Poslovni broj: Usž-391/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. M. iz R., kojega zastupa opunomoćenik M. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-876/2023-4 od 9. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-876/2023-4 od 9. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa:UP/II-114-04/22-02/81, urbroj: 511-01-158-22-5 od 21. srpnja 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Z., klasa: UP/I-114-04/21-02/330, urbroj: 511-01-158-22-11 od 11. travnja 2022. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude), dok je rješenjem odbačena tužba tužitelja u dijelu u kojem traži poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/21-02/78, urbroj: 511-01-158-21-4 od 27. kolovoza 2021. kao nepravodobna.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 21. srpnja 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 11. travnja 2022., kojim se proglašava da je tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti opisanu kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“ te mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

3. Navedenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojih okolnosti proizlaze elementi koruptivnog postupanja tužitelja te se nije u cijelosti osvrnuo na tužbene navode. Ističe da iz dokaznog materijala proizlazi da je tužitelj naplatio novčanu kaznu za počinjenje prekršaja i prijavio odmah po završetku smjene na dan radnje te razdužio potvrdu o naplaćenoj novčanoj kazni, što sud nije uzeo u obzir. Navodi da iz činjenica u ovom predmetu proizlazi da nije postojala namjera da tužitelj zadrži za sebe novčani iznos koji je naplatio od vozačice. Ističe da tužitelj nije imao motiv krivotvoriti potpis na spornoj potvrdi jer nije ostvario imovinsku ili drugu korist, kao i da je neživotno i neuvjerljivo tvrditi da je tužitelj predao potvrdu o prekršaju u želji da prikrije svoje nezakonite radnje. Stava je da je jedino nesporno da je tužitelj utvrdio prekršaj i na kraju smjene razdužio dokumente o izvršenju zadatka, dok je iskaz K. J., koja je morala platiti kaznu, nelogičan i neuvjerljiv. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i riješi upravnu stvar na način da tužitelja oslobodi od odgovornosti za povredu službene dužnosti, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalba nije osnovana jer je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, odnosno da je Upravni sud u obrazloženju presude odgovorio na sve navode iz tužbe te da je jasno obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Stava je da je prvostupanjski sud u cijelosti proveo dokazni postupak i u cijelosti utvrdio činjenično stanje te da tužitelj u žalbi ponavlja navode koje je ranije iznosio i na koje su tijela i sud detaljno i argumentirano dali odgovore. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio iz kojih razloga smatra osporeno rješenje tuženika zakonitim te ovaj Sud ne nalazi bitnih povreda pravila sudskog postupka.

8. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje proizlazi iz spisa tuženika razvidno je da je 18. svibnja 2020. protiv tužitelja podnesen zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka radi teže povrede službene dužnosti opisane kao „zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi“.

9. Iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo dokazni postupak te izvelo dokaze saslušanjem tužitelja i ispitivanjem svjedoka te je pregledana brojna dokumentacija. Prvostupanjski disciplinski sud je utvrdio da je s obzirom na težinu počinjene povrede tužitelju izrečena disciplinska kazna koja je jedina moguća i primjerena u konkretnoj situaciji budući da su se ostvarili elementi za izricanje takve kazne.

10. Prema odredbi članka 96. stavka 1. točke 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.; dalje: ZP) teža povreda službene dužnosti je zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi. Člankom 110. stavkom 2. ZP-a propisane su kazne za teže povrede službene dužnosti, a točkom 6. toga stavka Zakona je predviđen i prestanak državne službe.

11. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio svoje stajalište da su utvrđenja javnopravnih tijela činjenično cjelovito i detaljno obrazložena, a odluka o počinjenu stegovnog dijela na zakonu zasnovana. U svom obrazloženju ističe da tužitelj tijekom upravnog postupka nije osporio da je neposrednim opažanjem zatekao K. J. da vozilom prelazi raskrižjem za vrijeme upaljenog crvenog svijetla, već je navedeno osporio tek tijekom upravnog spora što je u suprotnosti s izvedenim dokazima. Nakon izvedenih i pročitanih dokaza na raspravi prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni navod, kojim je tužitelj osporio da je vidio crveno svijetlo, usmjeren na izbjegavanje disciplinske odgovornosti za povredu službene dužnosti. Ovaj Sud je stava da tužiteljevi žalbeni navodi u tom pogledu nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi istaknuo da je suprotno navodima tužitelja grafološko vještačenje potpisa K. J. izvedeno pravilno i u skladu s pravilima grafološke struke. Također, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj sankcionirao vozačicu za prekršaj koji ona nije počinila i za koji je propisana novčana kazna u manjem iznosu od novčane kazne za prekršaj koji je počinila, kao i da je vozačica isplatila novčani iznos tužitelju. Ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da iz navedenog proizlazi da je tužitelj imao motiv za postupanje stavljeno mu na teret u disciplinskom postupku.

13. Valjano je prvostupanjski sud ocijenio da su javnopravna tijela postupila pravilno kada su prihvatila izmjenu činjeničnog opisa teže povrede službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka protiv tuženika, u skladu s člankom 45. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.) prema kojem do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju.

14. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je protiv tužitelja pokrenut disciplinski postupak zbog teške povrede službene dužnosti, pri čemu je pobliže opisano postupanje tužitelja koje je bilo razlog za pokretanje disciplinskog postupka. Sud je prihvatio stajališta tuženika zbog kojih je zaključio da je tužitelj zlorabio položaj u službi.

15. Imajući na umu navedeno prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Ovaj Sud prihvaća osnovanim zaključke prvostupanjskog suda u pogledu donošenja rješenja upravnih tijela, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela pravilno ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužitelja odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.

17. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

18. S obzirom na to da tužitelj sa žalbom nije uspio, to je u skladu sa člankom 79. stavkom 4. ZUS-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

U Zagrebu 29. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan