REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-723/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja D.J. iz B.M., OIB: …., zastupanog po punomoćniku S.H., odvjetnici iz O…, protiv tuženika R.A. d.d. Z.., OIB….., zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva K. i P. iz Z., po odvjetniku M.K., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8.7.2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 30.8.2024. godine

p r e s u d i o  j e

I/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem ……., od dana 06.12.2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika M.B. iz O…, pod brojem: OU-….., dana 06.12.2006. godine, koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 18.040,31 (osamnaesttisućečetrdeset švicarskih franaka i tridesetjedan centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

II/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu pod brojem ….., od dana 06.12.2006. godine, ovjeren kod javnog bilježnika M.B. iz O…, pod brojem: OU-…. dana 06.12.2006. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita".

III/. Nalaže se tuženiku R.A. d.d. Z.., OIB …, tužitelju D.J. iz B.M., OIB…., zbog ništetne ugovorne odredbe kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, isplatiti iznos od 2.362,67 EUR ( slovima: dvije tisuće tristo šezdeset dva eura i šezdeset sedam centi) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, i to od dospijeća do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je

prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje predhodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to :

na iznos od 2,84 € Od 31.10.2008. pa do isplate

na iznos od 5,32 € Od 31.12.2008. pa do isplate

na iznos od 7,04 € Od 31.01.2009. pa do isplate

na iznos od 7,91 € Od 28.02.2009. pa do isplate

na iznos od 2,95 € Od 31.03.2009. pa do isplate

na iznos od 3,55 € Od 30.04.2009. pa do isplate

na iznos od 0,81 € Od 31.05.2009. pa do isplate

na iznos od 1,06 € Od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 1,20 € Od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 0,27 € Od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 2,72 € Od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 4,75 € Od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 7,54 € Od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 7,22 € Od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 10,93 € Od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 10,55 € Od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 12,10 € Od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 23,46 € Od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 21,48 € Od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 28,77 € Od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 26,67 € Od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 23,08 € Od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 31,64 € Od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 42,46 € Od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 35,37 € Od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 38,33 € Od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 35,35 € Od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 36,30 € Od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 50,86 € Od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 52,63 € Od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 65,54 € Od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 59,78 € Od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 53,42 € Od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 53,06 € Od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 54,42 € Od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 57,94 € Od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 61,05 € Od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 61,70 € Od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 60,01 € Od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 61,62 € Od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 62,82 € Od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 61,57 € Od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 62,27 € Od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 61,40 € Od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 59,20 € Od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 62,16 € Od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 63,74 € Od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 63,14 € Od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 58,39 € Od 31.01.2013. pa do isplate

na iznos od 62,99 € Od 28.02.2013. pa do isplate

na iznos od 63,68 € Od 31.03.2013. pa do isplate

na iznos od 62,30 € Od 30.04.2013. pa do isplate

na iznos od 57,35 € Od 31.05.2013. pa do isplate

na iznos od 57,53 € Od 30.06.2013. pa do isplate

na iznos od 59,14 € Od 31.07.2013. pa do isplate

na iznos od 61,53 € Od 31.08.2013. pa do isplate

na iznos od 64,74 € Od 30.09.2013. pa do isplate

na iznos od 63,58 € Od 31.10.2013. pa do isplate

na iznos od 64,97 € Od 30.11.2013. pa do isplate

na iznos od 66,47 € Od 31.12.2013. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z…, OIB…., tužitelju D.J. iz B.M., OIB….., naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.581,81 EUR ( slovima: tisuću petsto osamdeset jedan euro i osamdeset jedan cent) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 30.8.2024. godine pa do isplate, po godišnjoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da su stranke dana 6.12.2006. godine sklopile Ugovor o kreditu broj ……. kojim se Ugovorom tuženik kao kreditor obvezao tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 18.040,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita. Istim ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit za 84 mjeseca i to u mjesečnim anuitetima, uz redovnu kamatu koja je člankom 2 predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje. Tuženik je jednostranom odlukom protivno načelu savjesnosti i poštenja mijenjao kamatnu stopu, a čime je zbog promjene kamate došlo do promjene u mjesečnim anuitetima u odnosu na prvi otplatni plan kredita. Osim toga, tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Z… broj P-….. od 4. srpnja 2013.godine koja je u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-….. od 13. lipnja 2014. s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv II stupanjskih presuda. Ovom odlukom utvrđeno je da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju kao u izreci citirane presude, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

Tužitelj napominje da je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske …… od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj se poziva odredbu članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača te odredbu članka 502.c. Zakona o parničnom postupku te smatra da je tuženik svojim postupanjem od njega stekao na osnovi ništetnih ugovornih odredbi novčani iznos od 4.824,29 kn s osnova preplaćenih iznosa kamata te iznos od 17.801,53 kn s osnova ugovorene valutne klauzule pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valuti u CHF te naložiti tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih iznosa kamata i zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati navedene iznose zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika istakao je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, a ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Predlaže sudu odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu ( list 11-15 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-31 spisa, list 62-65 spisa ), uvidom u rješenje ovog suda P-723/21-5 od 11.10.2021. ( list 68-71 spisa),uvidom u rješenje Županijskog suda u Š…. Gž-….. od 16.11.2021. ( list 125-128 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Financije LB d.o.o. od 6.4.2023. ( list 185-196 spisa), uvidom u dopunu nalaza i mišljenja Financije LB d.o.o. od 9.2.2024. ( list 208-210 spisa), te saslušanjem vještakinje L.B. i saslušanjem tužitelja na ročištu od 8.7.2024. ( list 292-293 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu …… od dana 6.12.2006., sklopljen između stranaka i ovjeren po javnom bilježniku M.B. u O…., pod brojem OU- ….. od 6.12.2006. ( list 11-15 spisa), sud je utvrdio da je odredbom članka 1. istog Ugovora utvrđen iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 18.040,31 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Člankom 2. Ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,20 %, godišnja, promjenjiva, u skladu sa odlukom o kamatnim stopama banke kao kreditora. Ugovoren je rok otplate na 84 mjeseca te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita ( čl. 7. Ugovora ).

5. Uvidom u rješenje ovog suda P-723/2021-5 od 11.10.2021. ( list 68-71 spisa) utvrđeno je da se odbija prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan. Rješenjem Županijskog suda u Š… Gž-….. od 16.11.2021. ukinuto je navedeno prvostupanjsko rješenje. Sukladno uputi iz navedenog rješenja ŽS u Š… ovaj sud je utvrdio da je tuženik u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu imao Poslovnicu 528, Centar, Podružnica O… koja je neosporno bila upisana u sudski registar, a razvidno je iz samog Ugovora o kreditu da je djelatnik tuženika vlastoručno potpisao Ugovor o kreditu u ime Poslovnice 528 Centar, Podružnice O….. Ovaj sud se poziva na mnogobrojne odluke raznih županijskih sudova kojima su potvrđena prvostupanjska rješenja o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovanom, i to: ŽS u B…. Gž-….. od 20.4.2022; ŽS u V.G. Gž….. od 10.3.2022; ŽS u V.G. Gž- …….. od 6.2.2023; ŽS u S.. Gž-….. od 4.1.2022; ŽS u P.-P. Gž-….. od 15.10.2021; ŽS u D.. Gž-….. od 13.10.2021; ŽS u Z.. Gž-…… od 1.12.2021; ŽS u S., Gž-….. od 21.2.2022; ŽS u B.. Gž-…… od 30.9.2021; ŽS u R.. Gž….. od 21.1.2022. i dr. 6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 16-31 spisa, list 62- 65 spisa ), uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Financije LB d.o.o. od 6.4.2023. ( list 185-196 spisa), uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka Financije LB d.o.o. od 9.2.2024. ( list 208-210 spisa) te saslušanjem vještakinje L.B. na ročištu od 8.7.2024. godine sud je utvrdio da je tijekom otplate kredita, radi promjena kamatnih stopa, kamata plaćena više u iznosu od 773,90 EUR. Radi promjene tečaja za CHF, tužitelj je zbog tečajne razlike platio više u iznosu od 2.362,67 EUR. Radi se o pozitivnim stavkama tečajne razlike, a vještak ističe da su negativne stavke tečajne razlike iznosile 160,73 EUR.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a na isti nalaz nakon saslušanja vještakinje punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi, a niti pitanja vještakinji.

8. Saslušanjem tužitelja na ročištu od 8.7.2024. utvrđeno je da je tužitelj tijekom 2006. godine odlučio kupiti osobni automobil marke Suzuki za vlastite potrebe te je otišao u O… u Auto kuću koja je imala u ponudi tu marku automobila. Tamo je izabrao automobil pa su mu djelatnici auto kuće rekli da surađuju sa RBA bankom te da može u toj banci podići kredit. Jedan dio kupoprodajne cijene tužitelj je dao u gotovini jer je prodao svoj stari automobil, a za drugi dio je podigao kredit na rok od 7 godina. Ne sjeća se koji je bio ugovoreni iznos kredita. U to vrijeme tužitelj je bio u stalnom radnom odnosu u Policijskoj postaji u B.M. Sjeća se da mu je prva rata kredita bila između 1.100,00 i 1.200,00 kuna. U to vrijeme nije imao vlastiti OPG, a niti je bio član uprave nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Nakon što je u auto kući izabrao automobil, po njihovom prijedlogu otišao je u RBA banku, Poslovnicu kod spomenika, kod šetača, u O…. Koliko se sjeća, isti dan je u banci sklopio Ugovor o kreditu. Djelatnik banke je isprintao gotovi ugovor, unio njegove osobne podatke te je on Ugovor potpisao, a zatim je otišao na ovjeru Ugovora kod javnog bilježnika. U banci mu je ponuđen Ugovor u CHF valuti, rečeno mu je da je to najpovoljniji ugovor i da je manja kamata. Njemu je djelatnik banke ukratko objasnio ugovorne odredbe pa je on znao što znači promjenjiva kamatna stopa. Shvatio je da je visina rata kredita vezana uz švicarski franak. Nije očekivao da će se rate kredita znatno povećavati jer je CHF valuta uvijek bila stabilna. Kako su rate kredita rasle tužitelj je morao smanjiti vlastite osobne troškove da bi mogao otplaćivati rate kredita. Koliko se sjeća, najveća rata je iznosila oko 1.800,00 kuna. U cijelosti je otplatio kredit u roku od 7 godina. Tužitelj ističe da on sigurno ne bi sklopio takav ugovor o kreditu da je znao da će se rate toliko povećavati jer ne bi sebe doveo u takvu situaciju, a u to vrijeme ne bi niti mogao sklopiti takav ugovor sa takvom uvećanom ratom, a s obzirom na visinu njegove plaće. Izjavljuje da mu u banci nisu govorili o tome da bi moglo doći do znatnog porasta rata kredita već su mu rekli da je najpovoljnija ponuda u CHF valuti, a koliko se sjeća nije mu niti ponuđen kredit u nekoj drugoj valuti. Tužitelj nije odlazio u banku da bi se interesirao zbog čega rastu rate kredita. Bilo mu je poznato da i drugim korisnicima kredita rastu rate, ali dodaje da je on svakomjesečno osobno odlazio u banku i plaćao rate. Prije odlaska u auto kuću nije odlazio u neke druge banke, niti se raspitivao o mogućnostima kreditiranja u nekoj drugoj valuti. U vrijeme zaključenja ugovora o

kreditu tužitelj je bio zadovoljan sa ugovorenim uvjetima. Prilikom kupovine auta nije koristio nikakvu poreznu olakšicu.

9. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti potpisao kao fizička osoba za kupnju motornog vozila za vlastite osobne potrebe pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom. Sud je stekao uvjerenje da zaposlenici banke nisu dali tužitelju odgovarajuće obavijesti o rizicima kredita u CHF valuti i da tužitelj kao potrošač za sklapanje spornog Ugovora nije mogao dati informirani pristanak.

10. Podneskom od 13.5.2024. godine punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev te je sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka predložio da sud donese odluku kojom će tuženiku naložiti isplatu novčanog iznosa od 2.362,67 eura, a na ime preplaćenih iznosa s osnova povećanja mjesečnih anuiteta zbog porasta tečaja CHF prema HRK ( tečajne razlike), sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. Također je ostao kod tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dok je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje po osnovi preplaćene kamate.

11. Podneskom od 28.5.2024. punomoćnik tuženika istakao je da je tužitelj podneskom od 13.5.2024. " uredio" tužbeni zahtjev na način da je smanjio isti, a iz čega je razvidno kako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. S navedenim povlačenjem tuženik je suglasan, ali potražuje naknadu troškova postupka koji su neosnovano prouzročeni tuženiku prema specifikaciji. Nadalje, punomoćnik tuženika smatra da je negativnu razliku valutnog tečaja trebalo uzeti u obzir prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita te i nadalje ustraje kod prigovora zastare i svih navoda iz odgovora na tužbu.

12. Ovaj sud smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka zbog povlačenja dijela tužbe, odnosno smanjenja tužbenog zahtjeva s obzirom da prema stavu Suda Europske unije u spojenim predmetima C-… i C-….u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva potrošačima kao tužiteljima treba u cijelosti priznati nastale parnične troškove s obzirom da bi suprotno postupanje bilo protivno članku 6. i čl. 7. Direktive 93/13 te ne bi odvraćalo trgovce od korištenja nepoštenih ugovornih odredaba u budućnosti. Prema tome, navedena odluka Suda Europske unije obvezuje sud da u sporovima pokrenutim radi zaštite potrošačkih prava potrošaču u cijelosti prizna i dosudi naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje parnice, neovisno o postotku njegova uspjeha u sporu. Tuženik je svojim držanjem prije i izvan parnice povrijedio subjektivna prava tužitelja kao potrošača, a zbog kojih se ova parnica vodi od 21.6.2021. godine, tijekom postupka neosnovano je osporavao deklaratorni i restitucijski tužbeni zahtjev. Nadalje, tuženik,

iako je mogao s obzirom na djelatnost kojom se bavi, nije niti uvjetno predočio svoj obračun razlike u anuitetima po osnovi valutne klauzule i promjeni kamatne stope te na taj način eventualno smanjio troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača koji svojim držanjem nije dao povod za parnicu te da se dio smanjenog zahtjeva odnosi na neznatni dio postavljenih zahtjeva s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu te tuženik za smanjeni dio restitucijskog zahtjeva nije imao nikakve posebne troškove.

13. Neosnovan je prigovor punomoćnika tuženika da je trebalo ukupno preplaćeni iznos umanjiti za manje plaćeni iznos anuiteta, a koji iznos je vještak iskazao u svom nalazu i mišljenju u vidu negativne tečajne razlike. Naime, prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-…. od 18.12.2023. u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

14. Sud je odbio dokazni prijedlog punomoćnika tuženika radi saslušanja javnog bilježnika smatrajući da nije zakonska obveza javnog bilježnika da tumači smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi. Tuženik je odustao od prijedloga radi saslušanja djelatnika tuženika koji je mogao iskazivati o tome da li su tužitelju predočeni svi parametri promjene kamatne stope i kretanja tečaja CHF te da li je tužitelj upozoren na eventualne posljedice sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Tuženik niti na koji način nije dokazao svoje navode, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu djelatnik banke nije tumačio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a u smislu da bi moglo doći do znatnog porasta mjesečnih rata kredita, već je naprotiv istakao da je najpovoljniji kredit u CHF valuti.

15. Pravomoćnom presudom T.. suda u Z… broj P-…. od 04. srpnja 2013. godine koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-….. od 13. lipnja 2014., između ostalog utvrđeno je da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31.

prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Isto tako, presudom Trgovačkog suda u Z…., posl.br. P-…… od 4.7.2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda posl.br.Pž-….. od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, odnosno vezivanje glavnice iz Ugovora o kreditu za valutu CHF u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive, jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača, a zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

16. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev-….. od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

17. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog

roka. Naime, kolektivnom tužbom prekinuta je zastara, a restitucijski zahtjevi zastarijevaju pet godina nakon pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu pa tako za tečajnu razliku 14.6.2023. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21.6.2021. godine, ukazuje se u cijelosti neosnovanim prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika.

18. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na

transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene

ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

19. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZPP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a/14. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

20. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom

odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

21. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj

financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom

predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i

propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda,

nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP- a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

24. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i vezanje valute uz švicarski franak ništetan, jer je isti prosječnom potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, a s osnova preplate zbog tečajne razlike primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

25. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjena kamatne stope tijekom otplate kredita i vezanje valute uz CHF ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli. Pojedinačni anuiteti preplate zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem pa je sud odlučio kao u točki I/, II/ i III/ izreke ove presude.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-….. od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 23.1.2023. i 8.7.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove sastava obrazloženih podnesaka od 11.5.2022. i 13.5.2024. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura ili ukupno 1.000,00 eura + PDV od 25% u iznosu od 250,00 eura te trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 1.581,81 EUR. Sud nije priznao zatražene troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer tužitelj iste nije niti platio, a temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23) tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki IV/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 30.8.2024.

S u d a c :

Suzana

Nađ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.

Dostaviti:

Tužitelju putem punomoćnika

Tuženiku putem punomoćnika