Poslovni broj: Usž-347/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. J. iz L., koju zastupa opunomoćenik A. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L., L., radi rasporeda na radno mjesto, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-809/21-15 od 17. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-809/21-15 od 17. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/20-01/571, urbroj: 566-01/14-21-2 od 21. siječnja 2021. i poništenje rješenja Ministarstva, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u L., klasa: UP/I-112-07/15-02/19, urbroj: 514-08-03-02-01-19-5 od 12. lipnja 2020. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška upravnog postupka (točka III. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika od 21. siječnja 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 12. lipnja 2020., kojim je tužiteljica s danom 1. travnja 2015. raspoređena na radno mjesto „viši stručni savjetnik – za pripremu proizvodnje“ u Odsjeku drvoprerađivačke radionice u Odjelu za rad i strukovnu izobrazbu zatvorenika u Kaznionici u L., ustrojeno pod točkom 7.2.2.3.3. i rednim brojem 68. Pravilnika, Prilog II. (točka I. izreke), koeficijent složenosti poslova radnog mjesta je 1,523 (točka II. izreke), plaću službenice čini umnožak koeficijenta složenosti poslova i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (točka III. izreke), imenovana službenica ima pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada u visini 25% (točka IV. izreke), na dan 1. travnja 2015. imenovana službenica ima 26 godina, 10 mjeseci i 22 dana radnog staža (točka V. izreke), imenovanoj službenici se za svakih dvanaest mjeseci stvarno provedenih na radu računa kao šesnaest mjeseci staža osiguranja (točka VI. izreke), plaća po rješenju se obračunava od 1. travnja 2015. (točka VII. izreke), imenovana službenica je oslobođena od polaganja državnog stručnog ispita (točka VIII. izreke), žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka IX. izreke).

3. Navedenu presudu tužiteljica pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno iz razloga što je sud odbio saslušati tužiteljicu, a time joj je onemogućeno sudjelovati u postupku. Posljedično tome upire i na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe da je tužiteljica imala sve potrebne uvjete za raspored na dosadašnje mjesto budući da nije došlo do promjene organizacije rada na konkretnom radnom mjestu. Stava je da su javnopravna tijela svojim postupanjem u ovom predmetu počinili povrede povodom kojih je tužiteljici nanesena šteta. Navodi da je netočna konstatacija suda iz obrazloženja presude da tužiteljica nije dostavila dokaze o diskriminaciji jer su dokazi upravo pobijana rješenja. Upire na to da sud tumači retroaktivnost suprotno Ustavu budući da je ona dopuštena samo iznimno, kao i da se u presudi poziva na odluke koje nisu primjenjive na konkretan slučaj. Stava je da se presuda ne može ispitati i da u spisu nema dokaza za to da bi drugi službenik ostvarivao bolje rezultate od tužiteljice. Stava je da sud prilikom obrazloženja svoje odluke spominje rješenje o rasporedu koje nije nikada bilo u primjeni te drži presudu paušalnom. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke na način da usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe da je osporeno rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prethodnom postupku te nema povreda na koje tužiteljica upire. Prilikom donošenja odluke uzete su u obzir znanja, vještine i sposobnosti svakog službenika te je po toj osnovi donesena odluka. Stava je da je tužiteljičinu žalbu potrebno odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

8. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je tužiteljica, na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa, klasa: 119-02/14-02/1, urbroj: 514-02-01-01-01-15-13 od 1. ožujka 2015. (dalje: Pravilnik o unutarnjem redu), koji je donesen na temelju Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa („Narodne novine“ broj 71/14.) s danom 1. travnja 2015. raspoređena na radno mjesto „viši stručni savjetnik – za pripremu proizvodnje“, uz ostala utvrđenja koja su navedena u izreci prvostupanjskog rješenja.

9. Iz činjenica utvrđenih u upravnom postupku proizlazi da je radno mjesto „viši stručni savjetnik – za pripremu proizvodnje“ u Odsjeku drvoprerađivačke radionice ostalo upražnjeno zbog toga što je službenik koji je obavljao te poslove raspoređen prema Pravilniku na drugo radno mjesto, a postojala je i dalje potreba za obavljanje tog radnog mjesta za koje je tužiteljica ispunjavala uvjete. U žalbenoj fazi postupka tužiteljica tvrdi da nisu utvrđene sve relevantne okolnosti i činjenice te da su time povrijeđena njezina prava, kao i da postoje dva rješenja o tužiteljičinom rasporedu.

10. U konkretnom slučaju mjerodavna je odredba članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima (''Narodne novine'' 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 01/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19.; dalje: ZDS) koja propisuje da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Člankom 127. stavkom 2. ZDS-a propisano je da se državnog službenika kod rasporeda iz stavka 1. ne može bez njegove suglasnosti rasporediti u drugo mjesto rada koje je udaljeno više od 30 kilometara od mjesta njegovog stanovanja, a člankom 127. stavkom 3. ZDS-a je propisano ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Stavak 4. toga članka Zakona propisuje da ako nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se državni službenik može rasporediti, donosi se rješenje o stavljanju na raspolaganje.

11. Tužiteljica je u skladu s Pravilnikom unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa od 1. ožujka 2015. raspoređena na radno mjesto za koje je ispunjavala uvjete, a pritom je javnopravno tijelo vodilo računa o njezinim stručnim znanjima i radnom iskustvu. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prethodni raspored ne daje pravo na zadržavanje dosadašnjeg rasporeda, kao i da nije osnovan tužbeni navod da bi tužiteljica mogla biti raspoređena na drugo radno mjesto samo ukoliko je njeno radno mjesto ukinuto. Dakle, u konkretnom se ne radi o premještaju bez suglasnosti tužiteljice, već o rasporedu na radno mjesto.

12. Neosnovano tužiteljica ističe da se nisu primijenili jednaki kriteriji i mjerila na sve državne službenike i da prvostupanjski sud nije iznio stav o bitnim stavkama koje je tužiteljica iznijela u tužbi. Iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica učinila vjerojatnim da je u odnosu na druge službenike došlo do nejednakog postupanja. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude odgovorio na sve navode tužiteljice istaknute u tužbi, obrazlažući razloge zbog kojih ih smatra neosnovanim. Imajući na umu zakonsku odredbu članka 127. ZDS-a i činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da donošenjem rješenja kojim je tužiteljica raspoređena na radno mjesto za koje ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o unutarnjem redu. Rješenje o rasporedu doneseno je u okviru zakonske ovlasti poslodavca da kod donošenja Pravilnika o unutarnjem redu, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali, službenike rasporedi na radna mjesta za koja ispunjavaju tražene uvjete.

13. Stoga je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, uz valjano obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

14. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. S obzirom na to da tužiteljica sa žalbom nije uspjela, to je u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.