Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-45/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Fernčevića kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao suca izvjestitelja i članice vijeća i sutkinje Marije Huljev kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Č., OIB: …, kojeg zastupa odvjetnik P. K., B., protiv tuženice R. H., OIB: …, za M. R. H., OIB: …, koju zastupa O. d. o. u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-168/2022-5 od 26. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice R. H. – M. R. H. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-168/2022-5 od 26. siječnja 2024. u točki I. izreke.

II. U nepobijanom dijelu točka II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku R. H. – za M. da tužitelju M. V., na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 1.648,51 eura (slovima: tisućušeststotinaĉetrdesetosam eura pedesetjedan cent) zajedno sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima, koje teku:

-na iznos od 106,62 eura / 803,35 kuna od 15.09.2011. godine

-na iznos od 133,57 eura / 1.006,37 kuna od 15.04.2012. godine

-na iznos od 41,81 eura / 315,01 kuna od 15.07.2012. godine

-na iznos od 67,98 eura / 512,17 kuna od 15.08.2012. godine

-na iznos od 112,46 eura / 847,34 kuna od 15.01.2013. godine

-na iznos od 56,89 eura / 428,63 kuna od 15.02.2013. godine

-na iznos od 99,73 eura / 751,45 kuna od 15.08.2013. godine

-na iznos od 94,41 eura / 711,32 kuna od 15.09.2013. godine

-na iznos od 165,57 eura / 1.247,45 kuna od 15.01.2014. godine

-na iznos od 375,10 eura / 2.826,22 kuna od 15.02.2014. godine

-na iznos od 85,89 eura / 647,13 kuna od 15.09.2014. godine

-na iznos od 33,61 eura / 253,22 kuna od 15.01.2015. godine

-na iznos od 46,85 eura / 352,97 kuna od 15.02.2015. godine

-na iznos od 5,86 eura / 44,12 kuna od 15.07.2015. godine

-na iznos od 56,01 eura / 422,03 kuna od 15.08.2015. godine

-na iznos od 49,08 eura / 369,78 kuna od 15.09.2015. godine

-na iznos od 33,61 eura / 253,22 kuna od 15.01.2016. godine

-na iznos od 24,54 eura / 184,89 kuna od 15.02.2016. godine

-na iznos od 5,86 eura / 44,12 kuna od 15.07.2016. godine

-na iznos od 30,67 eura / 231,12 kuna od 15.08.2016. godine

-na iznos od 22,40 eura / 168,81 kuna od 15.09.2016. godine pa do isplate kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.318,46 eura zajedno sa zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude 26. 1. 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude."

2. Pravodobnom žalbom tuženica pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu tuženice, presudu pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, podredno prvostupanjsku presudu ukine u pobijanom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nalog tužitelju da da nadoknadi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice u cijelosti navodeći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i donio pravilnu i zakonitu odluku.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. 80/22, 114/22. – dalje: ZPP) na koje se pazi odgovarajućom primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nisu ostvareni ti žalbeni navodi.

6. Ujedno prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 7. kolovoza 2011. do 7. kolovoza 2016.

8. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj drugostupanjski sud. 9. Prvostupanjski sud tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za utuženo razdoblje dosuđuje razliku naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 1.648,51 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih mjesečnih anuiteta do isplate.

10. Pravilno je prvostupanjski su za razdoblje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u kojem razdoblju je tužitelju isplaćena naknada plaće za prekovremeni rad presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-30/16 od 23. prosinca 2019., koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Zgrebu Gž R-593/20 od 25. travnja 2022. utvrdio da tužitelju primjenom čl. 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" br. 68/11) od 7. kolovoza 2011. do 8. svibnja 2014. pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca (čl. 4. st. 3.) i u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka dosudio razliku plaće za godišnji odmor u slučaju kada je narav posla takva da tužitelj kao djelatna vojna osoba mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom. Pravilno je i prvostupanjski sud kod izračuna naknade za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. kada je u primjeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe ("Narodne novine" br. 54/14), kod izračuna naknade za godišnji odmor uračunao i dodatak za vojnu službu, jer taj dodatak ulazi u redovan rad primjenom odredbe čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" br. 33/14), čl. 139. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/15, 75/15, 50/16) i čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" br. 54/14).

11. Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kada radi samo u redovnom radnom vremenu.

12. Uslijed navedenog suprotno žalbenim navodima tuženice dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kad radi samo u redovnom radnom vremenu a ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu.

13. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

14. Uslijed navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelanih vojnih osoba/14 pri čemu valja napomenuti da je pravo na obračunavanje dodatka djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj revizijskoj odluci pod posl. broj Rev-989/2022-2 od 22. svibnja 2014. u kojoj zauzima shvaćanje da "Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (srpnja 2017.) pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu".

15. Prema tome, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnim radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati iznose tog dodatka prema odredbi čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i čl. 2. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba/14.

16. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, a za što je dao valjane i uvjerljivo razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 17. Uslijed navedenog nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da financijski vještak pogrešno obračunava naknadu plaće za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. kada je u primjeni Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba/14. Naime, financijski vještak razliku naknade plaće za razdoblje nakon 8. svibnja 2014. računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru uzima osnovnu plaću i dodatak na plaću sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba/14.

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Neosnovano žalbenim navodima tuženica osporava priznate podneske smatrajući da ih prvostupanjski sud dosuđuje protivno primjeni odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Navodi tuženice su paušalni, tuženica ne konkretizira koji to podnesci nisu bili neophodni za vođenje parnice uslijed čega je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju troškove parničnog postupka pravilno primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarifa).

20. Uslijed navedenog je valjalo odbiti žalbu tuženice u dijelu kojom pobija odluku o troškovima postupka, te odluku o troškovima postupka sadržanu točci I. izreke prvostupanjske presude potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Slijedom izloženog presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 29. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Vladimir Ferenčević v.r.