- 1 -              III Kr 141/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 141/2023-3

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. D. zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 4. u vezi sa stavcima 1. i 3. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog N. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2021. broj K-1510/21-19 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2023. broj Kž-460/2023-6, u sjednici održanoj 13. prosinca 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 26. srpnja 2021. broj K-1510/21-19 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2023. broj Kž-460/2023-6 proglašen je krivim N. D. zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - iznude u pokušaju iz članka 243. stavka 4. u vezi sa stavcima 1. i 3. i člankom 34. KZ/11. te je na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, nakon čega mu je, na temelju članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od dosuđene kazne zatvora izvršiti šest mjeseci, a preostali dio kazne zatvora u trajanju jedne godine neće se izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Protiv te presude osuđenik je po branitelju, odvjetniku A. I. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog teške povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na obranu na raspravi i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje su mogle utjecati na presudu, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovnu odluku ili suđenje prvostupanjskom ili višem sudu“. Istovremeno je predložio da se odgodi odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude. 

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor 26. listopada 2023. pod brojem Ksm-DO-177/2023-2 s mišljenjem da je zahtjev osuđenika neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na njega nisu očitovali.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. U zahtjevu se navodi da je on podnesen na temelju odredbe članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, došlo do povrede prava na obranu okrivljenika na raspravi te da je ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., odnosno osuđenik smatra da je tijekom drugostupanjskog postupka došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime da je istovremeno ostvaren i razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka propisan člankom 517. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08. Konkretno, osuđenik smatra da mu je tijekom postupka povrijeđeno temeljno pravo obrane, tzv. konfrontacijsko pravo, zajamčeno člankom 29. stavkom 2. alinejom 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i člankom 6. stavkom 3. točkom d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija), uslijed čega da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Istaknuta povreda se obrazlaže činjenicom da „iako su I i II okrivljeni prilikom iznošenja obrane na raspravi naveli da neće odgovarati na pitanja obrane, iz točke 11.3. obrazloženja drugostupanjske odluke vidljivo je da je drugostupanjski sud (za razliku od prvostupanjskog suda) na sadržaju takvih njihovih nekonfrontiranih obrana u odlučnoj mjeri zasnovao osuđujuću presudu u odnosu na ovog osuđenika, a koja pogreška je učinjena tek tijekom drugostupanjskog postupka“.

 

6.1. Međutim, u prethodno navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.2. Naime, iako uvodno ističe da ovaj izvanredni pravni lijek podnosi, između ostalog, i zbog „povrede njegovog prava na obranu na raspravi“, osuđenik u zahtjevu takvu tvrdnju, osim što je paušalno i općenito navodi, nije precizirao niti je na neki drugi način konkretizirao odnosno obrazložio kako je to i kojim radnjama i postupcima povrijeđeno njegovo pravo na obranu na raspravi odnosno tijekom provedenog prvostupanjskog postupka. Stoga se, imajući u vidu sadržaj ovog dijela zahtjeva u kojem on isključivo upire na propuste koji su, po njegovoj ocjeni, učinjeni tijekom drugostupanjskog postupka odnosno od strane suda drugog stupnja, a ne na raspravi, tj. tijekom prvostupanjskog postupka, po ocjeni ovog suda, zapravo radi o prigovorima koji se sadržajno odnose isključivo na tešku povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., na koju povredu osuđenik također ukazuje u ovom dijelu zahtjeva, a o čemu će biti više govora u nastavku ove odluke.

 

6.3. Međutim, suprotno prethodno iznesenim navodima iz zahtjeva osuđeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje (članak 468. stavak 2. ZKP/08.) odnosno nisu mu povrijeđena prava iz članka 29. stavka 2. alineja 6. Ustava i članka 6. stavka 3. točke d) Konvencije, a kako to on neosnovano tvrdi u ovom dijelu podnesenog zahtjeva.

 

6.4. Naime, u ovom kaznenom predmetu osuđenik je u odnosu na prvostupanjsku presudu podnio žalbu po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Sud drugog stupnja je, odlučujući o podnesenoj žalbi osuđenika, pod točkama 11., 11.1., 11.2., 11.3., 11.4., 11.5., 11.6. i 12. obrazloženja drugostupanjske odluke odgovorio na sve prigovore osuđenika istaknute u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a pod točkama 13., 13.1., 13.2., 13.3., 14., 15. i 16. odgovoreno je na sve prigovore koji su se odnosili na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, dok je pod točkama 19., 19.1. i 20. odgovoreno na sve prigovore koji su se odnosili na odluku o kazni. Pritom je drugostupanjski sud u svojoj odluci u bitnome dao odgovore na sve prethodno iznesene žalbene prigovore, kako u odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tako i u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, nalazeći ih neosnovanim i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravna utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, što je dostatno i jasno obrazložio pa u takvoj situaciji nije niti bio dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za svoje stavove. Stoga, u situaciji kada je sud drugog stupnja zaključno rezimirao da je „prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno iznio razloge zbog čega smatra da su okrivljenici postupali zajedno i po prethodnom dogovoru da se materijalno okoriste, uz uporabu sile ... odnosno zbog čega nije u pravu 4. okrivljenik kada navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo razloge o odlučnoj činjenici odnosno o tome kakva je bila njegova uloga u počinjenju kaznenog djela, za koje je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda“, tada iz takvog obrazloženja nedvosmisleno proizlazi kako je drugostupanjski sud svoje zaključke o ulozi, namjeri i krivnji osuđenika temeljio ne samo na obranama drugih okrivljenika (I i II okrivljenika), koji pritom nisu htjeli odgovarati na pitanja stranaka, već i na drugim izvedenim i analiziranim dokazima kao što su iskazi žrtve F. I. i svjedoka L. M., bolničke prijave O. b. V. za žrtvu te osobito analitičke obavijesti s podacima koji su za osuđenika pribavljeni temeljem članka 339.a ZKP/08. Prema tome, a imajući u vidu prethodno izneseno, drugostupanjski je sud u obrazloženju presude, temeljem svih izvedenih dokaza, za prihvaćanje činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda dao dovoljno jasne, dostatne i prihvatljive razloge i na temelju istih se ni na koji način ne može zaključiti kako se ta presuda u odnosu na ovog osuđenika u odlučujućoj odnosno pretežitoj mjeri zasniva na sadržaju nekonfrontiranih iskaza (obrana) I i II okrivljenika, a kako to u ovom dijelu zahtjeva neosnovano smatra osuđenik.

 

6.5. U zahtjevu se nadalje navodi da se isti podnosi i iz razloga propisanog člankom 517. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08. jer je, po ocjeni podnositelja zahtjeva, ostvarena povreda odredaba  kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu. Argumentirajući navedeni razlog podnositelj zahtjeva ističe da kada je drugostupanjski sud u točki 11.3. obrazloženja naveo da „ iz iskaza svih okrivljenika jasno i nedvosmisleno proizlazi kakva je bila njihova uloga u počinjenju kaznenog djela“, iako iz sadržaja tih iskaza (obrana) proizlazi da se obrane I i II okrivljenika ne mogu koristiti s obzirom da nisu konfrontirane, a III okrivljenik je potvrdio obranu osuđenika izjavivši da „IV okrivljenik nije trebao ostvariti nikakvu korist, jer je on njegov prijatelj koji je došao u kafić na njegov poziv“, tada je na navedeni način, po ocjeni podnositelja zahtjeva, došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu. Po mišljenju osuđenika u konkretnom slučaju postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju obrana i samih tih obrana te su istovremeno i razlozi koji su dani u odnosu na odlučne činjenice (kakva je bila uloga i namjera osuđenika prilikom počinjenja djela) nejasni i proturječni, čime je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u žalbenom postupku, koja je bila od utjecaja na presudu.

 

6.6. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.7. Naime, iako osuđenik svoje tvrdnje iz ovog dijela zahtjeva podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), kada se ima u vidu prethodno izneseni sadržaj tog dijela zahtjeva i argumentacija koja se iznosi, po ocjeni ovog suda, zapravo se radi o tvrdnjama kojima on ponovno (kao i u žalbi izjavljenoj na prvostupanjsku presudu) polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem, smatrajući kako ono nije na pravilan način utvrđeno u odnosu na „namjeru za ostvarenje protupravne imovinske koristi“. No podnositelju ovog zahtjeva valja napomenuti kako prigovori koji se odnose na činjenična utvrđenja, u odnosu na naprijed navedene okolnosti i njihovu ocjenu, ne mogu biti predmet razmatranja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, jer to nije u skladu s odredbom članka 517. ZKP/08. u kojoj su precizirani razlozi zbog kojih se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Osim toga, treba napomenuti da podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da je odredbom članka 517. stavka 1. ZKP/08. izričito propisano da se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti isključivo zbog povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika i povrede odredaba kaznenog postupka, koje su u tom članku taksativno navedene, pri čemu se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ostvarene u žalbenom postupku, s obzirom da tako nešto nije izrijekom predviđeno u članku 517. ZKP/08.

 

7. Kako navodi zahtjeva nisu osnovani trebalo je, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude. Posljedično tome, nije bilo uvjeta za odgodu odnosno prekid izvršenja kazne, sukladno članku 518. stavu 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 13. prosinca 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.