REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2530/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RJČ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Predrag Petričević, Vlatka Marušić i Sonja Živković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petričević i partneri u Zagrebu, protiv tuženika INA - Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 406/2023-4 od 26. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1656/2015-87 od 28. travnja 2017., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-1656/2015-88 od 3. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-406/2023-4 od 26. rujna 2023. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1656/2015-87 od 28. travnja 2017. zbog pravnih pitanja koja glase:
„1. Da li je sud drugog stupnja u ponovljenom postupku vezan za pravni stav i upute Vrhovnog suda RH iznijet u odluci u kojom je ukinuta prethodna odluka drugostupanjskog suda, odnosno da li je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje dužan u ponovljenom postupku prihvatiti pravno shvaćanje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka, te postupati sukladno uputama ukidnog rješenja revizijskog suda?
2. Da li kod povreda obveza iz radnog odnosa u kontinuitetu, rok za izvanredno otkazivanje ugovora o radu počinje teći od prvog dana saznanja za učinjenu povredu, ili poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu tijekom kontinuiranog kršenja obveza iz radnog odnosa i u roku od 15 dana nakon što je radnik prestao s povredom obveza iz radnog odnosa?
3. Da li tijekom povrede obveze iz radnog odnosa u kontinuitetu, izjava radnika kojom negira činjenje povreda iz radnog odnosa i odbija postupati sukladno svojim pravima i obvezama iz radnog odnosa, utječe na početak ili tijek roka za izvanredno otkazivanje ugovora o radu?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužiteljica osporava navode prijedloga i predlaže da se prijedlog odbaci odnosno odbije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, vraćanje tužiteljice na rad na poslove Direktora Sektora korporativnih komunikacija i priznanje tužiteljici svih prava i obveza koje proizlaze iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog sa tuženikom 1. siječnja 2010. te naknada neisplaćenih plaća za razdoblje od svibnja do prosinca 2012.
5. Uz nesporne činjenice:
- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme te je temeljem navedenoga ugovora potvrđena na funkciju Direktora Sektora korporativnih komunikacija s 1. siječnja 2010.,
- da je tuženik donio odluku o privremenom udaljenju s rada tužiteljice, 20. prosinca 2011.,
- da je tuženik 3. siječnja 2012. donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s otkaznim rokom od 60 dana za vrijeme kojeg tužiteljica nije bila dužna dolaziti na posao te je bila oslobođena od obveze rada, ali je zadržala pravo na isplatu naknade plaće i priznanje ostalih prava kao da radi,
- da je tužiteljica bila na bolovanju od 7. ožujka 2012. do 24. travnja 2012.,
- da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koji se predmet vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim broj Pr-786/12 i radi utvrđenja nezakonitosti odluke o privremenom udaljenju s rada, koji se predmet vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-364/12,
- da je tuženik pozvao tužiteljicu dopisom od 13. ožujka 2012. da vrati službeno vozilo,
- da je tužiteljica po punomoćniku, dopisom od 16. ožujka 2012., odbila vratiti službeno vozilo, smatrajući zahtjev za povrat neosnovanim,
- da je tuženik ponovno 22. ožujka 2012. pozvao tužiteljicu da vrati službeno vozilo u daljnjem roku od tri dana, pojasnivši joj osnovanost zahtjeva za povrat, pozivajući se na interne propise tuženika,
- da tužiteljica nije postupila ni po drugom zahtjevu za povrat službenog vozila u danom joj roku,
- da je tuženik 5. travnja 2012. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa,
drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik donošenjem osporene odluke prekoračio propisani rok od 15 dana za njezino donošenje u smislu odredbe čl. 108. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) slijedom čega, preinačenjem prvostupanjske presude, usvaja tužbeni zahtjev.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, potrebno je navesti da je odredbom čl. 394.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19) bilo propisano da je sud kojem je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. Međutim, navedena je zakonska odredba brisana odredbom čl. 70. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 80/22 - dalje: ZID ZPP) i koja se odredba primjenjuje u konkretnoj pravnoj stvari sukladno odredbi čl. 107. st. 5. ZID ZPP. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz navedenih zakonskih odredbi, koje su jasne i ne zahtijevaju posebno tumačenje.
7. Nadalje, u odnosu na preostala postavljena pitanja (koja se odnose na računanje zakonskog roka za izvanredno otkazivanje ugovora o radu propisanog odredbom čl. 108. st. 2. ZR-a) navodi se da tim pitanjima tuženik polazi od zaključka da je tužiteljica učinila povredu radne obveze (ne vraćanje službenog vozila tuženiku nakon njegovog zahtjeva za povrat). Međutim, iz obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi da bi se odluka temeljila na takvom zaključku. Ujedno, kraj činjenice kako je utvrđeno da za vrijeme otkaznog roka tužiteljica ima sva prava, pitanja polaze od drugačijeg činjeničnog supstrata i iz njega kroz pitanja sugeriraju zaključke koji ne korespondiraju sa utvrđenim činjenicama, pa tako o odgovoru na ta pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu.
8. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
