1              Poslovni broj: Gž-1674/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. B.-M. iz P., OIB:…, zastupana po punomoćnici B. G. P. odvjetnici iz P., protiv tuženika O. b. d.d. iz S., OIB: ….zastupan po punomoćniku A. A. odvjetniku iz P., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-81/2022-9 od 30. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. prosinca 2023.

p r e s u d i o    j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-81/2022-9 od 30. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.3.st.8 Ugovora o kreditu broj …. sklopljen dana 14.03.2008. između tužitelja T. B.-M. iz P., OIB: ….i pravnog prednika tuženika O. b. d.d. S., OIB: …..B. P. C. d.d. Z. OIB: ….a koja odredba glasi:

„Od iznosa kredita kreditor će ustegnuti jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 431,34 EUR-a[1]/3.250,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14.03.2008. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena,

a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u sveukupnom iznosu od 275,39 EUR-a/2.075,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2.rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena sve u roku od 15 dana."

2.Protiv citirane presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik pobijajući istu u toč. I., II., i III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 3. među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu broj 6441004899 od 14. ožujka 2008. u dijelu kojim je ugovoreno da će od iznosa kredita banka kao kreditor ustegnuti jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor te posljedično tome  zahtjev tužitelja za isplatu iznosa  od 431,34 EUR-a / 3.250,00 kn s zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2008. pa do isplate.

6. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor sklopili predmetni Ugovor kojim je tužiteljici odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 79.000,00 kn s rokom vraćanja od 120 jednakih mjesečnih anuiteta te da je u odredbi čl. 3. st.8. ugovoreno da će banka kao kreditor od iznosa kredita ustegnuti jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja.

7. Nije sporno da je banka prilikom sklapanja kredita sukladno čl.3.st.8. ugovora naplatila tužiteljici 3.250,00 kn jednokratne naknade u skladu s Odlukom o tarifi naknada za usluge koje obavlja kreditor;

8. Sporno je da li je ugovorena odredba čl. 3.st.8. sklopljenog Ugovora ništetna te da li tužiteljici zbog ništetnosti iste pripada pravo na isplatu iznosa od 431,34 EUR-a /3.250,00 kn te je li  zahtjev tužiteljice za isplatu u zastari.

9. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, izreka

presude nije nerazumljiva niti je proturječna razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

10. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

11. Prvostupanjski sud cijeneći sadržaj Ugovora o kreditu sklopljenog 14. ožujka 2008. te temeljem iskaza tužiteljice utvrđuje da je sklopljeni Ugovor unaprijed formuliran standardni ugovor pripremljen po banci kao kreditoru,  da tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovoreno  plaćanje jednokratne naknade u skladu s Odlukom tuženika jer je tuženik kao banka unaprijed pripremio i odredio sadržaj ugovora u tom dijelu  pa da je odredba čl. 3. st. 8. među strankama sklopljenog Ugovora  s obzirom da se o istom nije pojedinačno pregovaralo sukladno odredbi čl. 102.st.1. u svezi s čl. 96. Zakon o zaštiti potrošača (2007) ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14., dalje ZZP/07) ništetna. Ništetnost odredbe čl. 3.st.8. Ugovora da proizlazi i iz čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO) koja određuje prava i obveze stranaka u ugovora o kreditu. Prema toj odredbi banka da može korisniku kredita naplatiti glavnicu i ugovorne kamate pa da su sve druge  obveze koje banka nameće korisniku kredita a koje ne proizlaze iz ove kogentne odredbe nedopuštene pa time sukladno odredbama ZOO-a ništetne. Kako je sukladno čl. 323.st.1. ZOO-a kao posljedicu ništetnosti ove odrede tuženik dužan vratiti tužiteljici naplaćeni iznos od 431,34 EUR-a / 3.250,00 kn te kako se prvo na isticanje ništetnosti ne gasi i kako zahtjev tužiteljice nije u zastari jer  u slučaju restitucijskog zahtjeva  prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim te odlučuje kao u toč. I.,II., i III. pobijane presude.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom za navesti je da su neosnovani žalbeni navodi tuženika  da je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe čl. 3.st.8. sklopljenog Ugovora te tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio dokaze provedene u postupku.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 3. st. 8. Ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Navedeno je pravilno utvrđeno cijeneći iskaz tužiteljice kao stranke iz sadržaj kojeg, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora nije pregovaralo te da tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj iste pa kako je iz isprave o sklopljenom Ugovora o kreditu evidentno da se radi o standardnom tipskom ugovoru to pravilno prvostupanjski sud  utvrđuje da se radi o ugovoru čiji je sadržaj unaprijed pripremljen po banci te na koji tužiteljica kao korisnica kredita nije imala utjecaja.

14. Na tako pravilno utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te odredu čl. 96. st.1. ZZP/07 koja se primjenjuje na konkretna slučaj a kojom je  propisano da se  ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i

poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca ( čl. 96.st.2. ZZP/07)

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati ( čl. 96.st.4.ZZP/07).

17. Tuženik kao trgovac u ovom postupku, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nije dokazao da se je o spornoj odredbi čl. 3.st.8. Ugovora o  kreditu od 14. ožujka 2008. koji Ugovor predstavlja po tuženiku unaprijed formulirani standardni ugovor pregovaralo.

18. Za procjenu valjanosti sporne odredbe čl. 3.st.8. Ugovora  o kreditu nisu od odlučnog značenja žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica Ugovor o kreditu potpisala te dobrovoljno izvršila isplatu naknade tuženiku kao ni navodi tuženika da se radi o jasnoj, lako razumljivoj i lako uočljivoj odredbi.  Činjenica  potpisivanja Ugovora o kreditu te isplate tuženiku zahtijevane naknade ne predstavljaju činjenice temeljem kojih se procjenjuje valjanost  sporne ugovoren odredbe. Ovo iz razloga jer je unatoč potpisu ugovora i isplati naknade sukladno odredbi čl.96.st.1. ZZP/07 nepoštena je svaka ona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da u pobijanoj presudi nije jasno  navedeno i kvalificirano o kakvoj se to značajnoj neravnoteži radi te su neosnovani navodi tuženika da se radi o jasnoj, lako razumljivoj i lako uočljivoj ugovornoj odredbi. Ovo iz razloga jer predmetna odredba Ugovora ne sadrži određeno naznačenu visinu  iznosa naknade koju će tuženik naplatiti temeljem te  odredbe Ugovora, niti ista sadrži bilo koji jasno određeni razumljiv i provjerljiv parametar ili kriterij, odnosno egzaktno naznačenu metodu izračuna ugovorene naknade da bi tužiteljica kao potrošač te slabija ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora mogla procijeniti visinu svoje obveze prema tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani po osnovi te naknade, već se određivanje visine iste prepušta jednostranoj oduci tuženika. Zbog navedenog takva  ugovorna odredba po ocjeni ovoga suda iako predstavlja lako uočljivu odredbu suprotno navodima tuženika ne predstavlja jasnu i lako razumljivu pa samim time niti transparentnu ugovornu odredbu već upravo ugovornu odredbu  koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

20. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedena visina  iznosa naknade koja će se naplatiti od tužiteljice niti je naznačeno koje to eventualne stvarne troškove banka ima i koje troškove naplaćuje iz ugovorene jednokratne naknade, te kada se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo kako je to utvrđeno u prvostupanjskom postupku i kada se takvom ugovorenom odredbom ostavlja mogućnost banci da naplati istu u skladu s svojom jednostranom odlukom evidentno je da se radi o ugovornoj odredbi koja  uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice. Zbog navedenog takva odredba je sukladno čl. 96.st.1. ZZP/07 nepoštena te kao takva u smislu odredbe članka 102. st. 1 ZZP ništetna.

21. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnost iste kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude. ujedno pravilno prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 323.st.1. ZOO-a  naložio tuženiku vratiti tužiteljici naplaćenu naknadu u visini od 431,34 EUR-a / 3.250,00 kn sve s kamatom tekućom od 14. ožujka 2008.kada je tuženik naplatio spornu naknadu (čl. 1111. i čl. 1115 ZOO) te je pravilno odlučio na način kako je to navedeno u toč. II.  pobijane presude.

22. Kako je neosnovana žalba u odnosu na odluku o glavnoj stvari te kako je tužiteljica uspjela u sporu to joj pripada pravo na naknadu troškova postupka  sukladno odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a kako je to odlučeno u toč.III. izreke pobijane presude.

23. Slijedom naprijed iznijetog žalbu tuženika kao neosnovanu je valjalo odbiti  te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u toč. I.,II. i III. izreke potvrditi primjenom odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a uz napomenu prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

25. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Rijeci 13. prosinca 2023.

  Predsjednica vijeća

               Filka Pejković, v.r.