Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1133/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V. tužitelja VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI. tužitelja KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VII. tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. tužitelja MI (r. C) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX. tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i X. tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-980/2022-2 od 19. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-788/2019-29 od 18. kolovoza 2022. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-789/2019-37 od 17. siječnja 2023., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-980/2022-2 od 19. listopada 2022. i sudi:

"Prihvaća se žalba tuženice te se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-788/2019-29 od 18. kolovoza 2022. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da I-tužiteljici ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 44.850,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

1.950,00 Kn od 1. srpnja 2013. do isplate

1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2013. do isplate

1.500,00 Kn od 1. rujna 2013. do isplate

1.650,00 Kn od 1. listopada 2013. do isplate

1.650,00 Kn od 1. studenog 2013. do isplate

1.050,00 Kn od 1. prosinca 2013. do isplate

600,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

1.050,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

1.650,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

1.500,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

1.650,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

900,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

1.350,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

2.250,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

600,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

450,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

1.650,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

1.650,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.650,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

i to po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da II-tužitelju SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 12.370,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

900,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

1.050,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.200,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate 1.200,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

1.800,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

750,00 Kn od 1. kolovoza 2017. do isplate

300,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

1.020,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

680,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

170,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

III/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da III-tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 83.400,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

2.400,00 Kn od 1. srpnja 2013. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2013. do isplate

1.950,00 Kn od 1. rujna 2013. do isplate

1.650,00 Kn od 1. listopada 2013. do isplate

1.950,00 Kn od 1. studenog 2013. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2013. do isplate

1.950,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

1.500,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

1.650,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

1.650,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

2.400,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

2.100,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate 1.950,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

1.950,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.950,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

1.800,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

IV/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da IV-tužiteljici ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 61.500,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

1.200,00 Kn od 1. srpnja 2013. do isplate

900,00 Kn od 1. rujna 2013. do isplate

1.050,00 Kn od 1. listopada 2013. do isplate

1.650,00 Kn od 1. studenoga 2013. do isplate

600,00 Kn od 1. prosinca 2013. do isplate

1.650,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. veljače 2014. do isplate

450,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. travnja 2014. do isplate

900,00 Kn od 1. svibnja 2014. do isplate

1.950,00 Kn od 1. lipnja 2014. do isplate

1.050,00 Kn od 1. srpnja 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

1.650,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

1.500,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

750,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. ožujka 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate 900,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

900,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

2.250,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

900,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

300,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

750,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

1.350,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

300,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

1.650,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

450,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate i to po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da V-tužiteljici VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 37.400,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

300,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate 1.350,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

2.250,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

450,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

1.800,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.800,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

2.250,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

600,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

850,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

680,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

170,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

VI/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da VI-tužiteljici KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.730,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

300,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.650,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

600,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

900,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.050,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

680,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate i to po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje od dospijeća do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

VII/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da VII-tužitelju UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 17.850,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

1.650,00 Kn od 1. kolovoza 2014. do isplate 1.800,00 Kn od 1. rujna 2014. do isplate

900,00 Kn od 1. listopada 2014. do isplate

1.800,00 Kn od 1. studenog 2014. do isplate

750,00 Kn od 1. prosinca 2014. do isplate

300,00 Kn od 1. siječnja 2015. do isplate

1.050,00 Kn od 1. veljače 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. travnja 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.800,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.050,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

750,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

VIII/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da VIII-tužiteljici MI (r, C) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 36.630,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

1.500,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.650,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

2.250,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

150,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.050,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

2.250,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

2.250,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

900,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.800,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

2.400,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

1.950,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

150,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

170,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

680,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

680,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

IX/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da IX-tužiteljici II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 31.470,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

600,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. srpnja 2016. do isplate

1.950,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

1.500,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

1.950,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.350,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

1.500,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

300,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

300,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

170,00 Kn od 1. studenog 2017. do isplate

340,00 Kn od 1. prosinca 2017. do isplate

170,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

340,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

X/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878 da X-tužiteljici ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 38.540,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

150,00 Kn od 1. siječnja 2014. do isplate

300,00 Kn od 1. ožujka 2014. do isplate

1.200,00 Kn od 1. svibnja 2015. do isplate

900,00 Kn od 1. lipnja 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. srpnja 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. kolovoza 2015. do isplate

1.200,00 Kn od 1. rujna 2015. do isplate

1.350,00 Kn od 1. listopada 2015. do isplate

1.500,00 Kn od 1. studenog 2015. do isplate

2.100,00 Kn od 1. prosinca 2015. do isplate

1.950,00 Kn od 1. siječnja 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. veljače 2016. do isplate

1.200,00 Kn od 1. ožujka 2016. do isplate

900,00 Kn od 1. travnja 2016. do isplate

150,00 Kn od 1. svibnja 2016. do isplate

2.400,00 Kn od 1. lipnja 2016. do isplate

2.100,00 Kn od 1. kolovoza 2016. do isplate

1.350,00 Kn od 1. rujna 2016. do isplate

1.800,00 Kn od 1. listopada 2016. do isplate

1.650,00 Kn od 1. studenog 2016. do isplate

900,00 Kn od 1. prosinca 2016. do isplate

600,00 Kn od 1. siječnja 2017. do isplate

900,00 Kn od 1. veljače 2017. do isplate

450,00 Kn od 1. ožujka 2017. do isplate

1.650,00 Kn od 1. travnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. svibnja 2017. do isplate

2.100,00 Kn od 1. lipnja 2017. do isplate

150,00 Kn od 1. rujna 2017. do isplate

750,00 Kn od 1. listopada 2017. do isplate

340,00 Kn od 1. siječnja 2018. do isplate

510,00 Kn od 1. veljače 2018. do isplate

340,00 Kn od 1. ožujka 2018. do isplate

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljima troškove ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatma koje se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.“

II. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 663,61 Eur/ 5.000,00 kn, u roku 8 dana.

III. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 165,90 Eur/1.250,00 kn, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove revizijskog postupka u iznosu od 464,52 Eur, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev svih tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Ispravljenom presudom suda prvog stupnja u toč. I. -X. izreke prihvaćen je u izreci opisani tužbeni zahtjev te je, u toč. XI. izreke naloženo tuženici isplatiti troškove parničnog postupka i to svakome od tužitelja u iznosu od 174,20 Eur/1.312,50 kn, sa zateznim kamatama pobliže opisanima u istoj toč. izreke. Ujedno je, toč. XII. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 2067/2023-2 od 27. lipnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove policijski službenici Republike Hrvatske (temeljem Zakona o potvrđivanju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu) vrše u zonama koje su, iako fizički smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa te se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe Republike Hrvatske, kao da su obavljene u općini u Republici Hrvatskoj koja je najbliža tom graničnom prijelazu, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, 104/13, 150/13 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) ili se smatra radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji rad nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a kojim je dano tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji, primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima i prema međunarodnim ugovorima?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019., primjenjivati i na utuženo razdoblje budući da je dano za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike iz 2017. koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja?

4. Ima li udaljenost mjesta rada od granične crte sa Republikom Hrvatskom, kao i činjenica da policijski službenici imaju na raspolaganju policijsko vozilo za prelazak preko granice za vrijeme dnevnog odmora, te što im je na graničnom prijelazu osigurana kuhinja sa blagovaonom, utjecaj na terenski dodatak?“

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenih pravnih pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev te tužiteljicu obvezati da joj nadoknadi troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju navode tuženice i predlažu odbiti reviziju, a tuženicu obvezati da im nadoknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Pobijana je presuda u skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 - proč. tekst,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je potraživanje svakoga od tužitelja, djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Postaja granične policije Bregana, upućenih na rad na granični prijelaz Obrežje radi obavljanja hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području, za isplatu terenskog dodatka, za razdoblje od srpnja 2013. do ožujka 2018.

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da su tužitelji djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, zaposleni u Policijskoj upravi zagrebačkoj, PP Bregana te da su u tuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljali poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkom graničnom prijelazu Obrežje (Republika Slovenija),na kojem se obavlja kontrola na području Republike Slovenije,

- da prethodno važeći Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 104/13 - dalje: KU/13), kao i sada važeći (''Narodne novine'', broj 112/17 - dalje: KU/17) u čl. 56., odnosno sada čl. 50., istovjetno reguliraju pravo na terenski dodatak i to na način da uvjetuju pravo na isplatu terenskog dodatka radom dužim od 8 sati izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka,

- da tužitelji, kada rade na području Republike Slovenije, rade izvan mjesta svojeg stalnog boravka te stvarno obavljaju poslove izvan stalnog mjesta rada, odnosno izvan područja nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju su raspoređeni, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, u konkretnom slučaju Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'', broj 117/11, 50/14),

- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike 22. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, u svezi čl. 56. KU, prema kojem službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,91 Eur/150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju,

- da je Zajednička komisija 11. studenog 2016. dala tumačenje da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada,

- da tužiteljima u utuženom razdoblju dnevnica niti terenski dodatak nisu isplaćivani,

- da je kod tužitelja za vrijeme obavljanja poslova granične kontrole u utuženom razdoblju postojalo specifično ograničenje tijekom svakodnevnog rada, odnosno nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države gdje su tužitelji upućeni na rad,

- da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 56. KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. Sudovi su pritom ocijenili da su tužitelji inače bili zaposleni u Policijskoj upravi zagrebačkoj, PP Bregana, ali su svoj rad obavljali na području državnog teritorija Republike Slovenije, na graničnim prijelazima što je, prema ocjeni sudova, značilo da su tužitelji svoj rad obavljali izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada.

11. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. ranijeg KU). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato što lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužitelja prema međudržavnom sporazumu, budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika MUP RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima RH, odnosno KU.

12. Sudovi nadalje ocjenjuju da kolektivnim ugovorom stranke uređuju prava i obveze iz radnih odnosa ili u vezi s radnim odnosima te da se njegova pravna pravila primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje, i to onako kako ona glase. S obzirom na Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora u vezi primjene odredbe čl. 56. KU/13 broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016., koja su vrijedila u utuženom razdoblju, a prema kojima službenik koji je na temelju posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,91 Eur/150,00 kuna (KU/13), a kasnije od 22,56 Eur/170,00 kuna (KU/17) ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje se vrijeme ubraja i vrijeme putovanja, sudovi ocjenjuju da sama udaljenost radne stanice u drugoj državi nije odlučna, slijedom čega prihvaćaju tužbeni zahtjev.

13. Pritom sudovi otklanjaju primjenu odredbi čl. 25. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine", broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), smatrajući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da tužitelji, kao policijski službenici, upućeni na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojemu su zaposleni i izvan mjesta njihovog stalnog boravka, slijedom čega za vrijeme boravka na terenu imaju pravo na terenski dodatak.

14. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja, zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (PP Bregana, PU zagrebačka).

16. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. ZNDG propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, u skladu s međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, prema međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

17. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

18. Tim je Sporazumom, u čl. 2. st. 1., ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

19. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. toč. 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl.1. Sporazuma).

20. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne države vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog čl. službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

21. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su, među ostalim mjestima, utvrdile da je takvo mjesto i granični prijelaz u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet Bregana - Obrežje, za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).

22.1. Prema odredbi čl. 4. i 25. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15, 11/17, 5/18, 66/18 i 24/18) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, Policijska uprava zagrebačka obuhvaća područje Grada Zagreba i Zagrebačke županije, dok je PP Bregana, gdje su tužitelji zaposleni, mješovita policijska postaja III. kategorije, sa sjedištem u Samoboru. Nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom, sve u dužini od 29,6 km.

22.2. Pod pojmom "stalno mjesto rada" prema odredbi čl. 50. st. 2. KU podrazumijeva se "mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela".

23. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice, u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet Obrežje.

24. Tužitelji su tužbu utemeljili na tvrdnji da im predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njihovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta Policijske uprave zagrebačke, jer su u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljali poslove policijskih službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnom prijelazu Obrežje, na kojemu se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da su oni upućeni na rad izvan stalnog mjesta rada u kojemu su zaposleni. Pritom su se tužitelji pozvali na odredbe čl. 56 KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

25.1. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelji, u obavljanju službe na radnom mjestu policijskih službenika za zaštitu granice u PU zagrebačkoj, koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom, u zoni graničnog prijelaza Obrežje, radili izvan stalnog radnog mjesta u kojemu su zaposleni.

25.2 To iz razloga što njihovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem su oni ovlašteni obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njihove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije, kao susjedne države, smatraju kao da su obavljene u PU zagrebačkoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelji imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njihov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njihovog stalnog mjesta rada.

26. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da su tužitelji u konkretnom slučaju bili upućeni na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja, kao policijskih službenika za zaštitu granice, obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

27. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelji, zbog činjenice da stalno mjesto njihovog rada obuhvaća i područje druge države, nisu upućeni na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već su raspoređeni na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Rev-1206/22 od 17. siječnja 2023. i Rev-1284/22-3 od 31. siječnja 2023.).

28. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56 KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

29. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,91 eur/150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

30. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

31. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelji su redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređeni na rad na radna mjesta policijskih službenika za graničnu kontrolu u Policijskoj upravi zagrebačkoj, a ta policijska uprava, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza Obrežje u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine", broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

32. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

- svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave zagrebačke, obuhvaća područje graničnog prijelaza Obrežje te predstavlja zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

33. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

"Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen na temelju posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.

34. Prema svemu iznesenom, reviziju tuženice valjalo je prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i na osnovi odredbe čl. 391. st. 7. ZPP presuditi kao u izreci.

35.1. O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP. Tuženici su parnični troškovi odmjereni prema vrijednosti predmeta spora (čl. 37. st. 2. ZPP), a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova odnosno zatraženih 132,72 Eur/1.000,00 kn (Tbr. 8./1. Tarife), za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 18. rujna 2019., 24. studenoga 2020., 8. veljače 2022. i 5. srpnja 2022., svako po 100 bodova odnosno zatraženih 132,72 Eur/1.000,00 kn (Tbr. 9./1. Tarife) za svako ročište, odnosno ukupno 663,61 Eur/ 5.000,00 kn koliko je tuženici dosuđeno za prvostupanjski postupak, jer je ona u cijelosti uspjela u parnici. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

35.2. Kako je tuženica uspjela i u žalbenom i revizijskom postupku u cijelosti, priznati su joj i troškovi za sastav žalbe od 125 bodova odnosno zatraženih 165,90 Eur/ 1.250,00 kn (Tbr. 10./1 Tarife) te troškovi za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, za svaku radnju po 225 bodova odnosno zatraženih 232,26 Eur u skladu s Tbr. 10./5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), ukupno 464,52 Eur. Stoga je odlučeno kao u toč. III. i IV. izreke.

36. Tužiteljima nisu priznati traženi troškovi sastava odgovora na reviziju, jer nisu uspjeli u sporu (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. V. izreke.

37. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte