REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1192/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. -tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. -tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III.-tužitelja HŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Lidiji Hrg, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d., Varaždin, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-810/2019-3 od 15. listopada 2019., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-153/2018-7 od 22. ožujka 2019., ispravljeni rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-153/2018- 10 od 2. travnja 2019., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-810/2019-3 od 15. listopada 2019. i sudi:

"I. Prihvaća se žalba tuženice te se preinačavaju presuda i rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-153/2018-7 od 22. ožujka 2019., ispravljeni rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-153/2018-10 od 2. travnja 2019. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, dužna je isplatiti 1. tužitelju DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.301,29 kn (petnaest tisuća tristo jednu kunu i dvadeset devet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje

Hrvatska narodna banka, i to:

- na iznos od 3.179,97 kn počam od 31. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2017. pa do isplate.

II/ Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, dužna je isplatiti 2. tužitelju UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.301,29 kn (petnaest tisuća tristo jednu kunu i dvadeset devet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje

Hrvatska narodna banka, i to:

- na iznos od 3.179,97 kn počam od 31. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2017. pa do isplate.

III/ Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, dužna je isplatiti 3. tužitelju HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 15.301,29 kn (petnaest tisuća tristo jednu kunu i dvadeset devet lipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom uvećane stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, i to:

- na iznos od 3.179,97 kn počam od 31. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 3.030,33 kn počam od 31. prosinca 2016. pa do isplate.

IV/ Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, dužna je tužiteljima DŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 464,53 Eur/3.500,00 kn, u roku 8 dana.

III. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 165,90 Eur/1.250,00 kn, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se svim tužiteljima naknaditi tuženici troškove revizijskog postupka u iznosu od 396,16 Eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Ispravljenom presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti svakome od tužitelja iznos od 2.030,83 €/15.301,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže opisanima u izreci presude, a ujedno je nalaženo tuženici nadoknaditi tužiteljima i troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 € /3.750,00 kn, također s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Presudom suda drugog stupnja, u toč. I. izreke, odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostupanjska presuda te je, u točki II. izreke, tuženica odbijena s zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3794/2020-2 od 16. veljače 2021., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-810/2019-3 od 15. listopada 2019., zbog pravnog pitanja:

„Jesu li tužitelji, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavljaju, policijski službenici koji obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu članke 3. i 13. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj: 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

4. Na temelju navedenog dopuštenja tuženica je u zakonskom roku podnijela reviziju zbog gore navedenog pravnog pitanja, u kojoj je predložila preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev i tužitelje obvezati da joj nadoknade troškove postupka, podredno predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 2.030,83 €/15.301,29 kn svakome od njih, s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabavke građanskog odijela, za utuženo razdoblje od 2013. do 2017.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da su tužitelji policijski službenici zaposleni na radnom mjestu službenika kriptološke sigurnosti u Policijskoj upravi Varaždinskoj, Operativno komunikacijski centar policije i to prvo i drugotužitelji od 1. kolovoza 2012., a trećetužitelj od 15. svibnja 2013., a u okviru svog posla obavljaju poslove neposredne kriptološke sigurnosti i zaštite brzojavnog prometa uporabom određenih sigurnosno zaštitnih kriptoloških sustava i metoda, vode propisane očevidnike, brinu se o održavanju sveukupne tehnike KLSZ, skrbe o svim potrebama izdvojenih jedinica za KLSZ, brzojavnog prometa u PP/PI pripadne PU i rade u smjenama te da po potrebi imaju pravo koristiti policijske ovlasti u trajanju od 24 sata bez obzira da li se nalaze na tom radnom mjestu ili ne,

- da su tužitelji tijekom obavljanja svog posla zadužili službenu značku, službenu iskaznicu, službeno oružje, palicu i sredstva zavezivanja,

- da su tužitelji u utuženom razdoblju obavljali poslove svog radnog mjesta u građanskim odijelima.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužiteljima isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe članka 28. stavka 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji ("Narodne novine", broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015 i 121/2016 - dalje: ZOP) i članka 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine", broj 64/11 – dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, jer smatra da je pravilno utvrđeno da su tužitelji, kao policijski službenici (članak 3. i članak 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima "Narodne novine", broj 76/2009 i 92/2014 - dalje: ZPPO) obavljali policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, jer su obavljali posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon (u okviru svog posla sudjeluju u poslovima koji se odnose na sprečavanje kaznenih dijela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima te primjenjuju ovlasti prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanja identiteta osoba i predmeta koji se odnose na otkrivanje počinitelja kaznenih djela) pa, po ocjeni tog suda, tužiteljima pripada pravo na utuženu naknadu.

11.1. Prema odredbi članka 391. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11.2. U reviziji prema odredbi članka 391. stavak 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je, imaju li tužitelji pravo na naknadu za nabavku građanskog odijela za utuženo razdoblje s obzirom na poslove koje obavljaju.

13.1. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 3. i članka 13., ZPPO, članka 28. stavak 5. ZOP i članka 3. Pravilnika, tuženica u reviziji analizira sadržaj poslova policijskog službenika kriptološke sigurnosti – višeg policajca koje su tužitelji nesporno obavljali u utuženom razdoblju. Smatra da tužitelji ne obavljaju nikakve policijske poslove u građanskom odijelu već poslove kriptiranja podataka, a to su stručni poslovi za koje je potrebno stručno znanje i vještine, a pri obavljanju tih poslova se ne primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti. Smatra da je uvjet za ostvarivanje prava na građansko odijelo da policijski službenik zaista u svom svakodnevnom radu obavlja policijske poslove u građanskom odijelu, a da tužitelji obavljaju isključivo poslove kriptiranja podataka.

13.2. Uz navedeno poziva se i na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu istovrsnih odluka pravomoćno utvrdio da neki od policijskih službenika, prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.

14. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

15.1. Odredbom članka 28. stavak 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

15.2. Odredbom članka 28. stavak 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

15.3. Odredbom članka 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

15.4. U skladu s člankom 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

15.5. Prema odredbi članka 1. stavak 2. ZPPO policijske poslove obavlja i policijske ovlasti primjenjuje policija prema odredbama toga Zakona, između ostalog, u kriminalističkim istraživanjima.

15.6. U skladu s odredbom članka 2. stavak 1. ZPPO, policijski službenik je službenik tuženika, kao i službenik strane policijske službe, koji je prema međunarodnom ugovoru i drugom zakonu ovlašten obavljati policijske poslove.

15.7. Odredbom članka 3. stavak 1. ZPPO propisano je da su policijski poslovi: zaštita života, prava, slobode, sigurnosti i nepovredivosti osobe, zaštita javnog reda i mira te imovine, sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, traganje za imovinskom koristi stečenoj kaznenim djelom, nadzor i upravljanje cestovnim prometom, protueksplozijska zaštita, poslovi sa strancem, nadzor državne granice, poslovi zaštite zračnog prometa propisani posebnim zakonom, poslovi na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, osiguranje i zaštita osoba, objekata i prostora, postupanje s uhićenikom i pritvorenikom, te da se policijski poslovi (stavak 2.) obavljaju primjenom policijskih ovlasti.

16. Policijske ovlasti su prema odredbi članka 13. ZPPO, između ostalog: prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka, provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregled dokumentacije.

17. S obzirom da, prema odredbi članka 28. stavak 5. ZOP, način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u članku 3. stavak 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika (a to su policijski službenici koji u skladu s opisom poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe članka 28. stavak 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu. Zato se popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz članka 28. stavak 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo, te se prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao prethodnom pitanju u smislu članka 12. ZPP. Stoga je odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo a koje daje glavni ravnatelj policije, uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

17.1. U prilog iznesenom shvaćanju ide i činjenica da su između određenog broja policijskih službenika (vještaka, kriptologa i dr.) vođeni upravni postupci u kojim postupcima su navedeni policijski službenici odbijeni sa zahtjevom za priznanje navedenog prava na građansko odijelo, a u kojim postupcima su pravomoćno odbijane i tužbe policijskih službenika, nakon čega su odustali od traženja sudske zaštite kroz upravne postupke i upravne sporove te su tužbama za isplatu pokušavali ostvariti pravo za koje smatraju da im pripada.

17.2. S obzirom da tužitelji i ne tvrde da su stavljeni na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavljaju tužitelji predstavljaju policijske poslove u smislu članka 28. stavak 4. ZOP, slijedom čega tužiteljima nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

18. Kad bi se o navedenom pravu moglo i raspravljati kao o prethodnom pitanju ističe se da ovaj sud prihvaća navode tuženice prema kojima poslovi kriptiranja podataka, koje su tužitelji obavljali u utuženom razdoblju, predstavljaju stručne poslove za koje je potrebno stručno znanje i vještine. Pri obavljanju tih poslova ne vrše se policijski poslovi iz članka 3. stavak 1. ZPPO, (kao što su primjerice poslovi sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima), niti se primjenjuju bilo kakve policijske ovlasti (članak 13. ZPPO) prikupljanja, procjene, pohrane, obrade i korištenja podataka, provjere i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta i pregleda dokumentacije, (na što se ukazuje u odgovoru na reviziju) isključivo u građanskom odijelu da bi u smislu članka 28. stavak 4. i 5. ZOP policijski službenici koji ih obavljaju imali pravo na građansko odijelo.

19. Tužitelji, prema shvaćanju ovoga suda, kao policijski službenici, obavljaju isključivo stručne poslove, u okviru kojih poslova prikupljaju, obrađuju i šalju podatke te obavljaju poslove čuvanja kriptiranih podataka a njihova osnovna zadaća (u okviru opisa poslova njihovog radnog mjesta) nije neposredno sprječavanje kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i prekršaja i njihovo dovođenje nadležnim tijelima, već stručna pomoć drugim policijskim tijelima i službenicima kojima je to primarna zadaća u okviru njihovog radnog mjesta.

20. Stoga iako policijski službenici koji obavljaju poslove kriptološke sigurnosti te u okviru toga prikupljaju, obrađuju i šalju podatke te obavljaju poslove čuvanja kriptiranih podataka i na taj način pomažu nadležnim tijelima i drugim policijskim službenicima u prevenciji i otkrivanju kaznenih djela, kojima je to primarna zadaća, nisu time automatski policijski službenici u smislu citiranih zakonskih odredbi niti obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

21. Slijedom navedenog, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, a s obzirom na sadržaj članka 3. i članka 13. stavak 1. ZPPO i opis poslova tužitelja, ne radi se o policijskim poslovima koji se obavljaju primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu te, stoga tužitelji nemaju pravo na građansko odijelo u smislu članka 28. stavak 4. i stavak 5. ZOP.

22. Slijedom navedenoga odgovori na postavljena pitanja glase:

1. Tužitelji, na radnom mjestu policijski službenici kriptološke sigurnosti - viši policajac, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavljaju, nisu policijski službenici koji obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, u smislu članka 3. i članka 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09 i 92/14), te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

2. Tužitelji, na radnom mjestu policijski službenici kriptološke sigurnosti - viši policajac, nemaju pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, u smislu odredbe članka 28. stavak 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), i članka 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo ("Narodne novine" broj 64/11).

23. Zbog navedenog je na temelju članka 395. stavka 1. ZPP revizija prihvaćena, preinačene su nižestupanjske presude i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. 24.1. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je, prema odredbama članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi i zatražene troškove postupka u skladu s vrijednosti predmeta spora (čl. 37. st. 2. ZPP) i postavljenim zahtjevom za naknadu troškova postupka, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15 te 37/22 i 126/22 – dalje: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova odnosno zatraženih 132,72 Eur/1.000,00 kn (Tbr. 8./1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 22. siječnja 2019. i 11. ožujka 2019. svako po 100 bodova odnosno zatraženih 132,72 Eur/1.000,00 kn (Tbr. 9./1. Tarife) za svako ročište, te troškove zastupanja na ročištu za objavu 50 bodova odnosno zatraženih 500,00 kn (Tbr. 9/3, Tarife) odnosno ukupno 464,53 Eur/3.500,00 kn koliko je tuženici dosuđeno za prvostupanjski postupak, jer je ona u cijelosti uspjela u parnici. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke.

24.2. Kako je tuženica uspjela i u žalbenom i revizijskom postupku u cijelosti, priznati su joj i troškovi za sastav žalbe od 125 bodova odnosno zatraženih 165,90 Eur/ 1.250,00 kn (Tbr. 10./1 Tarife) te troškovi za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije, za svaku radnju po 225 bodova odnosno zatraženih 199,08 Eur/1.500,00 kn po radnji u skladu s Tbr. 10./5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23), ukupno 396,16 Eur. Stoga je odlučeno kao u toč. III. i IV. izreke.

25. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao dosuđene iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa