Poslovni broj: Usž-2820/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja D. G., Z., kojeg zastupa opunomoćenik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 6179/23-14 od 17. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-6179/23-14 od 17. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom upravnog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/23-01/629, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 16. studenoga 2023.i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., KLASA: UP/I-502-03/23-02/1343, URBROJ: 338-21-02-02-23-4 od 23. srpnja 2023. Točkom II. izreke presude tužitelju se ozljeda pretrpljena dana 27. ožujka 2023. priznaje kao ozljeda na radu pod dijagnozom S83.5, te se u vezi navedene ozljede na radu tužitelju priznaju sva prava iz obveznog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom III. izreke presude nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 5.500,00 eura, a točkom IV. izreke presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje od 3. srpnja 2023. kojim se osiguraniku D. G. zaposlenom kod poslodavca Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije, V. G., vezano za događaj od dana 27. ožujka 2023. dijagnoze izražene šiframa prema MKB-10 klasifikaciji S83.6 (iščašenje i nategnuće drugih i nespecifičnih dijelova koljena ) i S83.2 (fisura meniscitraumatica recens) ne priznaju ozljedom na radu i u vezi navedenih dijagnoza ne priznaju se prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud presudu temelju na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a mišljenju sudskog vještaka se protivio (podnesak od 12. travnja 2024.) pozivajući se na nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 21. rujna 2023. Ističe da sudski vještak na raspravi 17. lipnja 2024. nije otklonio prigovore tuženika. Tuženik u prilogu žalbe dostavlja očitovanje Liječničkog povjerenstva od 24. lipnja 2024. kojeg obrazlaže, te ističe da ukoliko je sudski vještak već utvrdio da ruptura meniska S83.2 nije posljedica predmetnog događaja nego je uzrokovana ranije, ostaje nejasno kako vještak smatra da je opravdano priznati distenizju prednje ukrižene sveze lijevog koljena dijagnoze S83.5 s obzirom na nađene patološke promjene lijevog koljena. Ukazuje na okolnost da je tužitelj mlad čovjek s izrazito degenerativno promijenjenim strukturama lijevog koljena, što znači da je imao predispoziciju za nastanak bilo koje akutne ozljede unutarnjih struktura koljena, da je radio uobičajene aktivnosti unutar redovnog radnog procesa koje same za sebe nisu mogle dovesti do opisanih ozljeda. Navodi da izjavljuje i žalbu protiv točke III. izreke presude kojom je obvezan naknaditi trošak upravnog spora. Predlaže poništiti presudu.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika navodi da se protivi navodima tuženika. Ističe da se tuženik u žalbi poziva na očitovanje Liječničkog povjerenstva tuženika od 24. lipnja 2024., da tuženik nije bio na ročištu na kojem je sudski vještak saslušan, te da je imao mogućnosti prigovora na navedeno saslušanje sudskog vještaka što nije iskoristio. Navodi da je provedenim vještačenjem dokazano da su ispunjene zakonske pretpostavke za priznavanje ozljede na radu, odnosno da je zadobio ozljedu šifre S83.5. Poziva se na ovosudne presude poslovni broj: Usž-77/22 i poslovni broj: Usž-173/21. Smatra da je presuda zakonita kako o glavnoj stvari tako i u odnosu na troškove spora. Predlaže odbiti žalbu. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa predmeta, poslodavac Zavod za hitnu medicinu zagrebačke županije V. G. podnio je Prijavu o ozljedi na radu za tužitelja, nastalu 27. ožujka 2023. (tužitelj je pri nošenju pacijenta na nosilima po stepenicama osjetio oštru bol u koljenu), a kao uputne dijagnoze izabranog doktora opće/obiteljske dijagnoze navedene su S83.6. i S83.2.
8. Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 23. svibnja 2023. zaključilo je da se dijagnoze S83.6 (iščašenje i nategnuće drugih i nespecifičnih dijelova koljena) i S82.2 (fisura menisci traumatica recens) ne mogu uzročno posljedično povezat s mehanizmom nastanak u događaju od 27. ožujka 2023. već sa zdravstvenim stanjem osiguranika jer je obradom utvrđeno da se radilo o stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja osiguranika za nastanak ozljede te se iste ne mogu priznati ozljedom na radu.
9. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 21. rujna 2023., dijagnoza S83.2 i dijagnoza S86.3 ne mogu se uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem od 27. ožujka 2023. jer su u odnosu na dijagnozu S83.2 nalazom MR verificirane značajne kronične degenerativne promjene lijevog koljena, a u odnosu na dijagnozu S83.6 dijagnostičkom, radiološkom obradom nađen je uredan kontinuitet svih ligamenata lijevog koljena.
10. Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice (članak 33. stavak 1. ZUS- a). Upravni sud nije vezan činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, stoga ih može preispitati te ponovo utvrđivati drugim dokaznim sredstvima.
11. U sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. R. P., dr. med. koji je u nalazu i mišljenju od 29. ožujka 2024. naveo da je nakon uvida u snimke i nalaz MR koljena od 31. ožujka 2023. kao i svu priloženu dokumentaciju u spisu, utvrdio da je tužitelj 27. ožujka 2023. zadobio akutno nategnuće ili distenziju prednje ukrižene sveze lijevog koljena što je i potvrđeno na učinjenom MR-u, pa je mišljenja da se tužitelju može priznati kao posljedica predmetnog štetnog događaja dijagnoza S83.5, kao istegnuće prednje ukrižene sveze kako to i učinjeni MR opisuje. Smatra da se tužitelju treba priznati dijagnoza S83.5 umjesto dijagnoze S83.6. U odnosu na dijagnozu S83.2 navodi da ista nije posljedica štetnog događaja već je uzrokovana znatno ranije što je razvidno iz učinjene MR dijagnostike, pa su u odnosu na navedenu dijagnozu liječnička povjerenstva u pravu.
12. Tužitelj se podneskom od 10. travnja 2024. očitovao na nalaz sudskog vještaka i prihvatio dijagnozu S83.5 kao ozljedu koju je dobio na radu kako je to vještak i naveo u nalazu i mišljenju, te preinačio tužbeni zahtjev na način da traži priznavanje ozljede na radu pod dijagnozom S83.5, pozivanjem i na ovosudne presude poslovni broj: Usž-77/22 i poslovni broj: Usž-173/21 prema kojima tužitelj ne smije snositi štetne posljedice zbog toga što mu je ozljeda na radu bila označena drugim dijagnozama.
13. Tuženik je istaknuo primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
14. Sudski vještak saslušan na raspravi 17. lipnja 2024. istakao je da smatra da je u događaju od 27. ožujka 2023. došlo do istegnuća prednje ukrižene sveze lijevog koljena odnosno do dijagnoze S83.5.
15. Imajući na umu članke 66. i 67 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13. , 137/13. i 98/19.) te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
16. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
17. Naime, nalaz i mišljenje sudskog vještaka je potpun i uvjerljiv, dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano iznosi sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
18. Sud pravilno obrazlaže da u postupku priznavanja ozljede na radu u konačnici ne moraju biti relevantne inicijalne, uputne dijagnoze iz prijave o ozljedi na radu, već dijagnoze za koje je nedvojbeno zaključeno da se na temelju specijalističke dijagnostičke obrade mogu pripisati štetnom događaju, što je sukladno i ovosudnoj praksi. Naime, osiguranik ne smije snositi štetne posljedice zbog toga što mu je inicijalno ozljeda na radu bila označena dugim uputnim dijagnozama u odnosu na dijagnoze koje proizlaze i specijalističke dijagnostičke obrade.
19. Ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
20. Troškovi upravnog spora tužitelju su priznati sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a.
21. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tuženika, odbijen je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a, budući da taj odgovor na žalbu imajući na umu i sadržaj odgovora, nije nužan za donošenje odluke u ovom sporu.
22. Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavaka 4. i 6. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković, v.r.
