Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-184/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr. sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr. sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IE zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 129/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 2024. broj K-5/2023., u sjednici održanoj 29. kolovoza 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog IE i braniteljice, odvjetnice Ružice Piličić Šinko,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog IE, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II U ostalom dijelu žalba optuženog IE te žalba državnog odvjetnika u cijelosti odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi IE proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. te je, na temelju članka 110. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 13. studenog 2022. pa nadalje.

2. Na temelju članka 69. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženom ME je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati uz kaznu zatvora u okviru zatvorskog sustava.

3. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog IE oduzet je predmet uporabljen za počinjenje kaznenog djela i to sjekira sa drvenom drškom dužine 0,75m, na kojoj se uz glavu sjekire nalazi natpis "ČEČO", ukupne dužine glave sjekire 0,19cm, veličine ušice 0,04mx0,06m, veličine sječiva 0,1 Om te će se isti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi IE dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te s naslova paušalne svote iz članka 145. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08. iznos od 132,72 eura i troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08., kao i oštećenoj troškove kaznenog postupka na ime nužnih izdataka oštećene i nužnih izdataka i nagrade opunomoćenika oštećene iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08., u roku 15 dana.

5. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

5.1. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. u vezi članka 467. točke 3. ZKP/08.) i zbog odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. u vezi članka 471. stavka 1. ZKP/08.) s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda."

5.2. Optuženik se žali po braniteljici, odvjetnici Ružici Piličić Šinko zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te iako ih uvodno ne naznačuje, zbog odluke o kazni i troškova postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5.3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici, odvjetnici Ružici Piličić Šinko s prijedlogom da se prihvati žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka koje su posljedično počinjene, a odbije u dijelu koji se odnosi na odluku o visini kazne.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

7. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti optuženika, čija prisutnost je osigurana uz pomoć audio-video uređaja i njegove braniteljice, odvjetnice Ružice Piličić Šinko, a u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08. u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

8. Žalba optuženika osnovana je u dijelu kada pobija odluku o troškovima postupka, dok u ostalom dijelu, kao i žalba državnog odvjetnika u cijelosti, nisu osnovane.

8.1. Optuženik obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, navodi "da je izreka presude suprotna dokazima u spisu", jer da je optuženik suđen "…u namjeri da ju usmrti rukama stiskao za vrat…", a iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka da proizlazi da se radilo o djelovanju sile slabog intenziteta, uslijed kojeg nije došlo ni do gubitka svijesti, i da djelovanjem takve sile ne dolazi do smrtne posljedice.

8.2. U pobijanoj presudi sud je naveo dokaze i obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a to se odnosi i na namjeru optuženika da oštećenicu usmrti stiskanjem za vrat, koju namjeru optuženik osporava. Tako iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka dr. Petra Škavića proizlazi da stiskanjem vrata silom slabog intenziteta u pravilu ne dolazi do smrtne posljedice, dakle, vještak tu mogućnost nije isključio, ali je objasnio da bi se moralo raditi o dugom vremenskom periodu pritiska na vrat, dok iz iskaza oštećenice proizlazi da se branila od napada optuženika, pa je logično da je izostao kontinuitet radnje gušenja koja je mogla dovesti do smrtnog ishoda. To što sud u odnosu na pojedina utvrđenja ne prihvaća ocjenu dokaza, kako to sugerira optuženik, ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, (očito onu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.), već se radi o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

8.3. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu na koju ukazuje optuženikova žalba, niti je počinio bilo koju od postupovnih povreda navedenih u članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Utvrđeno činjenično stanje, pobijaju optuženik i državni odvjetnik.

9.1. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da dinamiku događaja oštećene ŠE potvrđuje nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Petra Škavića, to stoga jer je vještak naveo da se ne može izjasniti o dinamici događaja dok se izjasnio da je oštećenica zadobila udarce uslijed djelovanja sile slabog intenziteta da ozljede nisu po život opasne, tako da, osim što nije ostvareno biće djela u objektivnom smislu, ono nije ostvareno ni u subjektivnom smislu jer na strani optuženika nema dokaza da je postojala namjera na ubojstvo oštećenice.

9.2. Opravdano je sud prvog stupnja iskaz oštećenice ocijenio vjerodostojnim jer ga podupire medicinska dokumentacija i provedena vještačenja. Oštećenica na dokaznom ročištu tereti optuženika, opisuje dinamiku događaja u kojem optuženik s fizičkim nasiljem prema oštećenici započinje u kući kada joj zadaje udarac šakom u desnu stranu lica i lijevog oka, nakon što je uspjela pobjeći u dvorište, optuženik nastavlja s napadom tako da ju baca na tlo i počinje gušiti, kako se oštećenica branila uspjela je pobjeći u kuću, ali ju je optuženik sustigao, bacio na pod i vukao za kosu prema drvarnici, gdje ju je jednom rukom držao za kosu, a drugom uzeo sjekiru i zamahnuo prema glavi, prijeteći da će joj odsjeći glavu, oštećenica se uspjela odmaknuti tako da ju zahvatio u predjelu desne strane lica.

9.3. Dakle, oštećenica je detaljno i uvjerljivo iskazivala, pa je njezin iskaz s pravom prihvaćen kao istinit i vjerodostojan po prvostupanjskom sudu dok je osnovano odbijen prijedlog obrane za njenim ponovnim ispitivanjem uz dostatno i razumno obrazloženje (točka 35. obrazloženja prvostupanjske presude), rukovodeći se stanjem dokazne građe koja je bila dostatna za meritornu odluku, stoga navodi žalbe o dolasku i ponašanju oštećenice na pripremnom ročištu nisu od značaja, dok je obrana imala i iskoristila mogućnost ispitati oštećenicu na dokaznom ročištu 30. studenog 2022.

9.4. Jednako tako, sudsko medicinski vještak je potvrdio da je oštećenica zadobila ozljede koje je opisala i koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Radi se o teškim tjelesnim ozljedama nastalim djelovanjem sile jakog intenziteta (ozljede desnog oka, prijelom desne gornjočeljusne kosti), teškim tjelesnim ozljedama (izbijeni zubi), nastali silom slabim do srednjim intenzitetom, te tjelesne ozljede nastale slabim intenzitetom (ozljeda lijevog oka i krvni podljevi i ogrebotine kože obje strane vrata).

9.5. Uzimajući u obzir da je kao sredstvo izvršenja upotrijebljena sjekira, cijeneći lokaciju ozljede (desno oko i desna gornjočeljusna kost) i intenzitet koji se ogleda u najmanje tri zamaha, a u odnosu na ozljede vrata da je vještak naveo, da bi u slučaju stiska jačeg intenziteta (pa čak i slabog intenziteta) i dužeg trajanja moglo doći do smrti gušenjem, jasno govore o subjektivnoj strani djela. Stoga je, sagledavajući izložene okolnosti, prvostupanjski sud osnovano zaključio kako je namjera optuženika bila usmjerena na ugrozu života oštećenice.

9.6. Neosnovano optuženik u žalbi navodi da je postupao u nužnoj obrani budući nužna obrana podrazumijeva da postoji istovremenost napada i obrane, zašto je potrebno da protupravni napad barem neposredno predstoji, a što se ocjenjuje prema stvarnom stanju u vrijeme obrane, a ne po subjektivnom shvaćanju počinitelja. U konkretnom slučaju napad na oštećenicu je započeo u hodniku kuće kada ju je optuženik šakom udario u desnu stranu lica i lijevo oko, nastavio na dvorištu gdje ju je srušio na tlo i stiskao za vrat, zatim opet u kući (u koju je bježala oštećenica) kada ju je uhvatio za kosu, srušio na tlo i vukao prema drvarnici gdje je sjekirom zamahivao u predjelu njene glave, ali se ona izmaknula tako da ju je udario u predjelu desne strane usta i lica. Stoga s pravom sud ne prihvaća obranu optuženika da je oštećenica njega prva napala (točka 36. obrazloženja prvostupanjske presude).

9.7. Jednako tako, to što su svjedoci ŽE, DE, IEP, JE, NE i ZE svjedočili o lošem ponašanju oštećenice prema optuženiku u njihovoj vezi, nije od značaja za konkretan slučaj, jer se ne može zaključiti da bi postupanju optuženika kritične zgode neposredno prethodilo nasilno ponašanje oštećenice, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud (točka 11., 16. i 16.1. obrazloženja prvostupanjske presude), dok iskaz ŽE, koji događaj opisuje drugačije od oštećenice, tvrdi da su se oštećenica i optuženik tukli, da je bila agresivna, da je sustavni zlostavljač, valja sagledati kroz činjenicu da je kao otac zainteresiran za ishod postupka, te ga osnovano prvostupanjski sud ne prihvaća.

9.8. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano izmijenio činjenični opis ispuštanjem dijela ozljeda i načina njihova nastanka. Nasuprot ovakvim prigovorima, sud prvog stupnja je ocjenom vjerodostojnosti iskaza oštećenice o napadu na nju, dinamici događaja, nalaz sudsko- medicinskog vještaka prihvatio činjenične izmjene koje prvostupanjski sud detaljno objasnio u točki 19.4. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Treba istaknuti da navedene činjenične izmjene nisu utjecale na kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice.

9.9. S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno, a optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik ističe da je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka dr. sc. Marije Kudumija Slijepčević tempore criminis bio u stanju mobilizacije snažnih afekata ljutnje i bijesa, dakle, jake razdraženosti, i da je ovakvo njegovo postupanje trebao opisati i kvalificirati kao kazneno djelo usmrćivanja iz članka 112. KZ/11., a ne kao kazneno djelo ubojstva iz članka 110. KZ/11.

10.1. Međutim, vezano za ovakve prigovore optuženika, treba napomenuti da se eventualno postojanje ovakve povrede kaznenog zakona uvijek ocjenjuje u okvirima onog i onakvog činjeničnog stanja kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je kao takvo i opisano u izreci presude, a ne prema činjeničnom stanju za koje optuženik smatra da je trebalo biti utvrđeno. Naime, tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno postojanje napada oštećenice na optuženog ni teškog vrijeđanja ni zlostavljanja optuženog od strane oštećenice, koje bi neposredno prethodilo protupravnom postupanju optuženika. Psihijatrijskim vještačenjem optuženika nije utvrđeno postupanje optuženika u strahu, već je utvrđeno stanje razdraženosti optuženika, s tim što su reakcije optuženika uvjetovane i vanjskim okolnostima i ovisnošću o alkoholu i pasivno ovisnom strukturom ličnosti optuženika koji je kazneno djelo počinio u stanju akutne opitosti i pod utjecajem jakog afekta Ijutnje-bijesa, i zbog toga se ne može govoriti o stanju jake razdraženosti, kao bitnom obilježju kaznenog djela usmrćenja iz članka 112. KZ/11.

10.2. Stoga je sud prvog stupnja, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka psihijatra, pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji nisu ostvareni bitni elementi privilegiranog kaznenog djela usmrćenja, a kako to optuženik pogrešno tvrdi u izjavljenoj žalbi, zbog čega isti nije u pravu kada tvrdi da je prvostupanjski sud na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon, a sadržajno pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kada je njegovo postupanje, koje je nesporno utvrđeno tijekom dokaznog postupka, pravno označio kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., što ono, prema svim činjenicama koje su tijekom postupka utvrđene i jeste, a ne kao kazneno djelo usmrćenja u pokušaju iz članka 112. KZ/11., a isto tako sud prvog stupnja pravilno je, u odnosu na subjektivna obilježja ovog kaznenog djela, utvrdio da je isto počinjeno s izravnom namjerom pa, suprotno žalbenim navodima optuženika, nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju isti upire, ističući je kao tzv. posrednu povredu kaznenog zakona.

11. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik i smatra da sud nije mogao uzeti olakotnim da je djelo ostalo u pokušaju, da je relativno mlada osoba, da nema zakonske obveze uzdržavanja drugih osoba, da je brinuo o teško bolesnom ocu s kojim je živio, da nije zaposlen, loših imovinskih prilika, sa završenom srednjom školom, da je oštećenica ranije psihijatrijski liječena, da ju nije pokušao kontaktirati. S druge strane nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotnim agresivnost, brutalnost, kriminalnu volju, upornost, da je do sada prekršajno kažnjavan.

11.1. Optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je kazna prestroga, da se otegotnim nije mogla uzeti njegova alkoholiziranost jer je optuženik ovisnik o alkoholu, dakle, bolesnik te prikazivanje oštećenice kao osobe sklone alkoholu, jer se radi o osobi s poremećajem ličnosti, agresivnost, brutalnost i kriminalna volja optuženika, jer je bio bitno smanjeno ubrojiv, a ozljede da su nanesene silom slabog intenziteta, dok oštećenica od ranije ima ozbiljne psihičke tegobe. Kao olakotno nije dovoljno cijenio da je bitno smanjeno ubrojiv, a propustio je cijeniti da je bio u stanju jake razdraženosti, da je sustavno zlostavljan, težak život i da je upravo optuženik zvao hitnu pomoć.

11.2. Razmatrajući povodom izjavljenih žalbi osnovanost odluke o kazni ovaj sud ocijenio je da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, sukladno članku 47. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je potpuno opravdano kao olakotno na strani optuženika cijenio da je djelo ostalo u pokušaju, što je osnova za ublažavanje kazne za koju je prvostupanjski sud očito ocijenio da nema uvjeta, ali svakako ima značaj olakotne okolnosti, obiteljske, imovinske prilike i socijalne prilike, bitno smanjena ubrojivost, dok je s pravom kao otegotne okolnosti cijenio prekršajnu osuđivanost u odnosu na istu oštećenicu, te izraženu agresivnost i upornost. Međutim, isto tako treba napomenuti da niti okolnosti koje u žalbi ističu državni odvjetnik i optuženik, a odnose se na zdravstvene probleme oštećenice utvrđene psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem za koje smatraju da nisu na pravilan način vrednovane prilikom izricanja kazne, nisu takvog značaja i karaktera da bi se, kod svih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno, kazna zatvora optuženiku izrekla u duljem ili kraćem vremenskom trajanju.

11.3. Stoga se, i po ocjeni drugostupanjskog suda, doista radi o kazni koja je primjerena svim naprijed navedenim i od strane prvostupanjskog suda utvrđenim okolnostima, a ista će u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11. Blaža kazna, za koju se u žalbi zalaže optuženik odnosno stroža kazna, za koju se u žalbi zalaže državni odvjetnik, u ovom konkretnom slučaju ne bi bila primjerena naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima. Upravo izrečena kazna zatvora će u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja te u dovoljnoj mjeri prvenstveno utjecati na optuženika, ali i na ostale članove društvene zajednice, da ubuduće ne čine ovakva, ali i druga kaznena djela. Njome će se također utjecati na svijest građana o tome da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja primjereno i opravdano, a na taj način će se istovremeno pojačati i povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava. Ovakva kazna, po ocjeni suda drugog stupnja, će u potpunosti ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije.

11.4. Slijedom svega navedenog žalbe državnog odvjetnika i optuženog IE zbog odluke o kazni također su neosnovane.

12. Također je utvrđeno da je sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11. u skladu sa svim zakonskim pretpostavkama za njezinu primjenu. Naime, nakon što je optuženi IE na temelju članka 110. KZ/11. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina prvostupanjski sud mu je, na temelju članka 69. stavka 1., 2., i 3. KZ/11., osnovano izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu odredivši da može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, ali najdulje tri godine, kako je i obrazložio u točki 45. obrazloženja prvostupanjske presude.

13. Žaleći se zbog odluke o troškovima kaznenog postupka optuženik ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odnosno mogućnosti da ih optuženik podmiri izgubio iz vida da je optuženik nezaposlen, bez stalnih redovitih primanja, bez imovine. Navedene okolnosti lošeg imovnog stanja utvrđuje i prvostupanjski sud, tako da je za sada pogrešno utvrđeno, obzirom da se optuženik nalazi u obligatornom istražnom zatvoru i da će biti upućen na izdržavanje kazne, kako je u mogućnosti platiti troškove kaznenog postupka i da time neće ugroziti vlastito uzdržavanje. Stoga je u odnosu na troškove postupka trebalo prihvatiti žalbu optuženika, ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima postupka, kako je i odlučeno u točki I izreke ovog rješenja.

13.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud razmotriti dostupne podatke o optuženikovo imovnom stanju te sukladno tome donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o troškovima postupka, vodeći računa o odredbi članka 148. stavka 6. ZKP/08.

14. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 483. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 29. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić