Poslovni broj: UsI-2564/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, te Slobodanki Gorsensky, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja G. S. M. S., državljanin Islamske Republike Pakistan, trenutno u Prihvatilištu tražitelje azila u Z., kojeg zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Z., radi zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 2. rujna 2024.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/4699, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 8. svibnja 2024.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Z. B., pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/24-06/4699, URBROJ: 511-01- 212-24-6 od 8. svibnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kao je tuženik propustio u postupku utvrditi sve činjenice. Ističe kako je član Ahmadija te da kao pripadnik te zajednice trpi posljedice diskriminacije te da je istu vjersku pripadnost spomenuo u prijašnjem postupku ali da to nije bilo uneseno u zapisnik. Opisuje nastanak i postupanje navedene zajednice te napominje kako Islamska Republika Pakistan sustavno provodi progon Ahmadija te smatra da je kao pripadnik te zajednice dovoljno ugrožen da se na njega može primijeniti odredba članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže da ga se sasluša kao stranku u postupku.
3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj i besplatna pravna pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Smatra netočnim navode tuženika da je pripadnih Ahmadija i da je zbog pripadnosti toj zajednici diskriminiran. Navodi da je tužitelj imao mogućnost iznijeti razloge napuštanja zemlje podrijetla prilikom uzimanja zahtjeva i saslušanja pri čemu nije izjavio da je pripadnik Ahmadija i da zbog toga ima problema. Napominje da je tužitelj izjavio da nije imao nikakvih problema zbog religijske pripadnosti i da to nije razlog napuštanja zemlje podrijetla te da je izjavio da je zemlju napustio zbog ekonomskih razloga.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke izvršen je uvid u spis tuženika. Sud je 30. kolovoza 2024. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. Opunomoćenik tužitelja odustao je od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, jer je tužitelj prema obavijesti tuženika dostavljenog ovome sudu od 1. srpnja 2024., napustio Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite i nije prijavio novo boravište.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
9. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja podnesenom 18. ožujka 2024., nakon iskazane namjere za podnošenje zahtjeva međunarodnu zaštitu, a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu su sastavljeni zapisnici od 21. ožujka 2024. i 9. travnja 2024. godine.
11. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza, procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka.
12. U obrazloženju osporenoga rješenja tuženik navodi, kako je tužitelj izjavio da je zemlju podrijetla napustio u rujnu 2022., zbog ekonomskih razloga, jer nije imao posao niti je imao od čega živjeti te da nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla.
13. Sukladno iznesenom, ocjenjujući cjelokupan iskaz tužitelja o razlozima napuštanja zemlje podrijetla, proganjanja, djelu proganjanja, progoniteljima, uzimajući u obzir njegove osobne okolnosti te s obzirom na procjenu budućeg individualnog rizika, Sud prihvaća utvrđenje tuženika kako ne postoji osnovan strah od proganjanja iz članka 20. Zakona. Tim više što je tužitelj kao sam i navodi zemlju podrijetla napustio dobrovoljno, nije bio proganjan, nije bio izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a nije niti priložio vjerodostojne dokaze o prijetnjama, pa stoga nisu niti ispunjeni uvjeti iz članka 21. Zakona.
14. Tuženik je valjano i detaljno obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite, ni azila ni supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen proganjanju, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
15. Nadalje, Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, posebice što je tužitelj samovoljno napustio Prihvatilište za tražitelje azila, te se do dana održavanja rasprave nije vratio u Prihvatilište niti je prijavila novu adresu boravišta u zakonski predviđenom roku, Sud ocjenjuje da se iz cjelokupnog stanja spora može zaključiti da tužitelj nema više niti interesa za traženje zaštite u Republici Hrvatskoj.
16. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I izreke.
17. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).
18. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Z. B., točkom III izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja na raspravi u iznosu do 500,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
U Zagrebu, 2. rujna 2024.
Sutkinja:
Meri Dominis Herman, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
