REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-874/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klaić & Klaić u Kutini, protiv tuženice Republike Hrvatske -Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž R-42/2022-5 od 27. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-168/2016-30 od 26. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj Pr-168/2016-30 od 26. travnja 2022., pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos 67.102,41 kn bruto sa zateznom kamatom tekućim na pojedine iznose (pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom II. izreke je odbijen zahtjev radi isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke, pod točkom III. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu božićnice za 2011. sa zateznom kamatom, a pod točkom IV. izreke je naloženo tuženici da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 11.750,00 kn sa zateznom kamatom od 26. travnja 2022. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženica je protiv presude suda drugog stupnja podnijela reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda Revd-406/2024-2 od 1. veljače 2024., zbog pitanja koje glasi:
„Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (rujna 2015.) pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući na osnovnu plaću sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?“.
3.1. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju tuženice kao osnovanu te preinači pobijanu drugostupanjsku presudu te odbije tužbeni zahtjev tužitelja i tuženici dosudi troškove parničnog postupka u cijelosti.
4. Tužitelj u odgovoru na reviziju tuženice predlaže da se revizija tuženice odbije kao neosnovana, te traži trošak sastava odgovora na reviziju tuženice.
5. Revizija je neosnovana.
6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) ovaj sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži da mu isplati razliku naknade plaće za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. (u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do zaključeno s kolovozom 2015.).
8. Drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje nakon 8. svibnja 2014., izrazio shvaćanje da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme te da je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor potrebno uračunati i iznose tog dodatka.
9. Tuženica u reviziji u biti ističe da je pogrešno izraženo stajalište drugostupanjskog suda, te navodi da se djelatnim vojnim osobama naknada za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. treba obračunavati kao redovan rad bez dodatka za vojnu službu.
10. U revizijskom stupnju postupka sporno je, s obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja (rujna 2015.) pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tom uračunavajući na osnovnu plaću sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, odnosno je li dodatak za vojnu službu sastavni dio plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme, te treba li i iznose tog dodatka uračunati prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.
11. Prije svega treba reći da su za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13. - dalje: ZSOSRH) i to odredbe čl. 135. st. 1. i 2., čl. 136. st. 1. i 2., čl. 137. st. 1., čl. 139. i čl. 142. ZSOSRH (sadržane u Glavi VI. ZSOSRH-a naslovljenoj „prava iz radnog odnosa“ pod 4. „plaće i dodaci na plaću“), zatim odredbe čl. 6. st. 1. i 2., čl. 7. i čl. 19. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. - dalje: Pravilnik o dodacima na plaću), odredbe čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14. - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., te točka V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14).
12. Osim toga, dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovog suda poslovni broj Rev 374/2023-2 od 24. travnja 2024. ovaj sud u činjenično pravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:
„23. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službe se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.
24. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodataka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.
25. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.“.“
13. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda u navedenoj odluci poslovni broj Rev 374/2023-2 od 24. travnja 2024. Stoga, a s obzirom da se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudara s pravnim shvaćanjem ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda kada je donesena pobijana odluka.
14. Na osnovu svega izloženog, budući da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženice i odlučiti kao pod točkom I. izreke.
15. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke ove presude).
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
