Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-324/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu Kristini Devčić Merzel u pravnoj stvari tužiteljice M. M. C., OIB, Ulica A. S…, S. koju zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica iz Z. protiv tuženice I. R., OIB …, Ulica H. D. …, S., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz S., radi stvarno–služnosti na nekretninama, nakon održane i zaključene glavne rasprave 25. srpnja 2024. godine, na kojoj su prisustvovali punomoćnica tužiteljice M. R., odvjetnica iz Z. i punomoćnik tuženice D. R., odvjetnik iz S., dana 28. kolovoza 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se pravo služnosti upisano u teretovnici, listu C pod rednim brojem 5.1. temeljem zapisnika broj Z-2024/2008/1289 i Sudske nagodbe broj P-1525/93 od 6. travnja 1994. godine na nekretnini zk.č.br. 500/4, I. G. …, Dvorište površine 256 m2, Kuća, Ivana Gundulića 8A površine 98 m2, Dvorišna zgrada, I. G. … površine 39 m2, ukupne površine 393 m2, upisano u zk. ul. 1290, k.o. Novi Sisak, a koje pravo služnosti obuhvaća pravo korištenja priključka iznad bunara na česti. br. 500/4, radi upotrebe vode u opsegu realne služnosti, za korist vlasnika i podstanara stambenog objekta na čestici br. 498/2 upisane u zk. ul. 1289 k.o. iste.

II. Briše se pravo služnosti upisano u teretovnici, listu C pod rednim brojem 5.1. temeljem zapisnika broj Z-2024/2008/1289 i Sudske nagodbe broj P-1525/93 od 6. travnja 1994. godine na nekretnini zk.č.br. 500/4, I. G. …, Dvorište površine 256 m2, Kuća, I. G. .. površine 98 m2, Dvorišna zgrada, I. G. … površine 39 m2, ukupne površine 393 m2, upisano u zk. ul. 1290, k.o. Novi Sisak u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, a koje pravo služnosti obuhvaća pravo korištenja priključka iznad bunara na česti. br. 500/4, radi upotrebe vode u opsegu realne služnosti, za korist vlasnika i podstanara stambenog objekta na čestici br. 498/2 upisane u zk. ul. 1289 k.o. iste.

III. Briše se pravo služnosti upisano u posjedovnici, listu A pod rednim brojem 2.1. temeljem zapisnika broj Z-2024/2008/1289 i Sudske nagodbe broj P-1525/93 od 6. travnja 1994.godine u korist nekretnine zk.č.br. 498/2, kuća G. … površine 757 m2, Voćnjak površine 613 m2, Pomoćna zgrada, I. G. …površine 8 m2, Kuća, I. G.

Poslovni br: P-324/2023-28

…površine 136 m2, sve ukupno 757 m2, upisana u zk.ul. 1289, k.o. Novi Sisak u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, a koje pravo služnosti obuhvaća korištenja priključka iznad bunara na česti. br. 500/4, upisane u zk. ul. 1290 k.o. iste, radi upotrebe vode u opsegu realne služnosti, za korist vlasnika i podstanara stambenog objekta na čestici br. 498/2 upisane u A.

IV. Nalaže se tuženoj da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.829,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica M. M. C., OIB …, Ulica A. S. …, S. (dalje: tužiteljica) podnijela je ovom sudu tužbu 28. lipnja 2023. protiv tuženice I. R., OIB …, U. H. D. …, S. (dalje: tuženica) u kojoj navodi da je tužiteljica u Zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, upisana kao vlasnica nekretnine zk.č.br. 500/4, I. G. …, Dvorište površine 256 m2, Kuća, I. G. … površine 98 m2, Dvorišna zgrada, I. G. …površine 39 m2, ukupne površine 393 m2, upisano u zk.ul. 1290, k.o. Novi Sisak. Tužiteljica ističe da je na nekretnini opisanoj pod točkom II., u teretovnici, u listu C, upisano pravo služnosti korištenja priključka iznad bunara, a sve u korist zk.č.br. 498/2 upisane u zk. ul. 1289, k.o. Novi Sisak u vlasništvu ovdje tužiteljice. Navedeno pravo upisano je temeljem Sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem P-1525/93 od dana 6. travnja 1994.. Navodi da je člankom 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano da vlasnik poslužne nekretnine može tražiti ukinuće prava služnosti ukoliko je ono izgubilo razumnu svrhu. Sukladno navedenom, tužiteljica podnosi ovu tužbu i traži od suda da donese odluku kojom će ukinuti pravo služnosti. Naime, objekt sagrađen na povlasnoj nekretnini u ruševnom je stanju dugi niz godina, u njemu nitko ne živi, a nakon potresa koji je pogodio područje Sisačko-moslavačke županije 29. prosinca 2020. objekt je označen crvenom bojom, neupotrebljiv je i predviđen za rušenje. Sukladno navedenom i odredbama sudske nagodbe, korisnika objekta nema duži niz godina, a niti će ih u objektu ikada više biti jer objekt nije primjeren za korištenje.

2. U svom odgovoru na tužbu dostavljenom ovom sudu 15. rujna 2023., tuženica navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Tuženica ističe da je predmetno pravo služnosti upisano u teretovnicu pod Rbr. 5.1 na nekretnini zk.č.br. 500/4, zk. ul. 1290, k.o. Novi Sisak, upisanoj kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela Sisak, a koja nekretnina je u vlasništvu tužiteljice i koja je u osnovanom pravu služnosti poslužna nekretnina (dalje: poslužna nekretnina). Tuženica tvrdi da se povlasna nekretnina u predmetnom pravu služnosti nalazi na zk.č.br. 498/2, zk. ul. 1289, k.o. Novi Sisak, upisanoj kod Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela Sisak i isto pravo služnosti je upisano u posjedovnicu pod Rbr. 2.1, a koja nekretnina je u vlasništvu tuženice (dalje: povlasna nekretnina). Navodi da je pravo služnosti upisano temeljem zapisnika broj Z-2024/2008/1289 i

Poslovni br: P-324/2023-28

sudske nagodbe koja je sklopljena 6. travnja 1994. na Općinskom sudu u Sisku u parničnom postupku radi smetanja posjeda pod poslovnim brojem P-1525/93 između P. M., tadašnje vlasnice povlasne nekretnine (bake tuženice) i S. M., tadašnjeg vlasnika poslužne nekretnine (oca tužiteljice) kojom je dozvoljeno osnivanje prava služnosti korištenja priključka iznad bunara na čestici broj 500/4 upisane u zk. ul. 1290. k.o. iste, radi upotrebe vode u opsegu realne služnosti, za korist vlasnika i podstanara stambenog objekta na čestici broj 498/2 upisane u A. Navodi da je sudska nagodba u cijelosti izvršena, dakle S. M. je platio P. M. ugovoreni iznos za njen suvlasnički dio te je ispunio svoju obvezu i na mjestu bunara postavio priključak na površini kroz koji se od tada bez ikakvih ograničenja povlasna nekretnina koristi vodom. Uz navedeno tuženica navodi da je ugovorena i obveza održavanja priključka u ispravnome stanju. Dodaje da tužiteljica kao pravni temelj predmetne tužbe navodi čl. 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) koji je propisano kako vlasnik poslužne nekretnine može tražiti ukinuće prava služnosti ako je ono izgubilo razumnu svrhu. Tuženica ističe da nakon provedenog Javnog natječaja i Odluke Grada Siska od 29. ožujka 2023., o prihvaćanju ponude I. R. za kupnju ½ nekretnine sklopljen je ugovor o kupoprodaji nekretnine Klasa: 940-03/23-01/1, Urbroj: 2176/05-01-23-26 od 6. travnja 2023. kojim tuženika postaje vlasnica povlasne nekretnine u cijelosti. U čl. 4. navedenog ugovora opisuje se i prenosi predmetno pravo služnosti upisano u korist povlasne nekretnine. Tuženica tvrdi da je kupila suvlasnički dio od Grada Siska upravo iz razloga što želi koristiti povlasnu nekretninu. Budući je ista stradala u potresu, tuženica navodi da će istu vlastitim ulaganjima preurediti i u potpunosti osposobiti za stanovanje, a u koju svrhu je već kao investitor od projektantskog ureda "SO – RA ING d.o.o." naručuje izradu Elaborata za utvrđivanje obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa. Naime, navodi da je činjenica da je nakon potresa kao događaja uzrokovanog višom silom objekt postao "neupotrebljiv" i "predviđen za rušenje" ne može predstavljati razlog za prestanak prava služnosti. Štoviše, ističe da činjenica da je tuženica nedavno kupila drugi dio povlasne nekretnine predstavlja njenu namjeru da objekt obnovi i koristi. Stoga navod iz tužbe kako više nikad neće koristiti objekt je paušalan i u smislu članka 242 ZV-a potpuno irelevantan. Shodno navedenom, tvrdi kako navodi tužiteljice o nepostojanju korisnika i o neprimjerenosti objekta za korištenje nikako nisu utemeljeni niti opravdani, a niti su dostatni kao razlog da bi se za predmetno pravo služnosti moglo smatrati kako je izgubilo razumnu svrhu. Nadalje, tuženica navodi da za rješavanja pitanja razumne svrhe je uzeti u obzir samu funkciju bunara. Ističe da u vrijeme kada je osnovano pravo služnosti, povlasna nekretnina je, kao i danas, imala izvor vode u obliku uobičajenih instalacija unutar kuće. Bez obzira na to, sudskom nagodbom je 1994. godine instaliran priključak za crpljenje vode iz bunara jer je tako dobivena voda služila povlasnoj nekretnini kao izvor prirodne, zdravije, čišće te besplatne vode, za piće i za zalijevanje vrta, a tu funkciju pruža i danas. Uz to, tuženik navodi da postojanje prava služnosti koje omogućuje korištenje predmetnog bunara, kako je bilo navedeno i u javnom natječaju, opravdano je pridonijelo pobudi tužene da kupi povlasnu nekretninu te će, u slučaju da ju odluči ponovno prodati, i sljedećem vlasniku služiti istu svrhu. Slijedom svega navedenog, tuženica ističe kako činjenica da predmetno pravo služnosti nije zamišljeno i ugovoreno kao jedini izvor – već kao bolji i dodatan izvor vode te je kao takav i dalje potreban te činjenica da je ista nekretnina u procesu obnove za potrebe stanovanja dokazuju svrhu i relevantnost predmetnog prava te je ispravan zaključak da ono nije izgubilo svoju razumnu svrhu. Konačno, ističe da sukladno članku 177 st 3 ZV-a jasno je propisano kako vlasnik poslužne stvari ne

Poslovni br: P-324/2023-28

smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti. Tvrdi kako tuženica, kao i svi ostali stanovnici sa područja zahvaćenog potresom radi ponovnih naknadnih potresa koji su se opetovano događali određeno vrijeme nije smjela koristiti niti neposredno kročiti na povlasnu nekretninu upravo zbog opasnosti od rušenja. Tuženica ističe da je navedenu kriznu situaciju tužiteljica iskoristila te je protupravno i bez suglasnosti tuženice uklonila priključak koji služi za crpljenje vode. Tuženica je tužiteljicu zamolila da obnovi uklonjeni priključak odnosno cijev i ostalo što je potrebno za izvršavanje prava služnosti a što je ista odbila i pritom dala neistinitu izjavu kako je bunar u potresu stradao i više ne postoji. Navodi da je bunar i danas čitav te na mjestu na kojem je i do sada bio. Tuženica navodi da budući da iz predmetne sudske nagodbe Općinskog suda u Sisku, P-1525/93 od dana 6. travnja 1994. jasno proizlazi obveza vlasnika poslužne nekretnine da priključak postavi, ali i održava ga u ispravnom stanju, tuženica stoga je tuženica podnijela protutužbu a koja je razdvojena rješenjem ovog suda u spis ovog suda P-406/2023. Slijedom navedenog predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u zemljišnoknjižni izvadak (str. 5-7 spisa), sudsku nagodbu od dana 6. travnja 1994. (str. 8-10 i 20-21 spisa), fotografije (str. 11-12 spisa), odluku o prihvaćanju ponude od dana 29. ožujka 2023. (str. 22 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 6- travnja 2023. (str. 23-25 spisa), elaborat za utvrđivanje obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa, "SO-RA ING" d.o.o. od srpnja 2023. (str. 26-39 spisa), foto dokumentaciju tužiteljice (str. 43-53 spisa), opće i tehničke uvjete isporuke vodenih usluga Sisačkog vodovoda d.o.o. (str. 54-71 spisa), dopis Ministarstva unutarnjih poslova, PU Sisačko-moslavačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA 220-01/23-02/7983, URBROJ: 511-10-06-23-2 od dana 9. listopada 2023. (str. 73 spisa), ispitni izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od dana 6. studenog 2023. (str. 76-78 spisa), foto dokumentaciju tuženice (str. 83-87, 101-106, 111-115 i 121 spisa), zapisnik o izvršenju rješenja uklanjanja potresom uništene zgrade od dana 14. rujna 2023. (str. 88-89 i 119-120 spisa), rješenje službe za izvršenje inspekcijskih rješenja od dana 13. ožujka 2023. (str. 90-92 i 116-118 spisa), rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju potresom uništene zgrade od 13. ožujka 2023. (str. 96-98 spisa), zapisnik o izvršenju uklanjanja potresom uništene zgrade od 14. rujna 2023. (str. 99-100 spisa), dopis Grada Siska od dana 22. studenog 2023. (str. 122-123 spisa), ugovor o najmu stana od dana 17. prosinca 2002. (str. 124-126 spisa), ugovor o najmu stana od 10. rujna 2003. (str. 127-129 spisa), ugovor o najmu stana (str. 18. kolovoza 2015. (str. 130-132 spisa), saslušao tužiteljicu i tuženicu kao stranke, potvrdu MUP PP Sisak (str. 147 spisa), saslušao svjedokinju D. R., građevinsku dozvolu od dana 9. studenog 1993. (str. 155-158 spisa), presudu Općinskog suda u Sisku od dana 23. lipnja 2020. (str. 159-171 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Sisku od dana 16. rujna 2021., posl. br.: Gž-589/2020-5 (str. 172-178 spisa), dopis Sisačkog vodovoda od dana 5. travnja 2024. (str. 187 spisa), proveo uviđaj na licu mjesta.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, upisana kao vlasnica nekretnine zk.č.br. 500/4, I. G. …, dvorište površine 256 m2, Kuća, I. G. … površine

Poslovni br: P-324/2023-28

98 m2, dvorišna zgrada, I. G. … površine 39 m2, ukupne površine 393 m2, upisano u zk.ul. 1290, k.o. Novi Sisak (dalje: poslužna nekretnina) te da je na nekretnini u teretovnici, u listu C, upisano pravo služnosti korištenja priključka iznad bunara, a sve u korist zk.č.br. 498/2 upisane u zk. ul. 1289, k.o. Novi Sisak u vlasništvu ovdje tuženice (dalje: povlasna nekretnina). Isto tako nije sporno da je navedeno pravo upisano je temeljem Sudske nagodbe sklopljene pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem P-1525/93 od dana 6. travnja 1994., a kako to u konačnici potvrđuje i Izvadak i BZP-a br zk. ul. 1290 k.o. Novi Sisak te Izvadak iz BZP-a broj zk. ul.: 1289 k.o. Novi Sisak.

6. Uvidom u Zapisnik ovog suda od 6. travnja 1994. poslovni broj P-1525/93-6 a u postupku tužitelja M. P. (nesporno bake tuženice) te S. M. (nesporno oca tužiteljice) a u postupku smetanja posjeda, utvrđeno je da je na istom sklopljena sudska nagodba između stranaka tog postupka na način da se tamo tuženik S. M. obvezao isplatiti M. P. na ime suvlasničkog dijela postojećeg bunara (1/3) na kčbr 500/4 k.o. Sisak novi iznos od 1.500,00 tadašnjim DEM kao i izgraditi priključak za nesmetano korištenje vodom iz spornog bunara i to na mjestu iznad postojećeg bunara, a koji priključak se obvezuje održavati u ispravnom stanju, a sve do 1. svibnja 1994.. Nadalje istom nagodbom je tamo tužiteljica M. P. dopustila tuženiku uknjižbu prava vlasništva na dijelu izgrađenog bunara u zk. knjigama te u znak pristanka na taj sporazum tužiteljica je povukla tužbu u predmetu smetanja posjeda. Nadalje tamo tuženik S. M. istom nagodbom dopustio je tužiteljici i to isključivo radi njezinog osobnog korištenja te korištenja njezine uže obitelji kolni prolaz preko svoje kčbr. 500/4 uz među širine 2,5 m te je dopustio pravo služnosti radi korištenja priključka iznad bunara zbog uporabe-korištenja vode u opsegu realne služnosti, tj. za korist vlasnika stambenog objekta na kčbr. 498/2 te podstanara objekta. Iz navedenog sadržaja sudske nagodbe vidljivo je da su stranke nagodbe osnovale stvarnu (realnu) služnost vodovoda

7. U smislu čl. 186. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZOV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da se na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Istovjetnu odredbu sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO, a koji je prestao važiti stupanjem na snagu ZOV dana 1. siječnja 1997. godine no bio je na snazi u vrijeme sklapanja sudske nagodbe iz toč. 6. ove presude i koji se primjenjuje u odnosu na sadržaj i obveze iz sudske nagodbe temeljem čl. 388. st. 2. ZOV) u čl. 49. st. 1. a koji je propisivao da stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasno dobro) da za potrebe te nekretnine obavlja određene radnje na nekretnini drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini. Čl. 50. ZOVO je bilo propisano da se stvarna služnost vrši se na način kojim se najmanje opterećuje poslužno dobro.

8. S druge strane u odnosu na ukinuće spornog prava, a u smislu čl. 388.s t. 2. ZOV, obzirom da se činjenice koje su relevantne za takvo ukinuće (razumna svrha) prosuđuju u vrijeme kada je na snazi ZOV, u konkretnom slučaju, a u odnosu na utvrđivanje razumne svrhe sporne služnosti, ima se primijeniti ččl. 242. ZOV. U

Poslovni br: P-324/2023-28

smislu čl. 242. stavaka 1. i 2. ZOV izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. St. 2. istog čl. određeno je da ako je služnost upisana u zemljišnoj knjizi, ona će prestati tek brisanje.

9. Uvidom u fotografije stamenog objekta (str. 11-12 spisa), a koji je bio izgrađen na kčbr. 498/2 k.o. Novi Sisak (povlasna nekretnina) utvrđeno je da je ista u trenutku sačinjavanja fotografija (2023., kao vrijeme prije uklanjanja istog ovjekta, a protivno tužiteljica nije dokazala ), a koje su sačinjene nakon potresa koji je pogodio područje grada Siska 29. prosinca 2020. vidljivo je da se radio o objektu koji nije duže vrijeme korišten (vidljivo je da na objektu nema prozora niti ulaznih vrata, dok je sam objekt obrastao visokim raslinjem, a iz čega sud zaključuje da duži period oko objekta nekretnina nije održavana).

10. Nadalje iako se iz podataka MUP od 9. listopada 2023. godine može zaključiti da u trenutku dostave takvih podataka, na adresi Ulica I. G. …, Sisak (adresa povlasne nekretnine) su prijavljene dvije osobe i to A. E. i B. B. (stranac na stalnom boravku), uvidom u Zapisnik o izvršenju rješenja uklanjanja potresom uništene zgrade Držanog inspektorata od 14. rujna 2023. (dakle kronološki prije izdavanja podataka MUP) kao i Rješenje istoga od 13. ožujka 2023. vidljivo je da je građevinski inspektor svojim rješenjem od 13. ožujka 2023. je odredio uklanjanje potresom uništene zgrade stambene namjene na kčbr. 498/2 k.o. Novi Sisak na adresi I. G. … (dakle, povlasne nekretnine), a iz istog zapisnika je vidljivo da je s danom 6. rujna 2023. započeto uklanjanje te da je s danom 14. rujna 2023. već uklonjena etaža, potkrovlje, kat i prizemlje stambenog objekta, dok je ostalo neuklonjena podrumska etaža. Isto tako iz rješenja Državnog inspektorata od 13. ožujka 2023. (obrazloženja) vidljivo je da je građevinski inspektor izvršio nadzor dana 3. ožujka 2023. na povlasne nekretnini te da nekretnina u trenutku nadzora nije bila u uporabi. Dakle, unatoč činjenici što su dvije fizičke osobe bile 9. listopada 2023. prijavljene na adresi povlasne nekretnine, faktično iste tamo nisu i prebivale. Iz citiranog rješenja Državnog inspektorata moguće je zaključiti da je u trenutku nadzora povlasna nekretnina bila u suvlasništvu kako ovdje tuženice tako Grada Siska, svakog u ½ dijela.

11. Uvidom u podatke Grada Siska od 22. studenog 2023. te dostavljene Ugovore o najmu stana (na adresi I. G. …, Sisak), utvrđeno je da Grad Sisak sklopio sa A. E. U. o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) na neodređeno vrijeme dana 17. prosinca 2002., zatim Ugovor o najmu stana (sa slobodno ugovorenom najamninom) sa I. S. dana 10. rujna 2003. na neodređeno vrijeme, te u konačnici Ugovor o najmu stana s D. B. dana 18. kolovoza 2015., na neodređeno. Uspoređujući podatke iz toč. 10. i 11. ove presude proizlazi zaključak da je u konačnici na adresi povlasne nekretnine ostao prijavljen samo jedan od tri najmoprimaca i to A. E. (dok iz Ugovora o najmu nije vidljivo da bi B. B. bila u ugovornom odnosu sa Gradom Siskom niti da je ista bila član obitelji najmoprimaca), no bez obzira na takvu prijavu, vidljivo je da isti faktično nije najkasnije od potresa (29. prosinca 2020.) više prebivao na navedenoj adresi jer je nekretnina u potresu uništena, kako je to utvrdio inspektor Državnog inspektorata (dakle, nepodobna je bila za bilo kakvo korištenje a kamo li stanovanje).

12. Uvidom u Odluku Grada Siska o prihvaćanju ponude I. R. od 29. ožujka 2023. za kupnju ½ dijela kčbr. 498/2 k.o. Novi Sisak utvrđeno je da je istom prihvaćena ponuda tuženica a kojom ista kupuje ½ dijela kčbr 498/2, voćnjak od 613 m2, pomoćna zgrada I. G. … od 8 m2, kuća od 136 m2 sve upisano u zk. ul. k.o.

Poslovni br: P-324/2023-28

Novi Sisak (a u naravi stan od 31 m2 na I. katu stambene zgrade, stan od 65 m2 na I katu i građevinsko zemljište od 378,5m2 i to za iznos od 13.010,00 eur. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 6. travnja 2023. sklopljen između Grada Siska kao prodavatelja te tuženice kao kupca utvrđeno je da je tuženica u konačnici od Grada Siska i kupila nekretninu navedenu u Odluci o prihvaćanju ponude od 23. ožujka 2023. i to za iznos kupoprodajne cijene od 13.010,00 eur.

13. Uvidom u Elaborat za utvrđivanje obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa iz srpnja 2023. sačinjen po nalogu same tuženice a radi obračuna komunalnog doprinosa tuženici, u dijelu elaborata kojim se navodi zatečeno stanje, utvrđeno je da je zatečeno stanje utvrđivano prema rasporedu objekta u prošlosti (u elaboratu se navodi da su "bile podijeljene 3 stambene jedinice, da je podrum služio") dok se u samom elaboratu navodi da je stamena jedinica građena početkom 19. stoljeća i da od tada nije pretrpjela bine oblikovne promjene. U konačnici se navodi da zgrada ima znatnu arhitektonsku vrijednost u odnosu na ostale građevine. No, obzirom na trenutak sastavljanja istog elaborata (srpanj 2023.) i činjenicu da je stambeni objekt na povlasnoj nekretnini (što je vidljivo iz rješenja Državnog inspektorata, vidi toč. 10. ove presude) u potresu koji je pogodio Grad Sisak dana 29.prosinca 2020. (što i sama tuženica potvrđuje) uništen i opasan je bio za okolinu zbog čega je i uklonjen (u rujnu 2023. u većem dijelu, izuzev podruma), jasno je da je sam elaborat sačinjen temeljem dokumenata i stanja objekta prije potresa, jer i sama tuženica u svome iskazu ističe da nakon potresa nije bilo sigurno ulaziti u objekt jer je isti bio opasan. Slijedom navedenog sama činjenica da je zgrada na povlasnoj nekretnini imala eventualno arhitektonsku vrijednost prije potresa, nije od bitnog značaja za predmet ovog postupka, a obzirom da je nakon 29. prosinca 2020. ista bila uništena slijedom čega i nepodobna za bilo kakvu uporabu (stambenu ili sličnu).

14. Na okolnost razumne svrhe sporne služnosti, sud je saslušao tužiteljicu i tuženicu kao stranku te svjedokinju D. R..

15. U svom iskazu tužiteljica navodi da joj je poznato da je sklopljena nagodba između njezinog pokojnog oca i pokojne bake tuženice M. P. i to 1994. godine, a kojom nagodbom je između ostalog osnovana sporna služnost na bunaru. Tužiteljica je u svom iskazu iskazala da se nagodbom tužiteljičin otac obvezao da će održavati priključak na bunaru. Navela je da na poslužnoj nekretnini nije nikada živjela već je isto naslijedila iza svog oca, no po usmenoj predaji od njezinog pokojnog oca tužiteljica je imala saznanja da na povlasnoj nekretnini dugo godina nije nitko živio odnosno da su istu koristili samo najmoprimci koji su imali ugovor o najmu sa Gradom Siskom. Iskazala je da, koliko je tužiteljica dobila saznanja, niti ti najmoprimci nisu se koristili vodom iz bunara. Tužiteljica je navela da su se u međuvremenu od osnivanja sporne služnosti okolnosti promijenile na način da voda iz bunara nije čista niti zdravstveno ispravna da bi se mogla koristiti za ljudsku upotrebu, a isto tako tuženica ne živi na povlasnoj nekretnini pa tužiteljici nije jasno kako bi to tuženica dolazila na tužiteljičinu nekretninu i prala svoj auto i zalijevala vrt, a obzirom da ne živi na povlasnoj nekretnini. Tužiteljica je iskazala da misli da sporna služnost više nema razumne svrhe. Iskazala je da na povlasnoj nekretnini dugi niz godina se nalazila zgrada koja nije dugi niz održavana i nitko ju nije koristio niti je okoliš oko zgrade održavan i sve je bilo napušteno a u međuvremenu je ista zgrada uklonjena te se fizički na povlasnoj nekretnini nalazi podrum pokriven sa ceradom. Tužiteljica je navela da na poslužnoj nekretnini sada postoji priključak vode, budući da se tužiteljica namjerava preseliti u istu nekretninu, a u odnosu na povlasnu nekretninu iskazala je da, koliko je tužiteljici poznato, na povlasnoj nekretnini je

Poslovni br: P-324/2023-28

postojao i prije priključak na javni vodovod. Tužiteljica je iskazala da joj nije poznato točno je li taj priključak na povlasnoj nekretnini postojao u vrijeme sklapanja nagodbe. Navela je da joj je poznato, a koliko je vidljivo na licu mjesta, na povlasnoj nekretnini se ne izvode nikakvi građevinski radovi niti se gradi kakav objekt. Iskazala je da se tužiteljičin bračni drug i tužiteljica žele preseliti u objekt koji se nalazi na poslužnoj nekretnini te bi željela samo mirno živjeti u toj nekretnini, a ne da netko zloupotrebljava to pravo koje je osnovano temeljem nagodbe koja je sklopljena između osoba kojih sada nema i korist objekta kojeg sada više nema. Tužiteljica je navela da se bunar fizički još uvijek nalazi na poslužnoj nekretnini i može ga se koristiti. Tužiteljica je iskazala kako nema priključka da bi se voda iz bunara mogla izvući van. Navela je da je priključak na bunaru uklonjen kada su započeli građevinski radovi na poslužnoj nekretnini, no taj priključak nije bio dugi niz godina u funkciji niti ga je tko koristio. Iskazala je da je priključak na bunaru postavio pokojni otac tužiteljice. Tužiteljica ja navela kako samo područje oko bunara nije sigurno iz razloga što je zidić koji je bio sazidan oko otvora bunara u međuvremenu zbog građevinskih radova na poslužnoj nekretnini uklonjen. Tužiteljica je iskazala da je bunar bio nesiguran i prije uklanjanja zidića jer je zidić bio u visini jednog metra od tla te za odrasle osobe koji znaju da se tu nalazi bunar to nije bilo opasno, ali za djecu je takvo stanje bilo opasno. Navela je da tužiteljica ne može dopustiti da se nalazi pumpa na bunaru, a iz razloga što je voda na bunaru zdravstveno neispravna. Navela je da se bunar na poslužnoj nekretnini djelomično nalazi u dvorišnoj zgradi tužiteljice. Iskazala je da je bunar imao zaštitni poklopac, no tužiteljica je navela da isti poklopac nije bio fiksan niti učvršćen već poklopac koji je stajao na bunaru. Navela je da je vlasnica poslužne nekretnine nakon smrti oca 2021. godine. Iskazala je da je prije smrti oca bila vlasnica poslužne nekretnine jer joj je otac darovao nekretninu 2011. godine. Tužiteljica je navela da odmah nakon darovanja nije pokretala postupke radi ukidanja služnosti koji je predmet ovog postupka. Tužiteljica je iskazala da nije živjela 2011. na poslužnoj nekretnini te da nitko nije živio u to vrijeme na nekretnini. Dodala je da je njezin pokojni otac započeo gradnju kuće koja se nalazi na poslužnoj nekretnini 1994. te je navela da je tužiteljica preuzela gradnju odnosno nastavila je graditi objekt na poslužnoj nekretnini tek 1. travnja 2023.. Iskazala je da je od 2011. do 2020. vodila postupak radi ukidanja druge služnosti osnovane u korist ovdje povlasne nekretnine i to protiv majke tuženice, a radilo se o služnosti prolaza i provoza preko sada poslužne u korist sada povlasne i koja je služnost bila uspostavljena istom sudskom nagodbom. Tužiteljica je navela da je taj postupak vođen od 2009. narednih 10 godina te je donesena pravomoćna sudska odluka kojom je ukinuta služnost prolaza i provoza preko poslužne nekretnine.

16. U svom iskazu tuženica navodi da da nekretnina koja se nalazi na adresi I. G. …, a radi se o povlasnoj nekretnini, je već dugi niz godina u vlasništvu obitelji tuženice. Tuženica je iskazala da je najprije bila u vlasništvu prabake nakon koje je prešlo u vlasništvo bake tuženice, a nakon toga u vlasništvo majke tuženice i sada darovnim ugovorom njezine majke u vlasništvu tuženice. Naime, tuženica je iskazala kako je na taj način tuženica stekla dio te nekretnine, jer su njezini pravni prednici bili suvlasnici, a jedan dio je bio u suvlasništvu Grada Siska, a od kojeg je tuženica u travnju 2023. kupila njihov suvlasnički dio, slijedom čega je tuženica aktualno samovlasnica povlasne nekretnine. Navela je da aktualno na toj njezinoj nekretnini se nalaze podrum i stepenice, koji su bili dijelovi kuće, koja je uklonjena jer su ti dijelovi predstavljali opasnost. Iskazala je, a po njenim saznanjima u objektu koji se nalazi na povlasnoj nekretnini baka tuženice je imala podstanare od 1994. do 2000. Koliko je tuženici poznato objekt na povlasnoj nekretnini je uvijek netko koristio od

Poslovni br: P-324/2023-28

strane njene obitelji, a 2019. godine je u objektu, koji je sada uklonjen, tuženica sredila jednu sobu te je kupila keramičke pločice radi preuređenja stana, a obzirom da je donji dio objekta prema sporazumu bio od tuženice, a gornji dio od Grada Siska. Tuženica je navela da vodu iz bunara koji je predmet ovog postupka su koristili radi zalijevanja voćaka koji su se nalazili na povlasnoj nekretnini i to zadnji puta do potresa koji je pogodio grad Sisak 29. prosinca 2020. godine. Tuženica je iskazala da se na povlasnoj nekretnini više ne nalaze voćke već su iste uklonjene bez dopuštenja tuženice od strane tužiteljice u travnju 2023 godine. Navela je kako objekt koji se nalazio na povlasnoj nekretnini je bio spojen na javni vodovod i imao je svoj priključak, a prema saznanju tuženice od 1960-ih godina. Iskazala je da aktualno, nakon što je uklonjen objekt sa povlasne nekretnine , Sisački vodovod je uklonio priključak vode, barem tuženica tako pretpostavlja, jer nakon uklanjanja objekta tuženica je išla u podrum i utvrdila da takvog priključka u podrumu više nema gdje se prije nalazio. Ono što je tuženici poznato je da, dok je pokojni otac tužiteljice S. M. bio živ, je isti redovito nosio vodu iz bunara na analizu te je u bunar stavljao kemikalije, a kako bi se voda mogla koristiti. Tuženica je navela da prije predmetne tužbe nitko joj od strane tužiteljice ili njezinih pravnih prednika nije isticao da nema pravo na predmetnu služnost niti ju na bilo koji način sprječavao na korištenje vode bunara, a tek 11. travnja 2023. tuženica je osobno vidjela da nema priključka na bunaru te je tad zamolila tužiteljicu, koju je tad prvi put vidjela, da vrati priključak jer će joj isti biti potreban budući da namjerava obnavljati objekt na povlasnoj nekretnini. Tuženica je iskazala da joj je tom prilikom tužiteljica rekla da je bunar stradao u potresu i da slobodno može zaboraviti na korištenje bunara. Navela je, da nakon par mjeseci od tog njihovog razgovora tužiteljica je podigla tužbu. Naime, tuženica je iskazala da objekt koji se nalazio na povlasnoj nekretnini je uklonjen jer je stradao u potresu 29. prosinca 2020., a nakon uklanjanja tuženica se raspitivala u Uredu za graditeljstvo u gradu Sisku te joj je rečeno da tuženica prema čl. 129. i 130. Zakona o građevini može uklonjeni objekt vratiti u prethodno stanje bez građevinske dozvole, a o čemu mora obavijestiti građevinsku inspekciju. Tuženica je navela da je objekt uklonjen tek u rujnu 2023.. Tuženica je iskazala da prvo što planira je obnoviti podrum koji se nalazi na povlasnoj nekretnini a zbog čega se tuženica obraćala Elektri Sisak kako bi postavili industrijsko brojilo na povlasnu nekretninu jer je do tada bilo brojilo na objektu koje je uklonjeno. Navela je da nakon što joj postave industrijsko brojilo i riješi pitanje vode, namjerava dalje obnavljati objekt koji se nalazi na povlasnoj nekretnini, a kako bi riješila svoje stambeno pitanje. Iskazala je da trenutno živi kod svojih roditelja u njihovoj kući, no radi se o malom prostoru na objektu zbog čega se želi osamostaliti. Tuženica je iskazala da, osim predmetnog postupka, tužiteljica je pokrenula postupak uređenja međe slijedom čega, dok se međa ne uredi pitanje je može li započeti postupak obnove objekta. Iskazala je da je sporna služnost osnovana na bunaru koji je ranije izgledao kao pravi starinski bunar te je starinski bunar otac tužiteljice srušio radi izgradnje pomoćnog objekta, no tada baka tuženice podiže tužbu radi smetanja posjeda, a po kojoj tužbi je donesena sudska nagodba i kojom je osnovano pravo služnosti koje je predmet ovog postupka. Navela je da fotografije na str. 84 spisa su učinjene u travnju 2023., no u međuvremenu se i takvo stanje promijenilo te više nema okvira koji se vidi na fotografijama na str. 84 niti ima više hidrofora. Iskazala je da se nakon potresa koji je pogodio grad Sisak 29. prosinca 2020. tuženica nije dolazila na povlasnu nekretninu niti koristila vodu iz bunara, a iz razloga što je objekt koji se nalazio na povlasnoj nekretnini predstavljao opasnost. Tuženica je dodala da je nakon što je tuženicu kontaktirala građevinska inspekcija i obavijestila tuženicu da će ukloniti objekt u rujnu

Poslovni br: P-324/2023-28

2023., tuženica pitala je li moguće iznijeti stvari koje se nalaze u objektu, no rečeno joj je da bolje da ne ulazi u objekt te neka stvari ostanu u objektu te su stvari u konačnici uklonjene zajedno sa srušenim objektom. Tuženica je navela da, dok je pokojni otac tužiteljice bio živ da je održavao bunar te se obitelj tuženice koristila vodom bunara i u druge svrhe, a nakon smrti oca tužiteljice bunar se više nije održavao te je obitelj tuženice koristila bunar samo za zalijevanje voćaka i za pranje automobila. Tuženica je iskazala da dok je pok. S. M. vodio brigu o bunaru da je bunar bio izvor čiste i pitke vode, no nakon njegove smrti se bunar nije održavao te je obitelj tuženice koristila bunar samo u tehničke svrhe. Navela je da je bunar i priključak te vodu u bunaru održavao pokojni S. M.. Iskazala je da je obaveza temeljem nagodbe bila da će gospodin S. M. održavati priključak na bunaru. Tuženica je navela da ne može tvrditi je li obitelj tuženice održavala bunar i vodu iz bunara, a da je tuženica postala suvlasnica tek 2019. te da tuženica nije nikad održavala sporni bunar. Tuženica je iskazala da joj nije poznato kada je preminuo pokojni S. M.. Navela je da joj je poznato da je dio bunara u zatvorenom prostoru u objektu, čini joj se 2/3, te navodi da je voda iz bunara, bez obzira na činjenicu da je dio bunara u zatvorenom prostoru, korištena pomoću cijevi od hidrofora. Iskazala je da joj nije poznato u kakvom stanju je bio bunar koji je u zatvorenom prostoru, jer tuženica nikada u tom zatvorenom prostoru nije bila, a koji se nalazi na nekretnini tužiteljice. Tuženica je navela da nikada nije niti ulazila na posjed tužiteljice jer je tuženici bilo omogućeno korištenje vode priključkom tj. putem pipe koja se vidi na fotografiji str. 103 a). Tuženica je iskazala da je prije potresa pristup na nekretninu tuženice bio sa glavne ceste, no taj prolaz sa glavne ceste je bio samo za pješake, a ne za korištenje automobila. Navela je da je otac tuženice prao automobil na način da se parkirao na nogostup te je sa crijevom vodu doveo do automobila te je prao automobil vodom iz bunara. Pojasnila je da sa automobilom zbog uskog prolaza nije mogao ući na nekretninu već je vozilo parkirao na nogostup i s crijevom doveo vodu do automobila.

17. U svome iskazu svjedokinja D. R. je iskazala da je sudsku nagodbu, a kojom je osnovana predmetna služnost, sklopila svjedokinjina majka M. P. te S. M., otac tužiteljice a u postupku smetanja posjeda. Svjedokinja je iskazala da su joj okolnosti sklapanja te nagodbe poznate jer je u to vrijeme već bila odrasla osoba i bila je involvirana u taj postupak i išla sa svojom majkom kod odvjetnika E. F. radi rješavanja tog sudskog postupka. Naime, navela je da je taj bunar bio pod zaštitom kulture isto kao i kuća na čestici kčbr. 498/2 vlasništvo svjedokinjine majke. Iskazala je da cjelokupan postupak koji se vodio prije sklapanja te nagodbe je iniciran zbog izgradnje objekta iznad bunara kojeg je gradio otac tužiteljice kako bi otac tužiteljice ishodio građevinsku dozvolu za taj objekt, svjedokinja i njena obitelj su se morali odreći vlasništva tog bunara, slijedom čega je u postupku smetanja posjeda dogovoreno upravo služnost korištenja vode iz predmetnog bunara u korist kčbr. 498/2 koja čestica je bila vlasništvo svjedokinjine majke i Grada Siska. Iskazala je da su tom nagodbom morali dati izjavu, odnosno svjedokinjina mama, da se neće protiviti tom objektu koji je izgrađen na samoj međi između čestica prednika tužiteljice i svjedokinjine majke. Svjedokinja je navela da se sve se to dešavalo 1993. godine. Navela je da je u vrijeme osnivanja predmetne služnosti kčbr. 498/2 imalo gradski vodovod i to još od 1960. godina odnosno objekt koji je bio sagrađen na toj čestici u prizemlju je bio u vlasništvu svjedokinjine majke i u tom prizemlju je bio uveden gradski vodovod dok kat koji je bio u vlasništvu Grada Siska 1960. godine vodovod, a naknadno je 1970. godine vodovod uveden i u prizemlje. Iskazala je da u vrijeme sklapanja sudske nagodbe, kojom je osnovana služnost, je objekt, koji je bio

Poslovni br: P-324/2023-28

sagrađen na povlasnoj nekretnini, bio spojen na gradski vodovod i imao je vodu iz gradskog vodovoda. Svjedokinja je navela da prilikom sklapanja sudske nagodbe u postupku smetanja posjeda, namjera stranaka odnosno svjedokinjine majke i oca tužiteljice je bila da sklopljenom nagodbom se riješi građevinska dozvola za pomoćni objekt koji je gradio otac tužiteljice, iznad samog bunara, a s druge strane smisao osnivanja služnosti korištenja vode iz bunara za korist povlasne nekretnine odnosno nekretnine svjedokinjine majke je bila da vrijednost zemljišta povlasne nekretnine bude veća jer ukoliko zemljište ima još jedan izvor vode, tada je veća vrijednost zemljišta. Svjedokinja je iskazala da budući da su se oni odnosno majka svjedokinje morala odreći vlasništva nad bunarom, kako bi S. M., odnosno otac tužiteljice mogao legalizirati objekt kojeg je izgradio na međi iznad bunara sklopljena je nagodba takvog sadržaja. No, navela je kako je i Grad Sisak bio suvlasnik kčbr. 498/2 kao i jednog djela tog bunara, u konačnici se Grad Sisak usprotivio legalizaciji objekta koji je gradio S. M.. Iskazala je kako u vrijeme osnivanja služnosti, objekt na povlasnoj nekretnini su koristili podstanari, kako Grada Siska tako i podstanari svjedokinjine majke, a njena majka je inzistirala da i podstanari imaju pravo korištenja vode iz bunara. Svjedokinja je navela da najmoprimci svjedokinjine majke su koristili povlasnu nekretninu do 2000. najkasnije 2002. no sada nije točno sigurna u godinu. Naime, svjedokinja je iskazala da je njezin otac 2000. obolio od Alzheimera slijedom čega su svjedokinja i njezin bračni drug znali otići na povlasnu nekretninu prenoćiti kako bi se njezin otac smirio, jer su svi zajedno živjeli u kući na adresi H. D.. … i kada bi se zdravstveno stanje oca pogoršalo, bi otišli prespavati na povlasnu nekretninu. Navela je da također na povlasnoj nekretnini su obrađivali vrt i imali su voćnjak, koji su obrađivali do 2020. kada je došlo do potresa na području grada Siska te se zbog stanja objekta više nisu usudili dolaziti na povlasnu nekretninu. Navela je da su sve do 2020. koristili vodu iz bunara za zalijevanje vrta, pranje alata, za zalijevanje voćaka i nitko ih u korištenju vode iz bunara nije sprječavao. Iskazala je kako su imali priključak za vodu na bunaru, a koji priključak se nalazio na zidu tog pomoćnog objekta i to sa strane njihove čestice slijedom čega nisu imali potrebu ulaziti na nekretninu oca tužiteljice, sada tužiteljice. Svjedokinja je navela da se taj priključak više ne nalazi na pomoćnom objektu, jer je maknut 2023. kao što je i nadzemlje bunara uklonjeno. Naime, svjedokinja može samo reći da je primijetila 2023. da tog priključka nema jer nakon potresa uopće nije išla na česticu zbog stanja objekta koji se nalazio na povlasnoj nekretnini. Svjedokinja je iskazala da je išao samo svjedokinjin bračni drug i njezin sin kako bi izvukli nešto stvari iz objekta no nisu uspjeli ući u objekt koji se nalazi na povlasnoj nekretnini jer su pale grede objekta. Navela je da je priključak na bunaru, nakon sklapanja sudske nagodbe, kojim je osnovana služnost, održavan od strane S. M. te nisu imali prigovora na taj priključak. Iskazala je da je služnost korištenja vode iz bunara ugovorena za korist majke svjedokinje M. P. i njezine obitelji te najmoprimaca majke svjedokinje. Svjedokinja je navela da obitelj svjedokinje nije plaćala nikakvu naknadu za korištenje bunara, jer naknadu nije platio niti S. M. što je sagradio objekt na međi između nekretnina stranaka. Svjedokinja je iskazala da je majka svjedokinje M. P. dobila isplatu od S. M. za ustupanje vlasništva bunara. Navela je da se majka svjedokinje M. P. odrekla svoje komocije iz razloga što je otac tužiteljice sagradio objekt na međi, a koji objekt se ne može sagraditi bez dopuštenja vlasnika susjedne nekretnine. Iskazala je da joj nije poznato je li taj pomoćni objekt legaliziran te svjedokinja jedino zna da je 2005. ili 2006. otac tužiteljice govorio da još nije legalizirao objekt. Svjedokinja je navela da je pravo kolnog ulaza obitelj svjedokinje imala do 2020., nakon čega je tužiteljica tražila ukinuće tog prava. Dodala da je

Poslovni br: P-324/2023-28

1995. S. M. na tom kolnom ulazu napravio jedan građevinski objekt zbog čega obitelj svjedokinje nije mogla koristiti to pravo kolnog ulaza. Svjedokinja je iskazala da je S. M. 1993. izgradio najprije pomoćni objekt iznad bunara, a naknadno 1995. glavni objekt odnosno kuću na kolnom ulazu odnosno taj glavni objekt je ometao kolni ulaz. Navela je da je po zahtjevu majke svjedokinje na nekretnini M. P., otac tužiteljice sagradio betonski zid, a kako bi se spriječio odron zemljišta sa povlasne nekretnine. Iskazala je da je vodu iz bunara obitelj koristila za zalijevanje vrta, voćaka, pranje alata, pranje alata odnosno za sve poslove za koje je bila potrebna voda na vanjskom djelu dvorišta. Svjedokinja je navela da za te potrebe nije koristila kišnicu jer je za to bio potreban spremnik za sakupljanje kišnice, a za korištenje vode iz bunara je već bila pipa u dvorištu koja se koristila. Svjedokinja je iskazala da na adresi prebivališta svjedokinje je obitelj svjedokinje imala priključak gradskog vodovoda te da je obitelj svjedokinje i na toj adresi prala automobil. Navela je da aktualno se na bunaru nalazi betonska ploča te da nad bunarom nema nadzornog djela već je otvor bunara poklopljen betonskom pločom. Pojasnila je da se radi o vanjskom djelu bunara, no postoji i dio bunara koji se nalazi u pomoćnom objektu koji je izgradio S. M., a u kojem pomoćnom objektu svjedokinja nikad nije bila. Iskazala je kako nakon sklapanja nagodbe, kojom je osnovana predmetna služnost, obitelj svjedokinje više nije bila vlasnica bunara i bunar se nalazio na tuđoj čestici te obitelj svjedokinje nije održavala priključak na bunaru a prema sudskoj nagodbi održavanje priključka na bunaru je bila obveza S. M.. Svjedokinja je navela da su odnosi obitelji svjedokinje sa S. M. bili u redu te da je u boljim odnosima bio bračni drug svjedokinje sa S. M., sama svjedokinja nije toliko komunicirala sa S. M.. Svjedokinja je iskazala da svjedokinja osobno nije pokretala nikakve sudske postupke protiv S. M. no članovi obitelji svjedokinje su tražili od građevinske inspekcije građevinsku dozvolu za radove koji su izvođeni na pomoćnom objektu tužiteljice. Navela je da između svjedokinje i S. M. nije bilo drugih postupaka.

18. Iskaze stranaka i svjedokinje u dijelu u kojem su isti suglasi ovaj sud smatra danim istinito i u skladu s stvarnim činjenicama te je osnovom istih utvrđeno da je spori bunar bio klasičan bunar sa podzemnim i nadzemnim dijelovima, no 1993. je otac tužiteljice počeo graditi dvorišni objekt nad tim bunarom, slijedom čega je dijelom isti objekt zaklonio dio bunara i to na način da je nadzemni dio bunara uklonjen. Nadalje je utvrđeno da je tada baka tuženice podigla tužbu u predmetu u kojem je u konačnici sklopljena nagodba i u kojem je osnovana predmetna služnost a sve u svrhu legalizacije objekta koji je nad bunarom izgradio upravo otac tužiteljice S. M.. Osnovom iskaza svjedokinje D. R. i tuženice (tužiteljica o toj činjenici nije imala saznanja jer je tek nakon smrti svog oca 2021. naslijedila poslužnu nekretninu i počela, odnosno nastavila graditi na istoj) da je i prije sklapanja nagodbe iz toč. 6. ove presude, stambena zgrada koja se nalazila na povlasnoj nekretnini imala priključak na javni vodovod i to negdje od 1960-te godine (dijelom a dijelom je uveden 1970.). Dakle, svrha samog osnivanja predmetne sporne služnosti nije bila pristup vodi uopće već upravo, kao to sama tuženica ističe, dodatnom izvoru vode. Ono što također potvrđuju tuženica i saslušana svjedokinja je činjenica da tuženica nikada nije živjela na povlasnoj nekretnini niti je tamo živjela njezina majka i baka po majci, već je samo baka po majci na istoj nekretnini imala najmoprimce i to do negdje do 2002. godine (zadnje 8 godina prije potresa). Saslušana svjedokinja je istakla da je baka tuženica inzistirala i da najmoprimci iste imaju pravo korištenja bunara, no osim takvog inzistiranja, iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi bilo tko, osim same tuženice i njezinih pravnih prednika (roditelja i bake) na bilo koji način koristili sporni bunar za bilo koju svrhu. U svom iskazu tuženica osporava da bi tuženica i članovi

Poslovni br: P-324/2023-28

njezine obitelji duži niz godina koristili na bilo koji način spornu služnost, no tuženica ističe da je sve do potresa njezina obitelj imala vrt na povlasnoj nekretnini i voćnjak a koji je zalijevala vodom iz spornog bunara. Svi saslušani potvrđuju da je korištenje vode iz bunara, nakon nagodbe, omogućen prednicima tuženice i tuženici na način da je stavljen priključak vode (slavina) na dvorišni objekt oca tužiteljice a koji se nalazio na međi između povlasne i poslužne nekretnine (što stranke niti ne osporavaju) sijedom čega je na taj način prednicima tuženice bilo moguće koristiti vodu iz bunara.

19. Sama činjenica je li voda iz bunara za ljudsku uporabu, po mišljenju ovog suda nije od odlučne važnosti prilikom ocjene razumne svrhe sporne služnosti, no jedan je od čimbenika takve svrhe. Naime, uvidom i Ispiti izvještaj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 6. studenog 2023. utvrđeno je da je tužiteljica naručila uzorkovanje vode iz spornog bunara radi utvrđivanja je li voda za ljudsku potrošnju, no rezultat takvog uzorkovanja je bio da ista izmjerene vrijednosti u uzorku nisu u skladu sa maksimalno dopuštenim koncentracijama te da uzorak vode nije u skladu s Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analize i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/2023) te iako sama tuženica osporava vjerodostojnost takovog ispitnog izvještaja, ovaj sud napominje da sud nije imao razloga sumnjati u isti, a koji je sačinjen na teret same tužiteljice, a sama tuženica nije ponudila niti predložila druge dokaze koji bi osporili takav izvještaj. Slijedom iznesenog ovaj sud utvrđuje da na dan 6. studenog 2023. voda iz spornog bunara nije bila za ljudsku uporabu.

20. Uvidom u Odgovor Sisačkog vodovoda d.o.o. Sisak od 5. travnja 2024. utvrđeno je da nekretnina na adresi I. G. …, Siska na kčbr. 498/2 upisana u zk. ul. 1289 k.o. Novi Sisak se nalazi u području na kojem su izgrađene komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu i odvodnju te da iz evidencije korisnika usluga je utvrđeno da na navedenoj adresi postoje priključci na komunalne vodne građevine koji su neaktivni te da ukoliko će biti potreba premjestiti, rekonstruirati ili izgraditi nove priključke, navedena nekretnina ima mogućnosti priključka na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu i odvodnju u skladu s Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga Sisačkog vodovoda. Obzirom na takvu činjenicu jasno je da tuženica i sada ima mogućnost pristupa vodi bez većih poteškoća i korištenja vode a koja je za ljudsku uporabu, sijedom čega ovaj sud nije smatrao potrebnim analizirati i tumačiti same Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga (pročišćeni tekst) od 1. listopada 2015. Sisačkog vodovoda (str 54 spisa).

21. Radi utvrđenja razumne svrhe sporne služnosti, sud je izveo i dokaz uviđajem na licu mjesta te je dolaskom na lice mjesta (povlasnu nekretninu) utvrdio da se na istoj aktualno ne nalazi nikakva stambena zgrada podobna za bilo kakvo stanovanje već isključivo ostaci podruma zgrade (vidljivo da fotografiji uviđaja str 198 spisa). Isto tako na licu mjesta sud nije moga utvrditi bilo kave ostatke niti tragove voćaka (iako tuženica tvrdi da ih je tužiteljica uklonila) a takva činjenica ne proizlazi iz drugih provedenih dokaza niti je tuženica što predložila na tu okolnost. Da je sporna nekretnina uknjižena dijelom i kao voćnjak proizlazi iz izvatka iz BZP-a zk. ul. br. 1289 k.o. Novi Sisak a iz kojeg je vidljivo da je nekretnina uknjižena u dijelu kao voćnjak od 613 m2. No, samim pregledom povlasne nekretnine utvrđeno je da se na povlasnoj nekretnini ne nalazi niti vrt niti voćke niti neko drugo bilje koje bi zahtijevalo zalijevanje, već da je ista nekretnina zapuštena (u gornjem dijelu, iznad potpornog betonskog zida) se nalazi trnje i visoko raslinje, neodržavano duže vrijeme. Dakle, utvrđeno je da niti tuženica uzgaja bilo kakvo voće ili povrće na povlasnoj nekretnini,

Poslovni br: P-324/2023-28

niti na istoj raste bilje koje bi zahtijevalo posebno navodnjavanje, niti na povlanoj nekretnini postoji stambeni objekt podoban za stanovanje.

22. U smislu čl. 252. st. 1. ZOV izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne nekretnine može zahtijevati da se ono ukine.

23. U konkretnom slučaju, unatoč isticanju tuženice o postojanju takve svrhe, ovaj sud smatra da je iz provedenog postupka utvrđeno da sporna služnost već duži niz godina nema takvu svrhu (dakle razumnu). Naime, sama služnost ustanovljena je u korist vlasnika objekta i najmoprimaca a koji objekt više ne postoji. Ovdje sud ističe da sama svrha nije nestala uništenjem objekta, već iz činjenice da sama tuženica uopće nije stanovala u povlasnoj nekretnini niti je dokazala da je unatrag više godina razumno koristila vodu iz bunara. Naime, utvrđeno je da tuženica nema voćnjak na povlasnoj nekretnini (niti na licu mjesta ima tragova da je takav voćnjak nedavno postojao), a u svom iskazu i sama tuženica ističe da će eventualno obnavljati objekt nakon što joj postave industrijsko brojilo i riješi se pitanje vode (dakle, priključak na javnu vodovodnu mrežu, tako da sporan bunar nije niti neophodan za obnovu). Osim iznesenog na licu mjesta utvrđeno je da nema vrta koji tuženica obrađuje na povlasnoj nekretnini niti tragova postojanja takvog vrta, pa time niti potrebe zalijevanja takvog vrta i eventualno pranje bilo kakvog alata a obzirom da nema aktualno potrebe korištenja takvog alata niti dokaza da je unatrag više godina takva potreba postojala U konačnici tuženica nije niti dokazala da je poduzela bilo kakve radnje vezane za obnovu potresom uništenog objekta a kako bi eventualno se moglo naslutiti da će nekretninu koristiti za stanovanje, a u konačnici u koju svrhu (vlasnika stambene zgrade i najmoprimaca) je sporna služnost i osnovana. Činjenica da bi tuženica eventualno mogla oprati, ponekad, svoj automobil na povlasnoj nekretnini, a kod utvrđenja da u spornom bunaru nije voda za ljudsku uporabu te sam bunar po sebi nije siguran za mlt. djecu, kao i kod utvrđenja da tužiteljica izvodi građevinske radove na poslužnoj nekretnini te istu želi urediti za stanovanje sebe i svoje obitelji (uključujući i djecu) ovaj sud smatra da se ne radi o razumnoj svrsi takve služnosti, uzimajući u razmjer opterećenje koje tužiteljica takvog služnosti mora trpjeti ( u vidu ograničenja građevinskih radova i prilagodbi istih bunaru koji je opasan za djecu) a u odnosu na korist koju aktualno tuženica uopće od takve služnosti ima (pranje automobila). Po mišljenju ovog suda radi se o luksuzu, a ne potrebi niti razumnoj svrsi. Naime, pranje automobila na povlasnoj nekretnini, a kod utvrđenja o kakvom se stanju nekretnine radi i kakav je uopće pristup na istu nekretninu (što je vidljivo iz fotografija sačinjenih na očevidu na licu mjesta) govori u prilog takvoj ocjeni ovog suda da se ne radi o razumnoj svrsi takve služnosti, te ukoliko je takva svrha i postojala, da aktulano ista više nema duži niz godina.

24. U konačnici valja istaknuti da stranke vode više postupaka međusobno vezano za spornu nekretninu (pa je tako vođen i postupak radi ukidanja prava služnosti prolaza u predmetu kod ovog suda P-68/2020 a koji je pravomoćno okončan presudom od 23. lipnja 2020. kojom je utvrđeno da prestaje pravo takve služnosti) ali i iniciran je postupak smetanja posjeda od strane ovdje tuženice ( Potrda MUP od 9. siječnja 2024.) slijedom čega će i ukidanje sporne služnosti, a koja je izgubila svoju razumnu svrhu, svakako utjecati na konačno razrješenje odnosa među strankama.

25. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 242. st. 1. i 5. ZOV odlučeno je kao u toč. I-III. ove presude.

26. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. . ZPP a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom sporu.

Poslovni br: P-324/2023-28

27. Tužiteljici je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 200,00 eur (Tbr. 7/1, 52/3, 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 8. studenog 2023., 18. siječnja 2024., 11. ožujka 2024. i 25. srpnja 2024. za svako u iznosu od 200,00 eur (tbr 9/1 52/3, 54 Tarife), trošak sastava podneska od 23. listopada 2023., 9. siječnja 2024. za svaki u iznosu od 200,00 eur (Tbr 8/3, 52/3 i 54 Tarife) , te trošak pristupa na uviđaj u iznosu od 200,00 eur (tbr 9/7 52/3, 54 Tarife), trošak sastava podneska od 6.studenog 2023. i 26. ožujka 2024. za svaki u iznosu od 50,00 eur (Tbr 8/3, 52/3, 54 Tarife), odnosno ukupan trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik u iznos od 1.700,00 eur. Tužiteljici je priznat i materijalni trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur (čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine broj: 118/18,51/23 dalje: ZOSP te tbr 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi Narodne novine broj: 53/19,92/21 dalje Uredba), te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eur (čl. 4/4 ZOSP te Tbr 2/1 Uredbe), te materijalni trošak uviđaja u iznosu od 49,48 eur, odnosno ukupan materijalni trošak u iznosu od 129,12 eur. U konačnici je tužiteljici dosuđen ukupan trošak ovog postupka u iznosu od 1.829,12 eur a koji je naloženo da plati tuženica.

28. Na tako dosuđeni trošak tuženici je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška te temeljem čl. 151. st. 3. ZPP i to u visini određenoj čl. 29. ZOO.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci toč. VI.

U Sisku, 28. kolovoza 2024.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženici po punomoćniku