Poslovni broj: Usž-2732/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja V. d.o.o., V., kojeg zastupa opunomoćenik R. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i drugi, j.t.d., N. G., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora cestovnog prometa, Z., radi ukidanja autobusnih dozvola, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3467/22-10 od 11. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3467/22-10 od 11. rujna 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave za cestovni promet, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora cestovnog prometa, KLASA: UP/I-340-02/18-01/141, URBROJ: 530-08-1-2- 1-22-7 od 19. rujna 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika ukinute su dozvole serijski broj …, radi trajne obustave prijevoza, prijevoznika C. L. d.o.o., F. C. S. d.o.o. i tužitelja za obavljanje prijevoza putnika na međužupanijskoj liniji Klis - Zagreb, broj linije u upisniku …, izdane rješenjem, KLASA: UP/I-340-02/18-01/141, URBROJ: 530-05-1-2-1-18-4 od 1. lipnja 2018. godine, s pripadajućim voznim redom i itinerarom.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno protumačio značaj i domašaj članka 46. stavka 1. i stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) i posljedično pogrešno utvrdio da u trenutku njegove izjave o odustanku od zahtjeva od 24. listopada 2022., upravni postupak više nije bio u tijeku. Sud nije utvrdio je li i kada mu je dostavljeno osporeno rješenje tuženika i je li izjavu o odustanku od zahtjeva dostavio tuženiku prije nego mu je tuženik dostavio osporeno rješenje. Navodi da on i ostali prijevoznici prilikom podnošenja zahtjeva za trajnom obustavom prijevoza nisu odredili jednog od njih kao zajedničkog predstavnika stranaka, tj. zajedničkog opunomoćenika, niti ih je tuženik na to pozvao, odnosno tijekom postupka po službenoj dužnosti zaključkom odredio jednu od stranaka kao zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika. Navodi da nije imenovao opunomoćenika za primanje pismena pa je upitna dostava osporenog rješenja prije nego li je obavijestio tuženika o odustanku od zahtjeva. Upitnost dostave proizlazi i iz činjenice da mu je tuženik osporeno rješenje od 19. rujna 2022. dostavio naknadno. Točno je da je samo prijevoznik F. C. S. d.o.o. zaprimio osporeno rješenje i o tome ga obavijestio kao jednu od stranaka u postupku, nakon čega su 18. listopada 2022. zajednički podnijeli prijedlog za obustavu osporenog rješenja. Međutim, iz te činjenice sud izvodi pogrešan zaključak da je bio upoznat sa sadržajem i postojanjem osporenog rješenja, pa da se zbog toga njegov odustanak od zahtjeva ima smatrati podnesenim nakon što postupak više nije bio u tijeku. Smatra da saznanje o postojanju osporenog rješenja nije ujedno i dokaz da mu je to rješenje dostavljano, kao stranci u postupku, već je to jedino dostavnica. Smatra da se, u smislu članka 46. ZUP-a, odustankom od zahtjeva podrazumijeva odustanak u svim stadijima postupka, sve dok postupak nije okončan, odnosno dok rješenje nije steklo svojstvo izvršnosti. Poziva se na odredbu ranije važećeg ZUP-a, kojoj je bila propisana mogućnost odustanka od zahtjeva nakon donošenja prvostupanjskog rješenja. Slijedom svega navedenog, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu, ponavljajući u cijelosti navode iz odgovora na žalbu, smatra da su žalbeni navodi neosnovani i ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari. Ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog spora te smatrajući osporeno rješenje i pobijanu presudu zakonitima, predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, te Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Osporeno rješenje tuženika od 19. rujna 2022., kojim je trajno obustavljen prijevoz putnika na međužupanijskoj liniji Klis - Zagreb, doneseno je na zahtjev prijevoznika C. L. d.o.o., F. C. S. d.o.o. i V. d.o.o., ovdje tužitelja.
8. Tužbom, podnesenom 17. studenoga 2022., tužitelj traži poništenje osporenog rješenja tuženika jer da je, prije nego što mu je rješenje tuženika dostavljeno, odustao od zahtjeva za trajnom obustavom prijevoza putnika na predmetnoj liniji, a povodom kojeg zahtjeva je osporeno rješenje doneseno. Smatra da je, nakon odustanka od zahtjeva podnesenog 24. listopada 2022., tuženik trebao obustaviti spor, odnosno poništiti osporeno rješenje. Međutim, umjesto navedenog, tuženik je 14. studenoga 2022. tužitelju dostavio osporeno rješenje.
9. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da nije bilo osnove za primjenu članka 46. stavka 1. i stavka 2. ZUP-a, kojima je propisano da stranka tijekom postupka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkom putem, a ako stranka odustane od zahtjeva donijet će se rješenje o obustavi postupka.
10. Naime, pravilno je obrazloženje suda da, u konkretnom slučaju, na temelju navedene zakonske odredbe, nije moguć odustanak tužitelja od zahtjeva i obustava postupka. Ovo stoga što je obustava postupka zbog odustanka stranke moguća dok je postupak još u tijeku, a što ovdje nije slučaj jer je osporenim rješenjem tuženika, prije nego li je odustanak od zahtjeva podnesen, već meritorno odlučeno o zahtjevu svih podnositelja, pa tako i ovdje tužitelja.
11. Polazeći od činjenica utvrđenih u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je rješenje tuženika doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno tvrdnjama tužitelja, prvostupanjski sud se očitovao na sve tužbene prigovore i iznio je razloge na temelju kojih smatra da isti nisu osnovani i od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
12. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. Kako je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković v.r.
