REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1529/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri d.o.o., Split, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-766/2021-3 od 14. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn-667/2015 od 11. lipnja 2021., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Tuženoj se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-766/2021-3 od 14. prosinca 2023. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Da li odluka o ukidanju građevinske dozvole sama po sebi predstavlja pretpostavku za odgovornost države za štetu radi nepravilnog rada državnog tijela?“
Obrazloženje
1. Tužena je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-766/2021-3 od 14. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn-667/2022 od 11. lipnja 2021., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Predstavlja li nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave postupanje tog tijela sukladno Zakonu o gradnji i drugim propisima te dugogodišnjoj upravnoj i sudskoj praksi koji rad se u konkretnom predmetu ogleda u donošenju rješenja o ukidanju građevinske dozvole po pravu nadzora, kada je protekom više od dvije godine od donošenja rješenja zbog odluke Ustavnog suda koja se odnosi na pitanje ustavno pravne zaštite prava vlasništva izmijenjeno pravno shvaćanje upravnog suda i javnopravnih tijela i to samo u odnosu na pretpostavke za donošenje rješenja o ukidanju s aspekta ustavnopravne zaštite, odnosno može li se smatrati da je odlukom Ustavnog suda utvrđen nezakoniti ili nepravilan rad tijela državne uprave kada Ustavni sud ukida rješenje državnog tijela te mu nalaže ponovni postupak ? Da li odluka o ukidanju građevinske dozvole sama po sebi predstavlja pretpostavku za odgovornost države za štetu radi nepravilnog rada državnog tijela imajući u vidu da je građevinska dozvola naknadno osnažena zbog odluke Ustavnog suda o ograničenju prava vlasništva i da su tužitelji izgradili objekt (i odstupajući od nje) te od njega ostvarili prihod?
2. Čini li sud apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada u obrazloženju presude odluku Ustavnog suda, usprkos sadržaju te odluke koja se odnosi na pravo vlasništva s ustavnopravnog aspekta, tumači kao da je njome odlučeno o zakonitosti rješenja kao i kada navodi suda o utvrđenjima vještaka ne odgovaraju sadržaja nalaza i mišljenja vještaka (posebice A. Bušić) odnosno kada postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju tih isprava i sadržaja samih isprava?
Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st.1. ZPPa kada se u odluci uopće ne očituje na žalbene navode i prigovore i to upravo o odlučnom, a spornom pitanju o postojanju nezakonitog rada kao i prigovore na nalaze i mišljenja vještaka, te prigovore o nepostojanju uzročno posljedične veze između postupanja državnog tijela i navodno nastale štete?
3. Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPPa u svezi s čl. 258. i 261. ZPP kada sud prihvaća kao dokaz na kojem zasniva odluku, nalaz i mišljenje vještaka koji se temelji na nepotpunoj dokumentaciji, a što i sami vještaci izrijekom navode u samom nalazu (nalaz i mišljenje A.Bušić) odnosno što je iz istih razvidno (nalaz i mišljenje M.Tadinca i S.Runje) kao i kada ocjenjuje kao vjerodostojnim nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u dijelu koji se odnosi na financijske izračune obzirom da vještak građevinske struke nije kvalificiran za izračun visine štete?
4. Jesu li ispunjenje pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva radi naknade štete u vidu izmakle koristi kada tužitelj nije priložio nikakve dokaze na okolnost da bi ostvario prihode od prodaje stanova u zgradi tako što je primjerice zaključio ugovore ili predugovore o kupnji stanova, a na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi je li šteta doista i nastala i ako da, u kojem opsegu, već se odluka suda temelji na nepotpunom i nedostatnom nalazu i mišljenju vještaka (kojeg i sam vještak tako kvalificira) te samoj izjavi tužitelja?
5. Može li se smatrati legitimnim očekivanjem odnosno imovinom zgrada i/ili prihod od prodaje dijelova zgrade koja nije izgrađena u skladu sa zakonskim propisima i ako su prilikom gradnje zgrade vlasnici/investitori odstupili od akata o građenju, već je zgrada izgrađena suprotno građevinskoj dozvoli, bez uporabne dozvole, te kao nezakonita gradnja je 2014. ozakonjena?
6. Da li sud odgovornost za štetu može temeljiti na očekivanom trenutku završetka zgrade tako da taj trenutak odredi samo na temelju ugovora o gradnji bez pribave drugih relevantnih dokaza (dnevnik građevinskih radova, zapisnici o provedenim nadzorima gradnje, dokaza da su bila osigurana financijska sredstva za završetak gradnje u očekivanom roku i sl.)?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova.
2. Odgovorom na prijedlog tužitelji se protive prijedlogu i predlažu da se odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da je dio prvog postavljenog pravnog pitanja citiran u izreci ovoga rješenja važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje u pogledu pretpostavke odgovornosti za štetu i tumačenja čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave na kojem se temelji prvostupanjska presuda (zadnji odlomak toč. 6. obrazloženja) a koje je prihvaćeno od strane suda drugog stupnja (toč. 11. obrazloženja) odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Revt 571/2017-2 od 18. siječnja 2022., Rev x 319/2017 od 15. siječnja 2020., Rev 2075/2012-2 od 11. veljače 2015.).
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pravna pitanja temeljem iste odredbe smatra da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
:
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
