Poslovni broj: Usž-1944/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz P., protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., radi prava na isplatu dodatka za posebne uvjete rada, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-179/23-8 od 27. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-179/23-8 od 27. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/20-01/823, urbroj: 566-01/15-23-4 od 9. siječnja 2023. te radi isplate bruto iznosa razlike plaće za razdoblje od 9. siječnja 2015. do 18. rujna 2017., uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 9. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01/15-01/225, urbroj: 513-07-21-08-20-12 od 12. studenog 2020. u kojoj točci rješenja je utvrđeno da tužiteljica ne ostvaruje dodatak od 10% za posebne uvjete rada.

3. Navedenu presudu tužiteljica pobija žalbom zbog svih zakonskih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi kronologiju slijeda stvari u tom predmetu uz iznošenje stavova da joj pripada pravo na dodatak od 10% za obavljanje poslova ovrhe, naplate, stečajeva i likvidacije prema Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova, dodatku na uvjete rada te kriterijima i najvišem mogućem iznosu dodatka za natprosječne rezultate rada za službenike Porezne uprave („Narodne novine broj 55/14. i 154/14.; dalje – Uredba). Ističe da su prema Uredbi poslovi radnih mjesta s posebnim uvjetima poslovi na kojima se obavljaju poslovi ovrhe, naplate stečajeva i likvidacije, koje poslove je tužiteljica obavljala i što proizlazi iz dokazne dokumentacije. Stava je da se javnopravna tijela ni sud nisu osvrnuli na tužiteljičine navode ni dali na njih valjano obrazloženje. Iznosi opis poslova na kojima je radila, navodi da je bila izložena prijetnjama ovršenika, ističe da je prilikom pljenidba radila terenski s ostalim službenicima, podnosila prijedloge za predstečajnu nagodbu te radila na mnogobrojnim ovršnim predmetima. Posebno se osvrće na okolnost da je posjedovala službenu iskaznicu izdanu od Porezne uprave s ovlaštenjima za poslove ovrhe. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7. Uvidom u dokumentaciju u spisu prvostupanjski sud je utvrdio da je postupak proveden pravilno na temelju mjerodavnog normativnog okvira Uredbe.

8. Prema članku 3. Uredbe poslovi s posebnim uvjetima rada su poslovi radnih mjesta na kojima službenicima, koji ih obavljaju pretežiti dio svakog radnog dana, zbog njihove naravi, težine i okolnosti u kojima se obavljaju, prijeti opasnost od ugrožavanja života, profesionalne bolesti ili znatnog narušavanja zdravlja, koje se ne može izbjeći primjenom propisanih mjera zaštite na radu i ostalih mjera, sukladno posebnim propisima.

Poslovi radnih mjesta s posebnim uvjetima rada jesu poslovi radnih mjesta u područnim uredima na kojima se obavljaju poslovi poreznog nadzora, otkrivanja porezno kaznenih djela, ovrhe, naplate, stečajeva i likvidacije, kao i poslovi radnog mjesta - položaja i poslovi unutarnjeg nadzora i kontrole u Središnjem uredu. Utvrđuje se visina dodatka od 10% na osnovnu plaću.

9. Za odlučivanje u ovom predmetu prvostupanjski sud je kao relevantan uzeo u obzir ključni dio obrazloženja drugostupanjskog rješenja tuženika iz kojeg proizlazi da dodatak na osnovnu plaću ostvaruju službenici ovisno o vrsti poslova koje obavljaju, raspoređeni na radna mjesta, a ne na radna mjesta – položaje. Iz navedenog je ocijenio da je odluka tuženika dostatno obrazložena i na zakonu utemeljena.

10. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da je u ponovljenom postupku u dovoljnoj mjeri postupljeno u skladu s uputama iznesenim u presudi tog suda poslovni broj: UsI-1471/2019-9 od 9. veljače 2020. te je pravilno ocijenjeno da tužiteljici, s obzirom na radno mjesto – položaj na koje je raspoređena, ne pripada pravo na isplatu dodatka na osnovnu plaću.

11. Neosnovano tužiteljica ističe da je u ovom predmetu bilo potrebno donijeti drugačiju odluku te uzeti u obzir okolnosti njezinog radnog mjesta koje navodi u žalbi. U odnosu na navedene tužiteljičine prigovore, prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude dao valjane razloge s kojima se ovaj Sud slaže.

12. Stoga je prvostupanjski sud ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu članka 57. ZUS-a, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, uz valjano obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

13. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 29. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.