REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-954/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PP, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-665/2021-4 od 12. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Pr-104/19-23 od 5. ožujka 2021., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-104/19-26 od 17. ožujka 2021., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 665/2021-4 od 12. siječnja 2022. i presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalne službe u Prelogu poslovni broj Pr-104/19-23 od 5. ožujka 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-104/19-26 od 17. ožujka 2021. tako da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.457,69 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 1.327,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.195,86 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (ispravljenom rješenjem istog suda poslovni broj Pr- 104/19-26 od 17. ožujka 2021.) pod točkom 1. je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 56.190,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom 2. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužitelju troškove tog postupka u iznosu 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem istog suda od 17. ožujka 2021., a pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2187/2022-6 od 20. prosinca 2023. tuženici dopustio podnošenje revizije u odnosu na pitanja:

„1. Smatra li se svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u "područjima rada", koja su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. ("Narodne novine", broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) i članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika iz 2017. ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19)?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013., a kojim je dato tumačenje vezano za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji (željeznički granični prijelaz koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. primjenjivati prilikom donošenja odluke za tražbine dospjele nakon stupanja na snagu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017.?

4. Primjenjuje li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike iz 2017., koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.

4.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženici, odnosno da ukine u cijelosti odluku drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo odluku drugostupanjskog suda i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju tuženice nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka za rad na terenu u razdoblju od 1. lipnja 2014. do 1. prosinca 2018., koji tvrdi da ga je tuženica, kao policijskog službenika, uputila na rad na granični prijelaz Letenye (Republika Mađarska) - Goričan 2, radi obavljanja hrvatske granične kontrole na državnom području Republike Mađarske, na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o zajedničkim lokacijama na graničnim prijelazima od 1. srpnja 2013., a sve pozivom na članak 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 89/2012., 104/2013. - dalje: KU/12/13), koji je bio u primjeni od 2. kolovoza 2012., te Dodatke I. i II. KU/12, odnosno pozivom na članak 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17. i 12/18. - dalje: KU/17) koji je stupio na snagu 1. studenog 2017., s tim da zahtjeve za isplatu terenskog dodatka tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženica pogrešno primijenila naprijed citirane odredbe KU-a.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stupnju postupka sporno je li granični prijelaz Letenye (Republika Mađarska) Goričan 2, stalno mjesto rada tužitelja i smatra li se njegov rad na tom mjestu radom na terenu. Naime, prema tvrdnji tužitelja ne radi se o stalnom mjestu rada, dok tuženica tvrdi da se radi o stalnom mjestu rada tužitelja.

10. Iz postupka koji je prethodio reviziji u bitnome proizlazi:

- da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Međimurske, Postaje granične policije Prelog; sa sjedištem u Prelogu, gdje je i raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, kako to proizlazi iz rješenja tuženika od 28. srpnja 2012.,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju posebnim dnevnim, odnosno tjednim rasporedom upućivan na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz Letenye-Goričan 2, i to na području druge države, odnosno državnog teritorija Republike Mađarske, uz napomenu da takvo uređenje između dviju država predstavlja iznimku od pravila da se kontrolne stanice granične kontrole nalaze na području matičnih država,

- da nije sporno da je tuženik tužitelju naknadio putni trošak od mjesta stanovanja do graničnog prijelaza [adresa] i natrag,

- da je tužitelj tjednim i dnevnim rasporedom poslova iz sjedišta rada u Prelogu upućivan na rad na navedeni granični prijelaz na područje druge države, izvan njegova mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravišta, dakle, u mjesto Letanye, na području Republike Mađarske,

- da udaljenost od PP Prelog do graničnog prijelaza Goričan 2 iznosi 14 km, a do Leteny i više,

- da zbog nedostatka policijskih službenika tužitelj nije bio u mogućnosti koristiti pauzu ukoliko je radio 8 sati od 30 minuta, a ukoliko je radio 12 sati od jedan sat, stoga nije mogao koristiti pauzu na području Republike Hrvatske,

- da je u spornom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 19,90 EUR (150,00 kuna) neto do 2017., a nakon toga u visini od 22,56 EUR (170,00 kuna) neto.

11. Na temelju navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan te su prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 56. ranijeg KU/12/13 odnosno čl. 50. KU/17, u kojima je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati, bez obzira na to koliko je dana radio.

11.1. U prilog navedenom shvaćanju pozvali su se i na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svezi primjene odredbe čl. 56. KU/12/13, broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i tumačenje broj 22/56 od 11. studenoga 2016., a prema kojem službenik, koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u konkretnom slučaju Dobova u Republici Sloveniji ima pravo na terenski dodatak u visini od 19,90 eur (150,00 kuna), ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju. Nižestupanjski sudovi smatraju da se navedeno tumačenje može primijeniti i u predmetnom slučaju graničnog prijelaza Letenye- Goričan, te da sama udaljenost radne stanice u drugoj državni, nije odlučna.

12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

13. Za primjenu materijalnog prava i za odgovore na postavljena pitanja, osim sadržaja navedenih odredbi Kolektivnih ugovora mjerodavne su i odredbe odgovarajućeg međunarodnog instrumenta na koji upućuje čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/13., 27/16., 114/22. i 151/22. - dalje: ZNDG) i to Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu („Narodne novine“, broj 6/2004.), Uredba o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu - u daljnjem tekstu Zakon o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, Zakon o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj 83/2013., 27/2016.), Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova („Narodne novine“, broj 70/12., 140/13., 50/14., 32/15., 11/17., 129/17., 5/18., 66/18. i 109/18.), Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja („Narodne novine“, broj 117/11., 50/14., 32/15. i 11/17.), kao i Uredba o graničnim prijelazima Republike Hrvatske („Narodne novine“, 79/13.).

14. ZNDG uređuje se nadzor državne granice, poslovi granične policije u unutrašnjosti države, međunarodna granična policijska suradnja i suradnja službi na državnoj granici. U čl. 25. st. 3. ZNDG propisano je da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnom instrumentu, obavljati i na području druge države, uz uvjete međusobnog reciprociteta sa susjednom državom, kako to predviđa odredba čl. 37. st. 2. istog Zakona. To znači i da se određeni geografski dijelovi druge države mogu pravno smatrati dijelom jurisdikcije druge države u određene svrhe.

15. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova u točki 17.6.2. Policijska postaja Prelog ustrojena je kao mješovita policijska postaja III. kategorije radi, među ostalim, obavljanja poslova zaštite i kontrole prelaska državne granice i poslova prekograničnog kriminaliteta, poslova suzbijanja nezakonitih migracija. Odredbom čl. 204. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog nadležna je za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Mađarskom u dužini od 47 km.

16. Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o uspostavi graničnog prijelaza Goričan - Letanye II za kontrolu graničnog prometa osoba na zajedničkom mjestu na autocesti u čl. 1. propisano je da će ugovorne strane granične kontrole obavljati na državnom području Republike Mađarske. Tim međunarodnim ugovorom (s Republikom Mađarskom) određeno je mjesto gdje službene osobe obavljaju svoje ovlasti, a odredbom čl. 2. t. 4. i t. 8. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom definirano je „područje rada“ kao dio državnog područja domaće države na kojem službene osobe susjedne države imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a „službeno mjesto za obavljanje kontrole graničnog prometa“ je objekt ili dio graničnog prijelaza namijenjen obavljanju kontrole graničnog prometa. Područje rada - zona obilježena je državnim obilježjima Republike Hrvatske, a granični policajci imaju službene odore s obilježjima Republike Hrvatske i službeno naoružanje te primjenjuju sve propise Republike Hrvatske za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području. Određeni izuzeci u vršenju službenih radnji predviđeni su međunarodnim ugovorima i njima se ograničavaju određena postupanja samo prema državljanima matične države (Republike Mađarske) u kojoj je lociran međunarodni granični prijelaz, ali se ta ograničenja po načelu reciprociteta primjenjuju i na državljane Republike Hrvatske kad prema njima postupaju mađarski granični policajci kod obavljanja granične kontrole.

16.1. Odredbom čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Mađunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom određeno je da se sve službene radnje, koje u području rada obave službene osobe susjedne države, smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu. Prema toj odredbi službena postupanja i rad hrvatskih službenih osoba u području rada - zoni imaju značaj redovnog rada u stalnom mjestu rada, jer se smatraju da su obavljene u hrvatskoj općini koja je najbliža graničnom prijelazu, u ovom slučaju općini Goričan, koja je u nadležnosti Policijske postaje Prelog, u kojoj je tužitelj i raspoređen.

16.2. Prema odredbi čl. 187. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja Policijska postaja Prelog je nadležna i za područje Općine Goričan. Tužitelj je redovno raspoređen na rad u PP Prelog (dakle nije tamo upućen na rad već raspoređen), te pokriva područje nadležnosti cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljedično tome sukladno čl. 6. st. 2. međunarodnog ugovora njegovo mjesto rada pokriva i rad na graničnim prijelazima koji su ustrojeni po međunarodnim ugovorima i nacionalnim propisima, konkretno graničnom prijelazu Goričan - Letanye II.

16.3. Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske u čl. 15. određen je granični prijelaz Goričan 2, kao stalni granični prijelaz za međunarodni promet putnika u cestovnom prometu na granici s Republikom Mađarskom, slijedom čega proizlazi da nadležnost PP Prelog obuhvaća i međunarodni granični prijelaz Goričan 2.

17. Pod pojmom „stalno mjesto rada“ prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se „mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela“.

17.1. Stalno mjesto rada tužitelja određeno je rješenjem MUP-a kojim je tužitelj raspoređen u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, Pravilnicima o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Uredbom o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, Rješenjem policijske uprave Međimurske o podjeli područja policijskih postaja na sektore, ophodnje, pozorničke i kontaktne rajone broj 511-21-03-4064/12 od 20. rujna 2012., i međunarodnim ugovorima, konkretno s Republikom Mađarskom, definirane su zajedničke lokacije (zone i područja rada) na graničnim prijelazima, na kojima hrvatski policijski službenici, bez obzira što su fizički i geografski locirani na teritoriju druge države, imaju ovlasti i prava kao da obavljaju svoj posao na teritoriju Republike Hrvatske. Prema navedenom, rad policijskog službenika za graničnu kontrolu redovno i stalno je (a ne povremeno, po povremenoj uputi) vezan uz granični prijelaz koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske i koji je u nadležnosti hrvatske policijske postaje, bez obzira gdje je granični prijelaz geografski smješten. Stoga je jedino ispravno shvaćanje prema kojem granični policajac obavlja svoj redovan i stalan rad na graničnim prijelazima na koje je raspoređen te se takav rad ne može smatrati radom na terenu.

18. U navedenoj činjeničnoj i pravnoj situaciji tužitelj je svoje poslove obavljao u funkcionalnom i pravnom smislu u sklopu Policijske postaje Prelog, jer se sve službene radnje koje u području rada - zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države koja je najbliža graničnom prijelazu, kako je to i propisano čl. 6. st. 2. Zakona o potvrđivanju Međunarodnog ugovora s Republikom Mađarskom, a to je u ovom slučaju Općina Goričan.

19. Imajući u vidu i ranije izraženo shvaćanje revizijskog suda, (Revr-1446/14-2, Revr- 391/09, Rev-88/09., i dr.) prema kojem se radom na terenu ne može smatrati rad na koji je tužitelj bio upućen na rad u drugo mjesto rada u okviru iste policijske uprave, a zbog toga mu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, u ovoj pravnoj i činjeničnoj situaciji granični policajac koji obavlja kontrolu na međunarodnim graničnim prijelazima, obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, a međunarodni granični prijelaz predstavlja njegovo radno mjesto i područje rada, a sve njegove službene radnje smatraju se poduzetim u najbližoj graničnoj hrvatskoj općini, koja se nalazi u nadležnosti PP Prelog, konkretno Općini Goričan. Iz navedenog razloga, kako je tužitelj redovno raspoređen u policijsku postaju (a ne povremeno upućivan ili upućen) koja je nadležna za općinu na kojoj se nalazi granični prijelaz, tada se rad tužitelja ne može tretirati kao rad na terenu po osnovi kojeg bi ostvario pravo na dodatak iz čl. 50. i čl. 56. ranije citiranih Kolektivnih ugovora, a to tim više što pri dolasku na posao ne prelazi nikakvu graničnu kontrolu sukladno pozitivnim propisima nacionalnih država i propisima Europske unije.

20. Nadalje, tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 20. svibnja 2014. koje je dano isključivo za policijske službenike Postaje granične policije Zagreb Zagrebačke, koji su redovno raspoređeni na radno mjesto u okviru PGP, ali su po posebnom rasporedu rada (izvanredno, privremeno, povremeno) upućeni na rad u Dobovu na granični prijelaz, neprimjenjivo je u ovom slučaju jer se radi o potpuno drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, o čemu se više izjasnio ovaj sud u odluci broj Rev-1206/2022 od 17. siječnja 2023. Policijska uprava Međimurska, Policijska postaja Prelog nadležna je i za područje Općine Goričan, a tužitelj je redovno raspoređen na rad u PP Prelog, (dakle nije tamo upućen na rad već raspoređen), njegovo mjesto rada pokriva područje nadležnost cijele PP Prelog, što obuhvaća i Općinu Goričan, pa posljedično tome sukladno čl. 6 st. 2. Međunarodnog ugovora njegovo mjesto rada obuhvaća i područje graničnog prijelaza Goričan - Letenye II. i pokriva rad na tom graničnom prijelazu te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na mađarskom državnom području.

21. Slijedom svega navedenog odgovori na postavljena pitanja glase:

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno odgovarajućem međunarodnom instrumentu na koji upućuje čl. 25. st. 3. ZNDG, i to konkretno Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu („Narodne novine“, broj 6/2004.), Uredbi o objavi protokola između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Mađarske o provedbi ugovora između Republike Hrvatske i Republike Mađarske o obavljanju granične kontrole u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu, Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Mađarske kao susjedne države, jednako kao i Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka, (tako i u Rev 1183/2022. od 17. siječnja 2023., Rev-142/2023-2 od 7. ožujka 2023., Rev- 1013/2023 od 16. siječnja 2024. i dr.).

Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na drugim graničnim prijelazima. (tako i u Rev-1206/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-142/2023-2 od 7. ožujka 2023. i Rev-1013/2023 od 16. siječnja 2024. i dr.).

Tumačenje zajedničke komisije br. 1/50 doneseno je 4. veljače 2019., odnosno nakon razdoblja obuhvaćenog tužbom te se ono ne može primijeniti u ovoj pravnoj stvari (tako i u Rev-1020/2023-2 od 3. siječnja 2024.).

22. Prema navedenom, tužitelj je radom na međunarodnom reguliranom graničnom prijelazu lociranom na teritoriju druge države obavljao poslove u stalnom mjestu rada, odnosno nije radio na terenu i nije upućen na rad u okviru ili izvan okvira svoje matične policijske postaje, jer redovni rad tužitelja raspoređenog u policijsku postaju na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, ne obuhvaća samo rad na graničnom prijelazu koji je smješten na teritoriju Republike Hrvatske nego to obuhvaća i međunarodni granični prijelaz koji je geografski smješten na području susjedne države i koji je ustrojen sukladno propisima nacionalnog prava i međunarodnih ugovora sa susjednim državama o obavljanju kontrole graničnog prometa u cestovnom, željezničkom i vodnom prometu.

23. S obzirom da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje temelji na neosnovanoj tvrdnji po kojoj je rad policijskog službenika na graničnom prijelazu na području druge države rad izvan stalnog mjesta rada i boravišta policijskog službenika, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje tužbeni zahtjev tužitelja, temeljen na odredbama čl. 50. i 56. citiranih KU-a, ocijenili osnovanim u cijelosti.

24. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u sporu tužitelj joj je dužan sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 2. i čl. 2. ZPP-a naknaditi troškove postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23.) i to: troškove odgovora na tužbu (Tbr. 8. točka 1. Tarife) u iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kuna), za zastupanje na ročištima 7. studenoga 2019., 25. rujna 2020., 29. listopada 2020. i 19. siječnja 2021. iznose od po 132,72 eura odnosno po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. točka 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude 66,36 eura odnosno 500,00 kuna (Tbr. 9. točka 3. Tarife), za sastav žalbe 165,90 eura odnosno 1.250,00 kuna (Tbr. 10. točka 1. Tarife) te za sastav revizije 300,00 eura (Tbr. 10. točka 6. Tarife) odnosno sveukupno iznos od 1.195,86 eura (9.010,20 kuna). Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

26. Međutim, s obzirom da tuženica u odgovoru na tužbu nije cjelovito odgovorila na tužbu tužitelja, tuženici nije priznat zatraženi trošak sastava dopune odgovora na tužbu, jer navedena okolnost ne može ići na teret tužitelja kao protivne stranke. Osim toga, tuženici nije priznat ni trošak sastava zatraženih podnesaka jer su ocijenjeni nepotrebnima u smislu odredbe čl. 155. stavka 1. ZPP, iz razloga što je tuženica u tim podnescima u bitnom ponavljala navode iz odgovora na tužbu.

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina