Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-44/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog SF i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., i 114/23. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećene AF podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. travnja 2024., broj Kzd-2/2024., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na optuženog SF na način da se optuženom SF za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i to: za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 5. i stavak 2. KZ/11., a u vezi s člankom 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. , kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11., te kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. KZ/11., sve u vezi s člankom 87. stavak 21. KZ/11. činjenično i pravno opisanih pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude, te kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te dva kaznena djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. i stavka 2. u vezi s člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi s člankom 38. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 2. izreke pobijane presude, te dva kaznena djela iz članka 155. stavak 3. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. KZ/11., te kaznenog djela iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11., te kaznenog djela iz članka 163. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. činjenično i pravno opisanih pod točkom 3. izreke pobijane presude uz primjenu članka 25., 26. stavak 1. i članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19.

– dalje ZSM) izriče jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika i žalba oštećene AF u cijelosti odbijaju se kao neosnovane pa se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kzd-2/2024. od 23. travnja 2024. optuženi SF i maloljetni UF proglašeni su krivima i to optuženi SF, zbog počinjenja pod 1.) kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju – opisano u članku 154. stavku 1. točki 5. i stavku 2. KZ/11., a u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11, a kažnjivo po članku 154. stavku 2. KZ/11., kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom opisano u članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11. i kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju – opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 87. stavkom 21. KZ/11. te člankom 51. KZ/11, pod 2.) kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju – opisano u članku 163. stavku 2., a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11., te dva kaznena djela protiv spolne slobode – teškim kaznenim djelima protiv spolne slobode – opisana u članku 154. stavku 1. točki 1. i stavku 2. u vezi s člankom 153. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi s člankom 38. KZ/11., a kažnjiva po članku 154. stavku 2. i članku 38. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11., pod 3.) dva kaznena djela protiv spolne slobode – bludnim radnjama - opisano u članku 155. stavku 3. u vezi s člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 155. stavku 3. KZ/11. i teškog kaznenog djela protiv spolne slobode - opisano u članku 154. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11., te kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – iskorištavanjem djece za pornografiju - opisano u članku 163. stavku 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 163. stavku 1. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11., te maloljetni UF pod točkom: 1.) zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju opisano u članku 154. stavku 1. točki 5. u vezi članka 153. stavka 1. i članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavku 1. KZ/11, 2.) zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanjem – opisano u članku 153. stavku 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 38. KZ/11., a kažnjivo po članku 153. stavku 2. i članku 38. KZ/11., 3.) zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - bludnim radnjama - opisano u članku 155. stavku 1. u vezi članka 153. stavka 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 155. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.

2. Optuženom SF je na temelju članka 24. 25. i 26. ZSM-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 5. i stavku 2. KZ/11., a u vezi sa člankom 153. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i člankom 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11. te člankom 139. stavak 2. i 3. KZ/11., kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. te člankom 163. stavak 2. KZ/11., kažnjivo po članku 163. stavak 1. KZ/11., sve u vezi sa člankom 87. stavak 1. (a u stvari stavkom 21.) i člankom 51. KZ/11. izrečen maloljetnički zatvor u trajanju od jedne godine i tri mjeseca.

3. Na temelju članka 25. stavka 4. ZSM-a u vezi s člankom 54. KZ/11. u izrečeni maloljetnički zatvor optuženom SF uračunava se vrijeme uhićenja i dovođenja u pritvorsku policijsku jedinicu te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2023. godine pa nadalje.

4. Maloljetnom PF je na temelju članka 7. stavak 1. točka 2. ZSM-a i članka 10. stavak 2. točka 8. i 11. ZSM-a izrečena odgojna mjera – uključivanja u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od sto dvadeset sati u razdoblju od šest mjeseci i odgojna mjera – uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u Savjetovalištu za mlade, Udruge za kreativni socijalni rad.

5. Na temelju članka 10. stavka 10. ZSM-a maloljetni UF upozoren je da zbog skrivljenog neispunjavanja posebnih obveza može biti upućen u disciplinski centar.

6. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a oštećena AF se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

7. Na temelju članka 89. stavka 1. ZSM-a troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

8. Protiv dijela navedene presude u odnosu na optuženog SF, žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. i 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) i zbog odluke o kazni po članku 471. stavak 1. ZKP/08. te predlaže da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se optuženom SF izrekne bezuvjetna kazna zatvora po općim odredbama kaznenog zakonodavstva.

9. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i oštećena ČF putem odvjetnika Ivana Jelavića iz odvjetničkog društva Jelavić & partneri u Zagrebu i to zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu sve sukladno članku 464. stavak 4. ZKP/08. Predlaže da se prihvati žalba oštećenice, preinači presuda u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev te da se isti prihvati kako je postavljen podneskom od 25. ožujka 2024., a podredno da se u pobijanom dijelu predmet vrati na ponovni postupak.

10. Odgovor na žalbe državnog odvjetnika i oštećenice podnio je optuženi SF putem braniteljice Sandre Hančić, odvjetnice u Zagrebu te predlaže da se žalbe odbiju kao neosnovane i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

11. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

12. Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, dok žalba oštećenice nije osnovana.

13. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. i 11. ZKP/08. državni odvjetnik u žalbi ističe da pobijanom presudom nije potpuno riješen predmet optužbe. To stoga jer je optuženog SF prvostupanjski sud proglasio krivim za devet kaznenih djela koja su i bila predmet optužbe, a pored ostalog i za počinjenje kaznenog djela bludnih radnji iz članka 155. stavak 3. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. KZ/11. te teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude, ali da prilikom izricanja kaznene sankcije baš ova dva kaznena djela da nisu uzeta u obzir, čime da je počinjena bitna povreda iz članka 468. stavak 1. točka 7. ZKP/08. jer je tog optuženika umjesto za devet kaznenih djela prvostupanjski sud proglasio krivim samo za sedam. Također u žalbi navodi da je izreka presude proturječna sama sebi kao i razlozima presude koji se odnose na sva kaznena djela iz kojih da se ne može ispitati pa da je time počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

13.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 7. i 11. ZKP/08. kako upire državni odvjetnik u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim odlučujućim činjenicama pa i u pogledu počinjenja svih kaznenih djela pa i iz članka 155. stavak 3. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. KZ/11. te članka 154. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11. Naime, iz izreke pobijane presude (na listu 4) suprotno žalbenim navodima proizlazi da je optuženi SF počinio svih devet kaznenih djela za koja se tereti, što je uostalom i priznao prilikom izjašnjavanja o optužnici te mu je ispravno prvostupanjski sud na temelju članka 24., 25. i 26. ZSM-a izrekao maloljetnički zatvor za sva kaznena djela.

13.2. Naime, sukladno članku 26. ZSM-a za stjecaj kaznenih djela izriče se jedinstvena kazna maloljetničkog zatvora bez prethodnog utvrđivanja kazne za svako pojedino djelo što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Izreka presude čini jednu cjelinu i sastoji se od djela odluke kojom se optuženik proglašava krivim za sva djela za koja je optužen i osude na jedinstvenu kaznu pa je izreka ove presude jasna, jer je točno navedeno za koja djela je optuženi SF kriv i koja je izrečena kazna. Osim toga pod točkom 5. obrazloženja pobijane presude ispravno je navedeno da je sud nedvojbeno utvrdio počinjenje svih devet kaznenih djela na strani optuženog SF.

13.3. Slijedom navedenog u odnosu na istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni na temelju članka 471. stavak 1. ZKP/08. državni odvjetnik navodi da su na optuženog SF neosnovano primijenjene odredbe maloljetničkog prava umjesto općih odredbi kaznenog zakonodavstva. To stoga jer se prvostupanjski sud vodio isključivo izvješćem stručne suradnice suda kao i nadležnog socijalnog radnika, međutim da je trebalo u obzir uzeti težinu, brojnost i način počinjenih predmetnih kaznenih djela te posljedice koje dijete žrtva trpi uslijed počinjenih kaznenih djela, te je primjena maloljetničke kaznene sankcije u konkretnom slučaju neadekvatna i neosnovana u odnosu na optuženog SF koji je prilikom počinjenja kaznenih djela bio punoljetan, pa je u tom slučaju primjena maloljetničkog prava tek iznimka. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se u ponašanju optuženog SF ne radi o maloljetničkoj nepromišljenosti, već da u obzir treba uzeti upornost, bešćutnost, agresivnost i iznimno visoki stupanj kriminalne volje na strani ovog optuženika. Navodi da su ispravno utvrđene sve otegotne okolnosti, koje da nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene, te prigovara i izvješću stručne suradnice suda koja da je minorizirala brojnost, težinu i ozbiljnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti kao i njegovu iskazanu upornost i promišljenost u postupanju, a nije našla svrsishodnim vrednovati posljedice koje je inkriminirano postupanje optuženog SF ostavilo na oštećeno dijete. Zbog svega navedenoga predlaže da se u odnosu na optuženog SF primjenom odredbi općeg kaznenog zakonodavstva izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

15. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika u odnosu na optuženog SF i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispravno je prvostupanjski sud primijenio odredbe ZSM-a, a koju primjenu je obrazložio pod točkom 9. i 10. obrazloženja pobijane presude, što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je ispravno naveo da kaznena djela za koja je osuđen optuženi SF ne predstavljaju mladenačku nepromišljenost ni "hir", već da se radi o djelima koja je ovaj optuženik planirao sa drugim optuženicima, a koja djela je i snimao, pri tome ismijavajući, te ponižavajući i vrijeđajući određenim riječima dijete oštećenu AF, zbog čega je oštećenica bila u psihoterapeutskom tretmanu te se osjećala ustrašeno, povrijeđeno, propisana joj je i terapija s obzirom na akutni stres koji je prerastao u depresiju i nesanicu. Međutim, u obzir treba uzeti i iznesene okolnosti utvrđene po stručnoj suradnici suda, socijalnoj pedagoginji OF da je optuženik mlada osoba, jer je u vrijeme počinjenja imao 18 godina i 3 mjeseca, prvi put se našao u sukobu sa zakonom te u odnosu na njega nisu bile primjenjivane sociopedagoške mjere, nema formiran kriminalni životni stil, međutim uz nedostatak zvanja i loše odgojne modele u obitelji, postoji rizik od budućeg kriminogenog ponašanja pa upućivanjem u odgojni zavod će se najbolje postići svrha maloljetničkih sankcija. Ujedno iz iskaza socijalnog radnika Franje Imbrošića u pogledu obiteljskih prilika optuženog SF, proizlazi da mlađi punoljetnik potječe iz obitelji u kojoj su narušeni odnosi pa ga je potrebno izdvojiti iz sredine u kojoj živi. Nadalje, imajući u vidu odredbu članka 105. ZSM-a po kojoj se prilikom izricanja maloljetničkih sankcija u obzir uzima i optuženikova ličnost kao i da prvostupanjski sud u odnosu na optuženog SF nije prihvatio preporuku socijalnog radnika, ni stručne suradnice suda da mu se izrekne mjera upućivanja u odgojni zavod, već mu je izrekao maloljetnički zatvor, su okolnosti koje ne opravdavaju žalbu državnog odvjetnika u odnosu na primjenu općeg kaznenog zakonodavstva za ovog optuženika, a što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 8. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15.1. Međutim, po mišljenju ovog suda nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika i to težina i brojnost kaznenih djela za koja je optuženi SF proglašen krivim, da ga je dijete žrtva AF doživljavala kao svog "dečka" i imala u njega povjerenje koje je beskrupulozno iznevjerio. Isto tako sud nije dovoljno cijenio ni teške posljedice koje su inkriminirana postupanja imala na dijete žrtvu, jer je doživjela traumu, nalazi se u psihoterapeutskom tretmanu i uzima terapiju. Upravo stoga ovaj je sud preinačio odluku o kazni jer je smatrao da će se izrečenom jedinstvenom kaznom maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine ostvariti svrha kažnjavanja, posebno imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenih djela, težinu i posljedice istih, te da je po prvostupanjskom sudu izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca nedostatna. Naime, prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, a što je ovaj sud imao u vidu na temelju članka 24. stavak 2., 25. stavak 3. i 26. stavak 1. ZSM-a prilikom izricanja jedinstvene kazne maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine.

16. Stoga nije od značaja navod državnog odvjetnika istaknut u žalbi koji se odnosi na priznanje optuženika koje da nije iskreno i da je dano tek na raspravi, jer sukladno odredbama ZKP/08. jasno proizlazi da optuženik u bilo kojem trenutku može izraziti kajanje i priznati počinjenje kaznenih djela, a neosnovano državni odvjetnik ocjenjuje iskrenosti priznanja i kajanja.

17. Oštećena AF žali se protiv dijela presude koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev, u odnosu na optuženog SF tako i maloljetnog PF, iako svjesna toga da je maloljetnom počinitelju izrečena odgojna mjera. U žalbi se poziva na povredu točke 46. preambule Direktive 2012/29. EU, o uspostavi minimalnih standarda te prava, potpora i zaštitu žrtava kaznenih djela kao i da sankcije izrečene počiniteljima ne odgovaraju težini počinjenih kaznenih djela ni posljedicama koja trpi oštećenica. Također navodi da je prvostupanjski sud propustio izvršiti pojedinačnu procjenu žrtve u odnosu na prirodu i težinu kaznenih djela i to dovesti u vezu sa stvarnim i faktičnim mogućnostima pokretanja građanske parnice od strane oštećenice, te da prvostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku o upućivanju oštećenice u parnicu, čime da bi bila počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. kao i da su povrijeđena prava oštećenice na pristup sudu sukladno članku 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija).

17.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno odlučio o imovinskopravnom zahtjevu kada je oštećenicu prema članku 89. stavak 1. ZSM-a uputio u parnicu, u odnosu na maloljetnog PF kojem je izrečena odgojna mjera pa oštećenicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva uputio u parnicu jer sud može dosuditi ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je izrečena kazna. Prvostupanjski sud je u odnosu na mlađeg punoljetnika mogao, ali nije morao istome dosuditi ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva. Međutim kako se u odnosu na imovinskopravni zahtjev prema maloljetniku po odredbama ZSM-a oštećenica upućuje u parnicu upravo će se u jedinstvenom postupku razmotriti imovinskopravni zahtjev u odnosu na obojicu počinitelja. Time nisu povrijeđene odredbe članka 46. preambule Direktive 2012/29. EU, koje na tako nešto ni ne upućuju, kao ni bilo koja odredba članka 6. stavak 1. Konvencije, dok se u odnosu na vrstu i visinu kazne oštećenica ne može žaliti, sve po članku 464. stavak 4. ZKP/08. Nadalje u ovom stadiju postupka nije od značaja neprovođenje pojedinačne procjene potreba žrtve na sudu pa time i mogućnost pokretanja građanske parnice, kako se navodi u žalbi. Slijedom navedenoga i odbijena je žalba oštećenice kao neosnovana.

18. Drugostupanjski sud postupajući po članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. nije utvrdio da bi bile počinjene povrede kaznenog postupka kao ni povrede kaznenog zakona na koje pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve izneseno, donesena je odluka kao u izreci, a na temelju članka 482. i 486. stavak 1. ZKP/08.

U Zagrebu 29. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić