REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-867/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GRAMAT d.d. Zagreb, Radnička cesta 198, OIB 27564553094, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Bratković, odvjetnica u Zaboku, protiv 1. ovršenika Stečajna masa MAESTRAL-GP d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kačićeva ulica 9, OIB 98633247409, 2. ovršenice CB, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], (nasljednice iza pok. RB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o reviziji 2. ovršenice protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1004/2023-2 od 17. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-399/2016 od 10. veljače 2023. u točki III. izreke, na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 1004/2023-2 od 17. travnja 2023. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-399/2016 od 10. veljače 2023. u točki III. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1.1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-399/2016 od 10. veljače 2023. odlučeno je:

„I. Odbija se prijedlog ovrhovoditelja da sud odredi ovrhu na pokretninama drugovršenice CB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (nasljednica iza pok. RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Bulićeva 6 kao neosnovan.

II. Obustavlja se postupak ovrhe u odnosu na drugovršenicu CB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (nasljednica iza pok. RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Bulićeva 6, te se ukidaju provedene radnje.

III. Odbija se prijedlog drugovršenice CB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (nasljednica iza pok. RB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]) koju zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, Bulićeva 6, za naknadom troškova ovršnog postupka.“

1.2. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-1004/2023-2 od 17. travnja 2023., odbijena je žalba 2. ovršenice kao neosnovana te je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-399/2016 od 10. veljače 2023. u točki III. izreke.

2. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3276/2023-2 od 24. listopada 2023. dopustio 2. ovršenici podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog sljedećeg pitanja:

„Može li se u slučaju kada ovršenik tijekom ovršnog postupka navede da zahtijeva naknadu troškova ovršnog postupka, a koje nije specificirao u svakom podnesku već je trošak ovršnog postupka po osnovi i visini specificirao nakon završetka ovršnog postupka u roku iz čl.14. st. 6. Ovršnog zakona, smatrati podnesenim zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka o kojem sud mora odlučiti?“

3.1. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude 2. ovršenica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku odluku, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije te troškove sastava revizije.

3.2. Kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pravno pitanje revidentica se poziva odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž.1/12-2 od 19. siječnja 2012. i Gž Ovr-379/2020-2 od 17. lipnja 2020. s izraženim pravnim shvaćanjem da iz formulacije iz čl. 14. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, dalje: OZ) proizlazi da stranke u ovršnom postupku mogu podnositi zahtjev za naknadu troškova u svakom svom podnesku, tijekom cijelog ovršnog postupka, a da u konačnici ako nisu podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pojedine radnje tijekom ovršnog postupka, da tada to mogu učiniti najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Iz postupka koji je prethodio revizijskom proizlazi da je prvostupanjski sud, po prijedlogu ovrhovoditelja, odredio ovrhu na nekretninama 1. ovršenika rješenjem broj Ovr-80/10 od 20. siječnja 2010., dok je u odnosu na 2. ovršenika RB rješenjem broj Ovr-80/2010 od 21. srpnja 2010. odredio privremenu pljenidbu po svim računima. Nadalje, rješenjem broj Ovr-399/2016 od 25. siječnja 2018. postupak je zbog smrti prekinut u odnosu na 2. ovršenika, te je nastavljen u odnosu na CB, rješenjem broj Ovr-399/2016 od 8. lipnja 2022. U nastavku postupka ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama 2. ovršenice, a prvostupanjski sud je u povodu tog prijedloga donio rješenje kojim je obustavljena ovrha jer se 2. ovršenica odrekla od nasljedstva iz pok. RB, pa je sud ocijenio osnovanim prigovor 2. ovršenice o neodgovornosti za prava i tražbine prema ovršeniku pok. RB u skladu s odredbama Zakonu o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19) i pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Budući da je odluka o odricanju od nasljedstva konačna, 2. ovršenica odricanjem od nasljedstva u bitnom ne odgovara za pokojnikove dugove.

7. Iz obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da je prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, te da je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev 2. ovršenice za naknadu troškova ovog postupka jer njezin zahtjev nije postavljen određeno u pogledu visine troška. Naime, 2. ovršenica je bila dužna u svome zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu i to razvrstano za svaku radnju, osnovu i visinu troška. Pregledom podnesaka 2. ovršenice od 30. ožujka 2022., 30. rujna 2022., 19. listopada 2022., 21. studenog 2022., 20. prosinca 2022. i 20. siječnja 2023. (listovi 350., 379.-382., 419., 437.-439., 458.-459. i 469.-470. spisa) proizlazi da je u svim tim podnescima 2. ovršenica postavila zahtjev za trošak navodeći da zahtijeva „cjelokupni trošak ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja do isplate“. Drugim riječima, proizlazi da takvim zahtjevom 2. ovršenica nije određeno navela za koje troškove postupka traži naknadu, pa joj prvostupanjski sud nije mogao priznati trošak kojeg nije određeno zahtijevala. Drugostupanjski sud smatra da je neosnovan žalbeni navod 2. ovršenice kojim upire na to da je odluka suda o troškovima postupka preuranjena s obrazloženjem da neovisno o tome što je 2. ovršenica postavila neodređen zahtjev za trošak, riječ je o zahtjevu stranke o kojem je prvostupanjski sud bio dužan odlučiti. Stoga ni odluka o troškovima postupka nije bila preuranjena nego donesena povodom pravovremenog zahtjeva 2. ovršenice. S druge strane, drugostupanjski sud ističe da je odredbom čl. 14. st. 6. OZ propisano je da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka, ali smatra da je navedenom zakonskom odredbom čl. 14. st. 6. OZ propisan krajnji rok do kojeg stranka može podnijeti zahtjev, čijim protekom gubi pravo da taj trošak uopće traži.

8.1. Prvenstveno, treba naglasiti da je odredbom čl. 19. OZ propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, u ovoj pravnoj situaciji je bitno naglasiti da Ovršni zakon, kao lex specialis, ima prednost u primjeni u odnosu na Zakon o parničnom postupku, koji se tek eventualno supsidijarno primjenjuje.

8.2. Članak 14. OZ glasi:

„(1) Troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja.

(2) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužan je troškove postupka predujmiti u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti ovrhu, odnosno osiguranje ako troškovi ne budu predujmljeni u tomu roku, a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja neće provesti. (3) Troškove postupka koji je sud pokrenuo po službenoj dužnosti prethodno predujmljuje sud iz svojih sredstava.

(4) Ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje. (5) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. (6) Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana završetka postupka.

(7) O troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

(8) Ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja mogu već u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za osiguranje zatražiti da se, radi naplate predvidivih troškova postupka, odredi ovrha protiv ovršenika, odnosno protivnika osiguranja. Na temelju takvoga rješenja o ovrsi sud će provesti mjere kojima se u korist ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja na dijelovima imovine ovršenika, odnosno protivnika osiguranja zasnivaju prava koja osiguravaju buduće namirenje troškova postupka.“

8.3. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o obustavi postupka u odnosu na 2. ovršenicu doneseno 10. veljače 2023. te da je dostavljeno punomoćniku 2. ovršenice 17. veljače 2023, a da je 2. ovršenica po punomoćniku 23. veljače 2023. sudu putem e-Komunikacije podnijela specificirani zahtjev za naknadu troškova postupka ovrhe po pojedinoj radnji (list 502-504 spisa). Ovršni zakon je svojim (gore citiranim) odredbama odredio do kada se može podnijeti zahtjev za naknadu troškova i koje je troškove ovrhovoditelj dužan naknaditi ovršeniku, pa se na odluku o troškovima ne primjenjuju odredbe ZPP koje se primjenjuju samo u onim situacijama kada nešto nije riješeno Ovršnim zakonom. Kako zakonodavac u čl. 14. st. 6. OZ navodi da se zahtjev za naknadu troškova podnosi najkasnije u roku 30 dana od dana završetka postupka, to iz navedene formulacije proizlazi da stranke u ovršnom postupku mogu podnositi zahtjev za naknadu troškova u svakom svom podnesku, dakle tijekom cijelog ovršnog postupka, a da u konačnici ako nisu podnijeli zahtjev za naknadu troškova za pojedine radnje tijekom ovršnog postupka, tada to mogu učiniti najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka. Dakle, time je određen najkasniji rok do kojeg stranke u ovršnom postupku mogu sudu podnijeti zahtjev za naknadu troškova.

8.4. Stoga odgovor na postavljeno revizijsko pitanje glasi:

U slučaju kada ovršenik tijekom ovršnog postupka navede da zahtijeva naknadu troškova ovršnog postupka, a koje nije specificirao u svakom podnesku već je troškove ovršnog postupka po osnovi i visini specificirao u posebnom podnesku nakon završetka ovršnog postupka, a u roku iz čl.14. st. 6.OZ, isti se ima smatrati podnesenim zahtjevom za naknadu troškova ovršnog postupka o kojem sud mora odlučiti.

9. Kako u konkretnom slučaju nema uvjeta za preinaku pobijanog rješenja jer se nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu bavili pitanjem troškova zastupanja revidentice po punomoćniku odnosno pitanjem jesu li joj ti troškovi neosnovano prouzročeni, kao niti visinom istih, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. u vezi čl. 400. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao pod stavkom I. izreke.

10. Ujedno je i odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa