REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-245/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. B. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi članka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika V. H., odvjetnika u Z., podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 24. lipnja 2024. br. K-1603/2020-137, u sjednici vijeća održanoj dana 29. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog R. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod br. K-1603/2020- 137 od 24. lipnja 2024. optuženi R. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, prijevare iz članka 236. stavka 1. u vezi članka 52. KZ/11, te je optuženik temeljem navedenog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. veljače 2024., pa nadalje.

2. Temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni S. M. je sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućen u parnični postupak, dok je, na temelju istog zakonskog propisa, optuženi obvezan isplatiti oštećenom J. M. iznos od 4.000,00 kuna / 530,90 eura[1] u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Ujedno je optuženik, na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi R. B. po branitelju, odvjetniku V. H. iz Z. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni i optuženiku izreče blažu kaznu uz izricanje uvjetne osude.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge iz kojih bi se dalo zaključiti da je optuženik postupao s namjerom da se neosnovano materijalno okoristi. Međutim, suprotno tomu, prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da je optuženik terećeno kaznenog djelo počinio sa izravnom namjerom. Naime, iz obrazloženja pobijane presude u odnosu na svijest optuženika, navedeno je da je optuženik oštećenima S. M. i J. M. neistinito prikazao da će obaviti građevinske radove na njihovim nekretninama, zbog čega su oštećenici na njegov zahtjev istome isplatili dogovorene novčane iznose, unaprijed odlučio tako ne postupiti, te je primljeni novac zadržao za sebe ne obavivši dogovorene građevinske radove, a oštećenom S. M. isporučio tek manji dio materijala u vrijednosti ne većoj od 8.000,00 kn / 1.061,78 eura[1] , kako je to uostalom i navedeno u točki 17. pobijane presude, tada, iz ovako danih razloga nedvojbeno proizlazi da je ovo kazneno djelo od strane optuženika počinjeno s izravnom namjerom, a kako je to opisano i u izreci pobijane presude.

7.1. Nije u pravu niti žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer prema stajalištu žalitelja, o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava, odnosno iskaza datih u postupku i samih tih isprava i iskaza, te pri tomu iznoseći analizu dijelova iskaza oštećenog S. M. Sadržajno razmatrajući navode žalbe proizlazi da žalitelj analizira i preocjenjuje iskaz oštećenika sa svog subjektivnog stajališta, a što u stvari upućuje da osporava utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

7.2. Stoga, imajući u vidu sve naprijed navedeno, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika o bitnim povredama odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje optuženik u svojoj žalbi upire na iskaz oštećenog S. M. navodeći dijelove njegova iskaza kojega je dao pred državnim odvjetnikom i na raspravi u pogledu količine i dinamike predaje novca optuženiku te isporuke dijela materijala za izvođenje radova, smatrajući da su iskazi oštećenog nejasni i proturječni sa ostalim izvedenim dokazima, a samim tim nevjerodostojni.

8.1. Međutim, suprotno izloženim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenog S. M. kao logičan i uvjerljiv te u skladu sa iskazima i drugih u postupku saslušanih svjedoka i to M. M., M. M. i S. B. Činjenica jest da je oštećeni S. M. dijelom različito iskazivao o dinamici i iznosima isplate novca optuženiku, kako to osnovano primjećuje i žalitelj. Međutim, kada su na raspravi tome oštećeniku predočeni dijelovi njegova ranijeg iskaza isti je opetovano tvrdio da ostaje pri navodima svoga ranijeg iskaza kada su mu svi detalji događaja bili jasniji, jer se detalja odnosa sa optuženikom jasno ne sjeća obzirom da protek vremena. Takvo obrazloženje oštećenika je logično i životno prihvatljivo, jer kada se uzme u obzir da je građevinske radove sa optuženikom dogovorio u svibnju 2018., naravno da se oštećenik svih detalja događaja jasnije i detaljnije sjećao 10. siječnja 2020. kada je ispitan pred državnim odvjetnikom, nego protekom gotovo četiri godine od događaja kada je ispitan na raspravi 9. lipnja 2022. Prema tome, temeljem iskaza toga oštećenog nesporno bi proizlazilo da je, a na ime dogovorenih građevinskih radova, optuženiku u više navrata isplatio na ruke iznos od ukupno 62.000,00 kuna / 8.228,81 eura, od kojeg iznosa je tek manji dio, i to kako oštećeni ističe, ne viši od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura[1] utrošen na dostavu materijala koji se sa dva kombija prevezao u Sloveniju gdje mu se nalazi kuća. O isplati novca optuženiku, kako to pravilno nalazi i prvostupanjski sud, u svojim iskazima navode i svjedokinje M. M. i M. M., dok svjedok S. B. u svom iskazu potvrđuje prijevoz materijala kombijem u S. Stoga su potpuno neutemeljeni žalbeni navodi optuženika u kojima isti tvrdi da su iskazi oštećenika nejasni i proturječni te kontradiktorni ostalim dokazima, a samim time nevjerodostojni.

8.2. Nije prihvatljiv niti žalbeni navod optuženika kada tvrdi da bi većina materijala bila isporučena, te dio radova izvršen, a do prekida daljnjih radova da je došlo radi poremećenih odnosa između okrivljenika i oštećenika, za što da nije kriv.

8.3. Valja navesti da optuženik u obrani nije osporavao da je oštećenom J. M. za dogovorene radove uzeo iznos od 4.000,00 kuna / 530,89 eura[1] , a da radove nije izvršio niti mu novac vratio jer da je bio u problemima. Što se tiče oštećenog S. M., prihvaćajući iskaz toga oštećenika nedvojbeno proizlazi da je isti u više navrata optuženiku dao iznos od, kako tvrdi ukupno 62.000,00 kuna / 8.228,81 eura[1] , a naknadno dogovorene radove hidroizolacije, koji su obavljeni, je optuženiku u cijelosti platio i to u iznosu od 4.000,00 eura, te da bi manji dio materijala u vrijednosti od 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura[1] bio isporučen, a dogovoreni radovi nisu obavljeni. Stoga, osnovano prvostupanjski sud obranu optuženika da nije namjeravao prevariti oštećenike ne prihvaća, utvrđujući da su u suprotnosti sa iskazima oštećenika. Kada se pri tomu uzme u obzir da se optuženik oštećeniku S. M., predstavio lažnim prezimenom "R.", te da na njegovu kuću u S. nije nikada došao, a kada mu je poslao fotografiju kamiona tvrdeći da se radi o isporuci dogovorenog građevinskog materijala, a koji kamion, provjerom oštećenog, nije nikada prešao državnu granicu, a potom se oštećeniku prestao i javljati na dostupne telefone, tada sve ukupno izložene okolnosti upravo upućuju na zaključak, da optuženik u stvari nikada nije niti namjeravao obaviti građevinske radove na kući oštećenog S. M.

8.4. Prema tome, nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženika da je činjenično stanje po prvostupanjskom sudu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Na tako pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, prvostupanjski je sud pravilno i posve utemeljeno optuženika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, pa nije osnovana niti žalba optuženika izjavljena zbog povrede kaznenog zakona, niti je ovaj sud utvrdio povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na što pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

10. Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni. Žaleći se iz ovog žalbenog osnova optuženik je stava da mu je izrečena prestroga kazna. Naime, da je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o specijalnom povratniku koji da je višestruko osuđivana osoba za istovrsno kazneno djelo prijevare, ali da se radi o presudama od prije petnaest godina za koje da je nastupila rehabilitacija, a optuženi nije podnio zahtjev za donošenje rješenja o rehabilitaciji.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, kako je to i propisano člankom 47. KZ/11 optuženiku od olakotnih okolnosti uzeo u obzir da je otac petero djece, od toga da su četvero maloljetnih, dok je od otegotnih okolnosti cijenio da je optuženik prekršajno kažnjavan te višestruko kazneno osuđivana osoba za isto kazneno djelo prijevare, pa da se radi o specijalnom povratniku koji je iskazao upornost i kriminalnu volju pri počinjenju djela, a oštećenicima nije niti namirio štetu. Stoga je optuženiku, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, valjalo izreći upravo kaznu zatvora. Dakle, izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci na koju je optuženik osuđen je doista primjerena kako osobi optuženika, tako i samim okolnostima djela i pobudama iz kojih je počinjeno te će se sa istom izraziti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

10.2. Što se tiče ranije osuđivanosti optuženika, prema Izvatku iz kaznene evidencije proizlazi da optuženik u kontinuitetu od 1998. godine čini kaznena djela od čega je u šest navrata osuđivan za kaznena djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, ranije označenog u članku 224. stavku 1. KZ/97. Prema odredbama Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne Novine" br. 143/12, 105/15, 32/17, i 53/22) i to člankom 19. stavkom 4. propisano je da pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela, rehabilitacija nastupa po sili zakona kad proteknu rokovi iz toga zakonskog članka. Prema tome, u konkretnom slučaju se doista ne može uzeti da je nastupila rehabilitacija, posebno uzimajući u obzir da je optuženiku zadnja evidentirana presuda, presuda Općinskog suda u Zagrebu pod br. K-568/22 od 16. svibnja 2022. koja je pravomoćna 16. srpnja 2022. i kojom je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11.

11. Stoga, obzirom na sve prednje navedeno, žalbu optuženika je kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci.

U Šibeniku, 29. kolovoza 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić,v.r.