REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOMBRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-538/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća, te Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz I., OIB… i tužiteljice K. P. iz I., I., OIB…oboje zastupani po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z. odvjetničkog ureda D. Š., I. K. R., I. J. i D. V. iz O., protiv tužene M. J. iz I., OIB…, zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., radi ispunjenja ugovora, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-200/2022-9 od 16. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 2. rujna 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene M. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: P-200/2022-9 od 16. svibnja 2023., u cijelosti.

II. Tužena se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj M. J., OIB… I., na ime izvršenja sporazuma od 6. prosinca 2017., zaključenoga između nje i tužitelja, da za povlasnu nekretninu, u naravi zemljište pod kućom i dvorište koja se vodi kao k. č. br. 2473, k. o. I., a što je upisano kod Općinskoga suda u Vukovaru - Zemljišnoknjižnoga odjela I. u zk. ul. br…, ukupne površine 865 m2 u suvlasništvu svakoga od tužitelja u ½ suvlasničkih udjela, na svojoj nekretnini u naravi kuća br. 48, 2 zgrade, dvor i oranica, Ulica I. G., koja se vodi kao k. č. br…, k. o. I., a što je upisano kod Općinskoga suda u Vukovaru - Zemljišnoknjižnoga odjela I. u zk. ul. br… ukupne površine 1236 m2, izmjesti ložionu centralnoga grijanja s dosadašnjega mjesta u garaži uz nekretninu tužitelja, na drugu lokaciju te istu dimovodno priključi na dimnjak u sklopu obiteljske kuće, uz istovremeno stavljanje dimnjaka na garaži, koji je uz nekretninu tužitelja, izvan funkcije, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženoj M. J., OIB…, I., da tužitelju V. P., OIB… I. i tužiteljici K. P., OIB…, I., naknadi parnični trošak u iznosu od 4.255,00 € / 32.059,31 kn (slovima: četiri tisuće dvjesta pedeset pet eura / trideset dvije tisuće pedeset devet kuna i trideset jedna lipa)1, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila nadležnom županijskom sudu da usvoji žalbene navode i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kao i da naloži tužiteljima da tuženoj naknade troškove parničnog postupka. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U sadržaju žalbe tužena ističe da je osnovan njezin prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što ona nesporno nije zaključila niti potpisala nikakav Sporazum od 6. prosinca 2017. sa tužiteljima jer da je u navedeno vrijeme bila u A. u posjetu kod kćerke, te da nije ovlastila niti svoga sina D. J. da u njezino ime zaključuje sa tužiteljima bilo kakve sporazume niti ugovore, kao i da tužbeni zahtjev svakako nije osnovan i iz razloga što postoji i aneks tog sporazuma koji je također zaključio D. J., a ne tužena, te da su se tužitelji naknadno nakon potpisivanja predomislili i tražili daljnje izmjene sporazuma.

2.2. Tužena je žalbenim navodima ustrajala i na prigovoru pravomoćno presuđene stvari iz razloga što se kod Općinskoga suda u Iloku vodio postupak pod poslovnim brojem: P-10/2007 u kojem su tužitelji pravomoćno odbijeni sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili od tužene da ne ispušta dim iz dimnjaka koji se nalazi u garaži, te je dodatno navela da za svoj objekt posjeduje sve potrebne dozvole nadležnih tijela o legalnoj gradnji koje je dostavila tijekom postupka, a koje dokaze prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir.

2.3. Osim navedenog tužena ističe da je u spis dostavila i Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru D. inspektorata RH od 17. listopada 2022. kojim je potvrđeno uklanjanje spornog uređaja za loženje, a koji dokument je prvostupanjski sud propustio uvrstiti u dokazni materijal i ocijeniti ga, iako isti ima ključnu ulogu prilikom donošenja odluke obzirom da se ne može pobijanom presudom nalagati tuženoj da izmjesti ložionica centralnog grijanja kada je predmetna ložionica uklonjena još u ljeti 2020., te da je ta činjenica tužiteljima bila poznata, ali da su unatoč tome obijesno ustrajali sa svojom tužbom, s tim da je tužena navedeni zapisnik dostavila odmah čim ga je uspjela pribaviti pa da se ne radi o njezinoj krivnji što ga nije dostavila ranije, te da je na taj način onemogućena u raspravljanju pred sudom, kao i da je prvostupanjski sud na taj način prekršio zajamčeno načelo pravičnoga suđenja zagarantirano Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

2.4. Slijedom svega navedenoga tužena nalazi da je činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je to dovelo i do pogrešne primjene materijalnoga prava, kao i do počinjenja bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. u vezi sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a zaključno osporava i odluku o troškovima postupka prije svega zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari, kao i zbog toga što su troškovi dosuđeni u višestruko prekomjernom iznosu, te na temelju početno pogrešno postavljene vrijednosti predmeta spora u prekomjernom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužene, te predlažu da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 131,25 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tužena, budući je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, prilikom donošenja odluke pravilno nije uzeo u obzir Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru D. inspektorata RH od 17. listopada 2022., koji je tužena dostavila podneskom od 6. travnja 2023. (list 222-227), prije svega iz razloga tužena sukladno odredbi članka 299.a ZPP-a navedeni podnesak nije dostavila sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu koje je održano 6. travnja 2023., niti je navela razlog zbog kojeg to nije učinila, a iz navedenog Zapisnika proizlazi da je isti tuženoj uručen 17. listopada 2022. Osim navedenog prema žalbenim navodima nije sporno, a što proizlazi i iz Zapisnika, da je tužena izvršila preseljenje ložišta peći na kruto gorivo u ljeto 2020. godine, a da je pripremno ročište održano 19. veljače 2021., te da je tužena navedeni dokaz mogla predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, tako da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti iz članka 299. stavka 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je, također, pravilno zaključio da nije osnovan prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut po tuženoj iz razloga što se u ovoj parnici traži ispunjenje predmetnog Sporazuma, dok je tužbeni zahtjev tužitelja u parnici vođenoj pod brojem P-10/2007 kod Općinskog suda u Iloku bio usmjeren na prestanak štetnih imisija dima iz istoga dimnjaka, tako da se ne radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima između istih stranaka u kojima je već ranije donesena pravomoćna sudska odluka.

8. U postupku je utvrđeno da su nekretnina u suvlasništvu tužitelja i nekretnina u vlasništvu tužene u prostoru susjedne, da na zemljištu koje čini nekretninu u vlasništvu tužene postoji izgrađena pomoćna zgrada - garaža u kojoj se nalazi ložionica s visokim dimnjakom, da je tužena vlasnica nekretnine od 2004. godine, te da od tada ima problem s tužiteljima jer tužiteljici smeta navodni dim koji izlazi iz dimnjaka navedene ložionice i da neprekidno traži da se dimnjak ukloni i ložionica izmjesti pa da je zbog rješavanja ovog problema vođen postupak kod građevinske inspekcije i sudski postupak kod Općinskog suda u Iloku u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj: P-10/2007 od 21. rujna 2007., kojom je utvrđeno da se ne radi o štetnim imisijama dima koji izlazi iz dimnjaka sporne ložionice, a koje bi išle na nekretninu u vlasništvu tužitelja.

8.1. Nadalje je utvrđeno da je zbog rješavanja dugogodišnjeg problema na traženje tužiteljice i uz posredovanje gradonačelnice G. I., saslušane svjedokinje M. B., potpisan Sporazum datiran s danom 6. prosinca 2017. (dalje u tekstu: Sporazum) koji je za obitelj P. potpisala tužiteljica K. P., a za u obitelj J. D. J., sin tužene, da niti jedna od strana iz toga Sporazuma nije izvršila preuzetu obvezu u roku koji je određen u Sporazumu (do ljeta 2018.), da je nakon potpisa Sporazuma tužiteljica tražila njegovu izmjenu nakon čega je sastavljen novi Sporazum koji D. J. nije htio potpisati, te da je u svibnju mjesecu 2020. uklonjen klima uređaj koji je bio postavljen u dvorištu kuće u vlasništvu tužene, te na bočnom zidu kuće u vlasništvu tužitelja, a koji su se tužitelji prema Sporazumu obvezali ukloniti.

8.2. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužene, utvrđeno je da tužena, unatoč tome što za potpisivanje Sporazuma nije opunomoćila svog sina D. J., da joj je on rekao za taj Sporazum kada je došla iz R. A. i da mu je ona dopustila da rješava sve probleme sa susjedima P. kako on misli da je dobro, kao i da se potpisanom Sporazumu nije protivila, nakon čega je tužiteljica zatražila izmjenu Sporazuma koju niti tužena, a niti D. J., nisu prihvatili i potpisali.

9. Imajući u vidu da je tužena naknadno odobrila zaključenje Sporazuma u smislu odredbe članka 312. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navedeni Sporazum obvezuje tuženu iako ga je potpisao njezin sin D. J. bez pisane punomoći. Nadalje, iako nije sporno da je tužiteljica nakon potpisa sporazuma zatražila njegovu izmjenu koju niti tužena, a niti D. J., nisu prihvatili i potpisali, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetni Sporazum od 6. prosinca 2017., čije se ispunjenje traži tužbenim zahtjevom, postoji, jer prema odredbama ZOO-a na valjanost sporazuma nema utjecaja neprihvaćanje njegovih izmjena.

10. Također, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da ispunjenje u roku nije bitan sastojak sporazuma i da sukladno odredbi članka 361. stavka 1. ZOO-a isti nije raskinut po samom zakonu protekom roka za ispunjenje obveze, te da sukladno odredbi članka 362. stavka 1. ZOO-a u tom slučaju dužnik zadržava pravo da ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje, s tim da nije sporno da je tužiteljica sukladno navedenom Sporazumu, ali nakon proteka roka, sa svoje kuće uklonila klima uređaj koji je bio u dvorištu tužene, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i kada je odlučio kao u točki I. izreke.

11. Osporavajući odluku o troškovima postupka tužena neosnovano u žalbi ističe da je vrijednost predmeta spora pogrešno utvrđena u prekomjernom iznosu. Naime, člankom 40. stavkom 2. ZPP-a propisano je da ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, da će se kao vrijednost predmeta spora uzeti ta svota, stavkom 3. istog članka propisano je da u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, da je mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

11.1. Obzirom da iz spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu i da su tužitelji u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u iznosu od 19.908,42 eura (150.000,00 kn), te da tužena do zaključenja prethodnog postupka nije prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora, s tim da iz priloženog troškovnika tužene (list 228) proizlazi da je i ona zatražila naknadu troškova prema navedenoj vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu nagrade za svaku pojedinu radnju prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 19.908,42 eura (150.000,00 kn) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), imajući pri tome u vidu da su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom i da imaju pravo samo na naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice (članak 154. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP-a).

12. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer sa istom nije uspjela, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, dok ovaj sud nije dosudio tužiteljima troškove sastava odgovora na žalbu jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe, a temeljem članka 166. stavka 1. u svezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

13. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 2. rujna 2024.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević