Poslovni broj: Usž-173/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M, d.o.o. B. P., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva P. E. M. j.t.d. V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-760/2023-6 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-760/2023-6 od 16. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/22-01/301, urbroj: 513-04-23-2 od 31. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda K., klasa: UP/I-471-02/22-01/68, urbroj: 513-07-04-22-01 od 20. srpnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 20. srpnja 2022. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosima poreznih obveza od 141.470,93 kuna i 567.025,40 kuna te kamata u iznosu od 45.546,47 kuna, kako je to pobliže navedeno u točki I. izreke rješenja, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da su netočna utvrđenja suda da je tužitelj sudjelovao u PDV prijevari jer je trebao izvršiti provjeru poslovnih partnera postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika da bi izbjegao svoju odgovornost te da je na taj način činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Stava je da sud nije cijenio činjenicu da su kupcima dostavljeni CMR-ovi i potpisane otpremnice iz kojih proizlazi da im je isporučena roba. Ističe da ne postoji propis koji propisuje da je robu potrebno isporučiti na adresu sjedišta društva kupca, a sud je zauzeo stav da roba mora biti isporučena na adresu navedenu na računu. Stava je da je sud nekritički pristupio predmetu te prihvaća stajališta javnopravnih tijela, a u prilog navedenom ide okolnost da je dotični kupac tijekom poslovne suradnje s tužiteljem imao valjam VAT (PDV) broj sve do 1. srpnja 2021. Iznosi svoje viđenje i interpretaciju termina „tužitelj je morao znati da sudjeluje u poreznoj prijevari“ uz navođenje da u tom slučaju porezna tijela moraju iznijeti činjenice iz kojih navedeno proizlazi, kao i koji je stupanj izvjesnosti znanja poreznog obveznika potreban da bi nešto znao ili morao znati. Ističe da je osporena presuda proturječna samoj sebi i dokazima u spisu. Ističe da tužitelj nije zanemarivao obavijesti s internetskih stranice Porezne uprave, iz kojih ne proizlazi niti jedna okolnost koja bi upućivala na prijevarno postupanje pojedinih kupaca. Stava je da javnopravna tijela nisu u potpunosti utvrdila činjenice, čime su počinila povrede te je posljedično tome pogrešno primijenjeno materijalno pravo što osporenu presudu čini nezakonitom. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbi i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Prvostupanjski je sud, odlučujući o tužbi tužitelja, održao raspravu, izvršio uvid u sudski i spis tuženika te na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.
9. Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora predmet kojega su bile obveze po osnovi PDV-a u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: 471-02/21-01/194, urbroj: 513-07-04-22- 16 od 3. lipnja 2022.
10. Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju tako da se može ispitati. Stoga nema istaknute procesne povrede.
11. U okviru manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju utvrđena porezna obveza po ispostavljenim računima dobavljača L. G. V. s.r.o. Naime, navedeni dobavljač je nedostupan poreznom tijelu, na adresi sjedišta ne obavlja nikakvu djelatnost, ne podnosi porezne prijave te je proglašen nepouzdanim poreznim obveznikom. Tužitelj je evidentirao račune na ime poreznog obveznika te naveo oslobođenje od porezne obveze.
12. Poreznim nadzorom je utvrđeno da je potrebno tužitelja obvezati na snošenje porezne obveze zbog povezanosti s prijevarnim aktivnostima neplaćanja PDV-a. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da tužitelj nije dokazao da su isporuke dobara obavljene prema ulaznim računima te da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje iskazanog pretporeza kod tužitelja.
13. Odredbom članka 27. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13.,153/13., 143/14. i 115/16. – dalje: ZPDV) je propisano da se mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije smatra mjesto gdje završava otprema ili prijevoz dobara stjecatelju (stavak 1.). Neovisno o stavku 1. toga članka, mjestom stjecanja dobara unutar Europske unije u smislu članka 4. stavka 1. točke 2.a) toga Zakona smatra se područje države članice koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj pod kojim je stjecatelj stekao ta dobra, osim ako stjecatelj dokaže da je na stečena dobra PDV bio obračunan u skladu sa stavkom 1. ovoga članka (stavak 2.). Ako stjecatelj dokaže da je PDV na stjecanje obračunan u državi članici u kojoj je otprema ili prijevoz dobara završio, porezna osnovica se odgovarajuće umanjuje u državi članici koja je stjecatelju izdala PDV identifikacijski broj pod kojim je stekao ta dobra (stavak 3.). Neovisno o stavku 2. toga članka smatra se da je PDV obračunan na stjecanje dobara unutar Europske unije u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, ako stjecatelj: a) dokaže da je stjecanje obavio u svrhu daljnje isporuke na području države članice u skladu sa stavkom 1. ovoga članka za koju je primatelj dobara obvezan platiti PDV u skladu s člankom 75. stavkom 1. točkom 3. toga Zakona, b) podnese Zbirnu prijavu u skladu s člancima 88. i 89. toga Zakona (stavak 4.).
14. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio pozivanje tuženika na presudu Suda Europske unije C‑273/11. Iz navedene presude proizlazi da nema oslobođenja od plaćanja PDV-a kada je poduzetnik znao ili morao znati da su njegove isporuke povezane s PDV prijevarom, a nije poduzeo radnje koje je bio u mogućnosti poduzeti da bi spriječio prijevaru.
15. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku. Naime, ovaj Sud prihvaća stajalište da je porezni obveznik dužan pažnjom dobrog gospodarstvenika provjeriti da nije riječ o transakciji koja je povezana s prijevarnim izbjegavanjem plaćanja poreza na dodanu vrijednost.
16. Nije sporno da, kako tužitelj navodi u žalbi, svaki porezni obveznik ima pravo na porezno oslobođenje ako ima formalno uredan račun za isporuku koja mu je izvršena. No, u slučaju prijevara poreznom obvezniku se može osporiti ako se dokaže da je znao ili morao znati da sa svojom kupovinom sudjeluje u transakciji koja je povezana sa prijevarnim izbjegavanjem plaćanja PDV-a.
17. Stoga, ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
18. Neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka jer je člankom 66. stavkom 2. ZUS-a jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe toga Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.
19. Vezano i za ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
20. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja ne nalaze se pravno odlučnim, pa je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.
21. Odluka o trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 29. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
