenog. Prema tome tužiteljica je već prije podnošenja tužbe imala sve podatke na temelju kojih je mogla potpuno odrediti svoj tužbeni zahtjev. Tužiteljica da je dužna postaviti određen tužbeni zahtjev u tužbi i da nije ovlaštena po ZPP (osim u slučaju opravdane stupnjevite tužbe ,a što nije konkretan slučaj) tužbeni zahtjev postaviti nakon provedenog vještačenja, u dokaznom stadiju parničnog postupka. Tužbeni zahtjev nije moguće realizirati iz razloga što osim VPS-a u iznosu od 10.000,01 kn, čime se očito želi povećati odvjetnički trošak, nije navedeno konkretno potraživanje, pa da se ne zna što tužiteljica i u kojem periodu traži. Platne liste da su bile, i jesu i sada, dostupne tužiteljici, te to ne može biti razlog da u tužbi nije naveden iznos potraživanja. Slijedom iznesenoga predlaže se sudu tužbu odbaciti. Dodatno, a upravo na tragu gornjih navoda predlaže se sudu, neovisno o ishodu ovog postupka, donijeti odluku kojom parnični trošak pada na teret tužiteljice. Nadalje, tuženik ističe prigovore zastare za sva utužena razdoblja. Naime nesporno je da je tužiteljica I. D.

zaposlenica kod tuženika, te da rad u P. z.r.o.s.s.u.r., predstavlja rad u javnoj službi u smislu odredbe čl.2. Zakona o plaćama u

javnim službama. Tuženik ovdje posebno ističe prigovor pasivne legitimacije, smatrajući kako P. z.r.o.s.s.u.r., nije

pristupila potpisivanju Sporazuma o osnovici plaće sa sindikatima javnih službi, kao ni dodataka Sporazumu. Potpisnici su isključivo bila Vlada R. H. s

jedne strane o sindikati javnih službi s druge strane. Isto tako, tuženik nikad nije niti imao mogućnosti isplatiti plaću svojim zaposlenicima po uvećanoj osnovici, koja je dogovorena gore označenim Sporazumom i njegovim dodatcima iz jednostavnog razloga što nije bio u mogućnosti promijeniti njen iznos budući postoji jedinstven sustav obračuna plaća tzv. COP, putem kojeg sustava se

vrši obračun plaća svim zaposlenicima u javnom zdravstvu i u kojem je unaprijed zadana osnovica svake plaće zaposlenicima u javnim službama. Dodatno se napominje da bi se čak i u slučaju da je tuženik povećao osnovicu , radilo o postupanju protivno odredbama Zakona o fiskalnoj odgovornosti i Zakonu o proračunu. Naime, sredstva koja bi se odnosila na razliku u povećanju osnovice nisu niti bila osigurana u Financijskom planu niti jedne godine, pa bi time samo preuzimanje obveze za njenom isplatom bila u suprotnosti sa nizom propisa. Dakle, iz navedenog proizlazi kako tuženik ne može biti pasivno stvarno legitimiran budući da nije, niti može biti, nositelj pravne dužnosti isplate razlike za osnovicu plaće, pa tuženik ovim putem ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Slijedom naprijed navedenog, predlaže se naslovnom sudu tužbu tužiteljice odbaciti, podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti. Tuženik ističe prigovor zastare , a prvenstveno u odnosu za prosinac 2015.g kao i tijeku zakonskih zateznih kamata koje bi tužiteljici pripadale od saznanja tuženika za dug, a nikako od 2015.g., a koje je pravno pitanje i o kojem će u konačnici odlučiti sud. Opreza radi osporava se osnov potraživanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik ne može biti nositelj pravne dužnosti isplate razlike za osnovicu plaće budući da tuženik nije pristupio potpisivanju Sporazuma o osnovici plaće sa sindikatima javnih službi kao niti dodatku Sporazuma i Izmjeni i dopuni Dodataka Sporazumu od 26.10.2011.g. jer su potpisnici bili isključivo Vlada RH s jedne strane i sindikati javnih službi s druge strane pa bi eventualne isplate trebala isplatiti RH . Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26.10.2011.g. su ništetne i nepostojeće te pravno nevaljane jer nisu svi potpisnici Sporazuma i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama sudjelovali , prihvatili izmjene i dopune te sklopili Izmjene i dopune Dodataka Sporazumu od 26.10.2011.g. ( odluka VS Rh br Revr-409/09 od 17.3.2010.g.) kao ni da nikada nije sukladno Zakonu o radu sporazumno uspostavljen tj. ugovoren odbor sindikata za kolektivne pregovore niti imenovano GSV, a niti

se može govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuje konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno , pozivom na iste mogla primijeniti.(odluke Gžr-425/13 Županijskog suda Zagreb).Tuženik da nije niti imao mogućnosti isplatiti plaću svojim zaposlenicima po uvećanoj osnovici jer nije bio u mogućnosti promijeniti njen iznos budući da postoji jedinstven sustav obračuna plaća tzv. COP, putem kojeg sustava se vrši obračun plaća

svim zaposlenicima u javnom zdravstvu i u kojem je unaprijed zadana osnovica svake plaće zaposlenicima u javnim službama . Dodatno se napominje da bi se čak i u slučaju da je tuženik povećao osnovicu radilo o postupanju protivno odredbama Zakona o fiskalnoj odgovornosti i Zakonu o proračunu jer bi se sredstva koja bi se odnosila na razliku u povećanju osnovice nisu niti bila osigurana u Financijskom planu niti jedne godine pa bi time samo preuzimanje obveze za njenom isplatom dovelo do suprotnosti sa nizom drugih propisa. Dakle eventualne isplate trebala bi isplatiti RH budući tuženik nije dobio za predmet spora novčana sredstva od RH S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. g. te je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("NN", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a time nisu bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("NN", broj 39/09

124/09) prema kojem je Vlada R. H. imala pravo posebnom odlukom

urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada R. H. i učinila

Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("NN", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017.g., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune( odluka VS RH , Rev- 269/22). S obzirom na sve gore navedeno navodi tužiteljice nisu osnovni te se predlaže odbiti tužiteljicu za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.12.2015. g do konačne isplate , a prvenstveno nakon 26.01.2017.g. Stoga se predlaže sudu odbaciti tužbu tužitelja, podredno tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti te neovisno o ishodu spora , a s obzirom na gore sve navedeno predlaže se sudu donijeti odluku kojom parnični trošak pada na teret tužitelja.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom: Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Izmjene i dopune dodatka sporazumu, Arbitražne odluke, Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, Procjena DZS-a procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo tromjesečje 2015. (esa 2010.), izračuna razlike osnovice tužiteljice I. D. za razdoblje od ožujka 2016- siječnja 2017.

4.Među parničnim strankama nije prijeporno:

-da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu,

-da joj je tuženik u vremenu od prosinca 2015., pa nadalje do siječnja 2017., obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

-da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09)

-da su Vlada RH i S. javnih službi i to: S. hrvatskih učitelja, N.

sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,

S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat,

H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.

sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.siječnja svake godine,

-da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl.III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl.IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

-da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po S. sindikatu zdravstva i socijalne skrbi

H. iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl.III. Dodatka, te čl.IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl.VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl.III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

-da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

-da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg

tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

-da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

-da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017,

-visina tužbenog zahtjeva.

5.Prijeporno je između parničnih stranaka je li odredbom čl.VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenim 26.listopada 2011. odgođena i primjena odredbe čl.III o „povratu“ osnovice, istaknuti su prigovori o neurednosti tužbe, da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu, zastare i promašene pasivne legitimacije.

6.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl.III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Tuženik je prigovorio promašenoj pasivnoj legitimaciji navodeći da tužena ne može biti nositelj pravne dužnosti isplate razlike za osnovicu plaće budući da tužena nije pristupila potpisivanju Sporazuma o osnovici plaće sa sindikatima javnih službi kao niti dodatku Sporazuma, jer su potpisnici bili isključivo Vlada RH i sindikati javnih službi, međutim, takovi prigovori tužene su neutemeljeni. Naime, tužiteljica je zaposlenica tužene koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužiteljici pa je stoga tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

9.Dana 26.listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26.listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama.

Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5

godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se čl.III mijenja i glasi: osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH

ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto DZS, uvećana

za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("NN" broj 25/13), kojom je

umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,212.

10.Imajući u vidu gore navedeno, ovaj sud smatra neosnovanim prigovore tuženika u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i S. javnih službi, te odredbe članka

51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("NN" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka

Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU (NN 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., na koji se poziva tužitelj, predstavljaju pravo valjani kolektivni ugovor. 11.Naime, Vlada R. H. kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka

Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012., kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12.Nadalje, iz Odluke VS R. H. poslovni broj Revr-408/12 i

Odluke US RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrdi tuženik. Osim toga, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi S.S.

zdravstva i socijalne skrbi H. bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a upravo suprotno proizlazi iz spisa, jer je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. VS RH u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02 zauzeo je stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada R. H. sa sindikatima javnih službi.

13.Također, neosnovani su prigovori kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio DZS RH vidljivo

je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, štoviše BDP je stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV. st.5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1.travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31.prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji DZS RH ukažu na

poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.

14. Tužena prigovara da je tužbe neuredna i da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu. Naime tužba tužiteljice nije neuredna jer posjeduje sve što po zakonu treba da bi se po njoj moglo postupiti. Što se tiče prigovora da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu prigovor je osnovan ali u ovoj fazi postupka bespredmetan. Nije sporno da se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije pismeno obratila tuženiku za dostavu platnih podataka, međutim potraživanje tužiteljice je osnovano što je već obrazloženo i o čemu već postoji recentna sudska praksa, a tuženik je i izvršio obračun potraživanja tužiteljice temeljem kojeg je ona i precizirala tužbeni zahtjev. Ovaj sud smatra da je upravo tuženik potencirao ovaj spor jer je tužiteljica zaposlenica tužene koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, temeljem kojeg je isti u obvezi isplatiti plaću tužiteljici kao i ispoštovati i sve Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. koje obvezuju tuženika, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada R. H. sa sindikatima javnih službi, a što

tuženik nije ispoštovao. Stoga je također neosnovan zahtjev tuženika da bi troškove ovog postupka trebala snositi tužiteljica.

15. U odnosu na prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, isti se smatra neosnovanim jer je tuženica uredila tužbeni zahtjev na način da glasi kao u izreci ove presude. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno. S obzirom da je najstarije potraživanje tužiteljice iz lipnja 2016., dospjelo 16. srpnja 2016., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena u 15. travnja 2021, za zaključiti je da nije osnovan prigovor zastare.

16. Stoga je tuženik tužiteljici bio u obvezi bio u obvezi isplatiti za utuženo razdoblje ukupan iznos od iznos od 403,62 eura radi čega se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u tom dijelu ukazuje osnovanim.

17. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („NN“ broj 35/05.,

41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 114/22., Uredba 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 50 bodova, za sastav podnesaka od 8. veljače 2023.,- 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 25. siječnja 2023., 20. veljače 2023.,- svaki po 50 bodova, što ukupno iznosi 200 bodova, (vrijednost boda s paušalom 1 bod = 2,00 eura), što daje iznos od 400,00

eura + 25 % PDV-a, što ukupno iznosi 500,00 eura. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate od dana presuđenja pa do isplate, a kako je to navedeno u točci II. izreke presude.

Split, 2. rujna 2024.

.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.