REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz-13/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. E. iz Č., M., …, OIB …, koga zastupa N. S., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., …, OIB …, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ- DO-59/2020-2 od 18. kolovoza 2020., podnesenog protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5064/2018-3 od 16. siječnja 2020., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova odgovora na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-5064/2018-3 od 16. siječnja 2020., poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI- 729/2017-14 od 22. listopada 2018. i suđeno je:

"I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-144-04/17-02/63, urbroj: 511-01-158-17-4 od 13. travnja 2017.

II. Poništava se rješenje Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, broj: 511-01-158-RI-UP/I-10689/20-2016 od 22. veljače 2017.".

2. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, zbog pogrešne primjene odredbi čl. 41. i 45. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, dalje: ZUP), čl. 102. i 105. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14. i 33/15. – u nastavku: ZP) i čl. 60. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS). Pritom Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ukazuje potrebnim utvrditi je li disciplinski postupak zbog teže povrede službene dužnosti iz čl. 104. st. 2. ZP postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke, jer o tome ovisi ocjena je li podnositelj zahtjeva – načelnica Policijske uprave primorsko- goranske postupila ispravno kada je izvršila izmjenu zahtjeva u istom postupku, koristeći pravo (tzv. blagodat) stranke na izmjenu zahtjeva iz čl. 45. ZUP koji se supsidijarno primjenjuje.

3. U odgovoru na zahtjev tužitelj isti predlaže odbiti kao neosnovan. Traži naknadu troškova odgovora na zahtjev.

4. Zahtjev je neosnovan.

5. U skladu s odredbom čl. 78. st. 6. ZUS pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.

6. U ovom stadiju postupka sporno je je li tužitelju, kao što je tvrdio, kao stranci, onemogućeno u disciplinskom postupku koji se vodio protiv njega radi teže povrede službene dužnosti, izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima za koje se tereti time što mu nikad nije uručena izmjena činjeničnog opisa djela od 20. siječnja 2017., za koje se okrivljuje, kao i time da su sva ročišta u ponovljenom disciplinskom postupku (od 27. siječnja 2017. godine, 15. veljače 2017. godine i 22. veljače 2017.) održana bez njegove nazočnosti.

7.1. Disciplinski postupak započeo je zahtjevom načelnice Policijske uprave Primorsko-goranske županije za pokretanje disciplinskog postupka od 25. svibnja 2015. broj: 511-09-01/N-5/9-2015 te je, nakon provedenog postupka, Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za pravne poslove i ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Rijeka (u tekstu: prvostupanjski disciplinski sud) 22. veljače 2017. donijelo rješenje kojim je tužitelj proglašen odgovornim da je u razdoblju od četiri godine i to od neutvrđenog datuma 2011. do 14. svibnja 2015., s ciljem da sebi pribavi znatnu imovinsku korist, fizički i verbalno prijetio L. i Ž. K. da će izravno napasti na njihov život i tijelo, kao i vatrenim oružjem - pištoljem kojeg je držao ispod odjeće i nosio namjerno i prikazivao Ž. K. u ugostiteljskim objektima u V. i Č., L. K. u njezinom uredu, radi zastrašivanja te tako vršio pritisak da mu isti, na štetu vlastite imovine, kao i imovine K.L.G. d.o.o. prenesu vlasništvo nekretnine na adresi V., S., … te predaju u posjed nekretnine na adresi … i …, a što su isti i učinili, da je Ž. K. prijetio metalnom šipkom, a istog povezao sa riječkim kriminalnim miljeom, da je za pozajmljeni novac tražio proizvoljne i nerealno visoke kamate, da je nazočio verbalnim prijetnjama i napadima na K., da je istog nagovorio da u njegovu korist diže novčane pozajmice i drugo, čime je ocijenjeno da se tužitelj nedolično ponašao u službi (i izvan nje) i nanio štetu ugledu policije, čime je počinio težu povredu službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. točka 7. ZP pa mu je, na temelju čl. 110. st. 2. točka 6. ZP izrečena kazna prestanka državne službe. Rješenjem tuženika kao drugostupanjskog disciplinskog suda od 13. travnja 2017. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, izjavljena protiv navedene odluke prvostupanjskoga disciplinskog suda.

7.2. Nakon toga, po podnesenoj upravnoj tužbi tužitelja protiv odluke drugostupanjskoga disciplinskog suda, Upravni je sud u Rijeci (u tekstu: prvostupanjski upravni sud) 16. svibnja 2016. bio donio odluku, kojom je, prihvaćajući prigovor tužitelja vezan za nastupanje zastare, predmet vratio tuženiku na ponovni postupak. Postupajući po toj odluci, tuženik je rješenjem od 22. prosinca 2016. poništio rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda od 5. siječnja 2016. te je predmet vratio prvostupanjskom disciplinskom sudu na ponovni postupak. Nakon toga je Načelnica Policijske uprave Primorsko-goranske županije dopisom od 20. siječnja 2017. izvršila izmjenu činjeničnog opisa djela, tereteći sada tužitelja da je od mjeseca studenoga 2014. do veljače 2015. (dakle u kraćem periodu od prvotno naznačenog), s ciljem da sebi pribavi znatnu imovinsku korist, fizički i verbalno, uz pokazivanje vatrenog oružja prijetio L. i Ž. K. da će izravno napasti na njihov život i tijelo, radi zastrašivanja, te je tako vršio pritisak da mu isti prenesu, odnosno predaju u vlasništvo gore spomenute nekretnine.

7.3. Odlučujući ponovo o predmetu spora, nakon u postupku održanih ročišta od 27. siječnja 2017. godine, 15. veljače 2017. godine i 22. veljače 2017. bez tužiteljeve osobne nazočnosti, oba disciplinska suda (prvostupanjski disciplinski sud u rješenju od 22. veljače 2017., a tuženik u rješenju od 13. travnja 2017.) utvrđuju nespornim da tužitelj nije bio osobno zaprimio spomenutu izmjenu činjeničnog opisa djela, ali je tu izmjenu zaprimio punomoćnik tužitelja 20. siječnja 2017., nakon što se tužitelju predmetna izmjena pokušala uručiti u dva navrata, ali bez uspjeha, čemu je pridonio i tužitelj svojim manipulativnim ponašanjem. Nadalje, disciplinski sudovi smatraju da nije došlo do kršenja procesnih prava tužitelja, jer je tužitelj tijekom cijelog postupka imao svog punomoćnika koji je zastupao i branio njegova prava i interese. Smatrajući da se, u konkretnom slučaju, radi o postupku koji se vodi na zahtjev stranke, u smislu čl. 45. st. 1. ZUP, kao i da se radi o bitnom istom činjeničnom stanju, koje je bilo obuhvaćeno i u ranijem zahtjevu samo za kraće razdoblje, disciplinski sudovi ponovo proglašavaju tužitelja disciplinski odgovornim, smatrajući nepotrebnim predlaganje novih dokaza, u situaciji kada se činjenično stanje iz izmijenjenog zahtjeva može utvrditi i na temelju dokaza priloženih i provedenih na temelju prvotnog zahtjeva.

7.4. Postupajući po tužbi protiv zadnjeg spomenutog rješenja tuženika od 13. travnja 2017., prvostupanjski je upravni sud, u presudi od 22. listopada 2018., odbio tužbeni zahtjev radi poništenja predmetnog rješenja tuženika, obrazlažući da se izmijenjeni zahtjev, od 20. siječnja 2017., protiv tužitelja, temelji na bitno istom činjeničnom stanju kao i raniji zahtjev pa nije potrebno ponovno saslušavati tužitelja i druge svjedoke, tim više što je tužitelj u prethodnom postupku dostavio podnesak naziva „Moja obrana“ u kojem je detaljno opisao događaj za koji ga se sad tereti u izmijenjenom činjeničnom opisu djela, a iznio je svoju obranu na dva ročišta od 11. siječnja 2016. i 18. siječnja 2016., koji su dokazi pročitani na usmenoj raspravi 22. veljače 2017. Prvostupanjski upravni sud također smatra da, s obzirom da su svjedoci L. i Ž. K. saslušani u prethodnom postupku, koji je prethodio donošenju presude toga suda od 1. prosinca 2016., a na kojim usmenim raspravama je bio nazočan i tužitelj te mu je omogućeno da iste ispita, to su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, na usmenoj raspravi, na kojoj je bio nazočan ovdje opunomoćenik tužitelja, pročitani njihovi iskazi na koje je opunomoćenik tužitelja mogao iznijeti primjedbe, zbog čega nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje samom činjenicom da ti isti svjedoci nisu bili neposredno ispitani od strane tužitelja u ponovnom upravnom postupku.

7.5. Odlučujući o žalbi protiv odluke prvostupanjskog upravnog suda, Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUS) zauzeo je shvaćanje u pobijanoj odluci da se, u konkretnom slučaju, ne radi o postupku koji se vodi na zahtjev stranke, već o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti te se zahtjev načelnice Policijske uprave Primorsko-goranske županije za pokretanje disciplinskog postupka ne može smatrati zahtjevom stranke u smislu čl. 41. ZUP na koje se odnosi odredba čl. 45. ZUP o izmjeni zahtjeva. Stoga ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka nije stranka u postupku u smislu ZUP, već su navedeni disciplinski postupak vodili po službenoj dužnosti prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud, a koji disciplinski postupak je, po osnovi čl. 98. ZP i ustrojen radi provođenja postupka zbog teže povrede službene dužnosti. Stoga, kako je nakon presude prvostupanjskoga suda u izvršenju te presude došlo do bitne izmjene zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, trebalo je navedeni postupak provesti po ZP, na način da je navedeni zahtjev koji je izmijenjen trebao biti dostavljen policijskom službeniku, u skladu s čl. 105. ZP, što nije učinjeno. Stoga je, prema ocjeni VUS, a imajući u vidu da je tužitelj u tužbi predlagao saslušanje tužitelja te svjedoka, koji nisu bili neposredno saslušani, da tužitelj nije dao svoj iskaz nakon potpuno izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka te da je prvostupanjski upravni sud odbio bez valjanog obrazloženja i predložene uvide u spise koji se vode pred Općinskim sudom u Rijeci, Općinskim državnim odvjetništvom i Trgovačkim sudom u Rijeci, počinjena povreda čl. 60. st. 4. ZUS, pa je izostala i osnova za donošenje odluke kojom je utvrđena tužiteljeva disciplinska odgovornost. Slijedom navedenog VUS je poništio prvostupanjsku presudu te riješio predmetnu stvar na način da je poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje, sve u smislu čl. 74. st. 2. ZUS.

8. Pravno shvaćanje iz pobijane presude kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

9.1. Disciplinski postupak protiv policijskih službenika primarno je uređen odredbama čl. 93-114. ZP i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika ("Narodne novine", broj 141/11., - dalje: Pravilnik), a podredno odredbama ZUP, što slijedi iz normi članka 100. ZP te čl. 3. st. 1. ZUP.

9.2. Prema st. čl. 41. ZUP zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem. Prema st. 2. istog članka kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev. Prema stavku 3. istoga članka ako je stranka u jednom podnesku postavila više različitih zahtjeva, postupit će se po svakom zahtjevu odvojeno. Ako je za postupanje po kojem od tih zahtjeva nadležno drugo javnopravno tijelo, postupit će se po pravilima o postupanju nenadležnog tijela po podnesku.

9.3. Odredbom čl. 45. st. 1. ZUP propisano je da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Prema st. 2. istog članka kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke.

9.4. Prema čl. 98. st. 1. ZP za policijske službenike i vježbenike iz članka 3. ovoga Zakona te za osobe iz članka 50. ovoga Zakona, u Ministarstvu su ustrojeni prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud radi provođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

9.5. Odredbom čl. 102. st. 1. ZP propisano je da, policijski službenik protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak, ima pravo sudjelovati u tom postupku, očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanje o predloženim i izvedenim dokazima, dok je odredbom čl. 105. ZP propisano da prije podnošenja zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka čelnik tijela ili nadležni rukovoditelj mora pružiti mogućnost policijskom službeniku da se očituje o povredi službene dužnosti koja mu se stavlja na teret.

9.6. Nadalje, prema čl. 8. st. 1. Pravilnika, policijskom službeniku za kojeg se sumnja da je počinio težu povredu službene dužnosti mora se omogućiti očitovanje o toj povredi. Očitovanje policijskog službenika uzet će se, u pravilu, u formi vlastoručno pisane i potpisane izjave ili u formi zapisnika o uzimanju izjave, čiji primjerak će mu se uručiti. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da će se od osoba koje mogu imati saznanja o težoj povredi službene dužnosti i njezinom počinitelju izjava, u pravilu, uzeti na zapisnik.

9.7. Naposljetku, odredbama ZUP normirana su, pak, između ostalog, načela utvrđivanja materijalne istine (čl. 8.) te samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9.), kao i pravila o izjašnjavanju stranke (čl. 30.) i utvrđivanju činjeničnog stanja (čl. 47.).

10. U razmatranju navoda zahtjeva ovaj sud je, uz navedene propise, uzeo u obzir i ustaljeno pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava da svaka stranka mora biti obaviještena o svemu što je ključno da bi mogla primjereno i učinkovito sudjelovati u postupku te s protivnom strankom biti u procesnoj ravnoteži, kao i pravno shvaćanje izraženo u predmetu Vanjak protiv Hrvatske (zahtjev br. 29889/04, presuda od 14. siječnja 2010.): „Sud je već utvrdio da teret osiguranja pravilnog sudjelovanja stranke u građanskom postupku, između ostalog i dostavom svih dokumenata u spisu, leži na nadležnome sudu (vidi H.A.L. v. Finland, br. 38267/97, § 45, 27. siječnja 2004.). U vezi s time, Sud konstatira da su izjave o kojima je riječ dali potencijalni svjedoci, a odnosile su se na uključenost podnositelja zahtjeva u pribavljanje krivotvorene domovnice za H.Ć.-a. To su izjave na koje su se disciplinski sudovi pozvali u svojim presudama u prilog utvrđenju podnositeljeve odgovornosti. Kakav god da bi bio njihov stvarni učinak na odluke Disciplinskoga suda, na podnositelju je bilo da ocijeni potrebu davanja svojih primjedaba na njih. (...) Dakle, time što su propustili podnositelju zahtjeva dostaviti izjave o kojima je riječ i time što su propustili navesti sadržaj tih izjava u bilo kojoj od faza postupka, nacionalni sudovi koji su postupali u podnositeljevom predmetu spriječili su podnositelja da iznese primjedbe ili tvrdnje u odnosu na te izjave, iako je podnositeljeva disciplinska odgovornost utvrđena na temelju njih. Ukratko, podnositelj zahtjeva nije dobio dovoljno informacija koje bi mu omogućile propisno sudjelovanje u postupku. (...) U ovom predmetu, da bi se ispunio uvjet poštivanja prava na pošteno suđenje, zajamčen čl. 6. st. 1. Konvencije, bilo je potrebno podnositelju zahtjeva pružiti priliku da iznese svoje primjedbe na izjave koje su policiji dali B.J. i H.Ć i na koje su se disciplinski sudovi pozivali u svojim presudama. Međutim takva mogućnost podnositelju zahtjeva nije pružena. (...) U odlučivanju o time je li postupak u cjelini bio pošten, potrebno je voditi računa i o tome je li poštivano pravo na obranu. Osobito se mora uzeti i kvaliteta dokaza, između ostalog i jesu li okolnosti u kojima su dokazi pribavljeni bacile sumnju na njihovu pouzdanost i točnost (vidi Bykov v. Russia GC, br. 4378/02 § 90, 10. ožujak 2009.)“. Podudarno shvaćanje Europski sud za ljudska prava izrazio je i u odluci Trubić protiv Hrvatske (presuda od 2. listopada 2012., zahtjev br. 44887/10).

11. Dakle, odlučna za donošenje odluke u sporu jest okolnost je li stranci (ovdje tužitelju) omogućeno da dozna za sve što mu se stavlja na teret, dokaze i iznesena očitovanja te da se o njima izjasni i je li to izjašnjenje bilo potrebno nakon izmjene zahtjeva o kojem je disciplinski sud odlučivao. U predmetnom je slučaju utvrđeno da tužitelju to nije bilo omogućeno u potrebnoj mjeri, budući da činjenica da je angažirao branitelja ne znači da ga osobno nije trebalo obavijestiti o onome što mu se stavlja na teret i dati mu priliku da se o tome očituje. Naime, iz sadržaja spisa predmeta proizlazi, a na što upućuje i drugostupanjski sud u svom obrazloženju, da je presudom prvostupanjskog Upravnog suda u Rijeci od 16. svibnja 2016. predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak zbog materijalnopravnog prigovora vezanog za nastupanje zastare. Nakon toga je drugostupanjski disciplinski sud, Ministarstvo unutarnjih poslova rješenjem od 22. prosinca 2016. poništio rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda od 5. siječnja 2016. te je predmet vratio prvostupanjskom disciplinskom sudu na ponovni postupak. U ponovljenom postupku načelnica Policijske uprave Primorsko-goranske županije je 20. siječnja 2017. izvršila izmjenu činjeničnog opisa djela, tereteći tužitelja da je upravo u razdoblju od studenoga 2014. do veljače 2015., s ciljem da sebi pribavi znatnu imovinsku korist, fizički i verbalno prijetio L. i Ž. K. da će izravno napasti na njihov život i tijelo, kao i vatrenim oružjem - pištoljem kojeg je držao ispod odjeće i nosio namjerno i pokazivao Ž. K. u ugostiteljskim objektima u V. i Č., a L. K. u njezinom uredu, radi zastrašivanja, te je tako vršio pritisak da mu isti na štetu vlasnika imovine kao i imovine firme „K.L.G.“ d.o.o. u vlasništvu L. K. predaju u vlasništvo nekretnine na adresi V., S., …, … i …, a što su isti i učinili te je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 7. ZP-a. Za usporedbu, u ranijem zahtjevu za pokretanje postupka od 15. svibnja 2015. sa izmjenom od 20. listopada 2015. bilo je obuhvaćeno razdoblje četiri godine i to od neutvrđenog datuma 2011. do 14. svibnja 2015., dok je vremenski period u novom zahtjevu ograničen na bitno kraće razdoblje (studeni 2014. - veljača 2015.). Isto tako, vidljivo je da se ranije tužitelju stavljalo na teret da je Ž. K. prijetio metalnom šipkom, a istog povezao s riječkim kriminalnim miljeom, da je za pozajmljeni novac tražio proizvoljne i nerealno visoke kamate, da je nazočio verbalnim prijetnjama i napadima na K., da je istog nagovorio da u njegovu korist diže novčane pozajmice i drugo. Dakle, radi se o činjenično novom zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka te je u nastavku postupka trebalo omogućiti očitovanje tužitelja i utvrditi dokazivanjem odlučne činjenice upravo u skladu s tako postavljenim zahtjevom (počinjenje navedenih radnji upravo u označenom vremenskom razdoblju). Pritom, činjenica je li policijska načelnica ispravno postupila ili nije, kada je preinačila i na koji način, činjenični opis djela odnosno kada je izvršila izmjenu zahtjeva u istom postupku, ne može imati za posljedicu drugačiju odluku suda na štetu tužitelja u situaciji kada je disciplinski sud prihvatio takvu izmjenu zahtjeva i o njoj odlučivao u postupku. Naime, ako stranka traži pokretanje odnosno vođenje upravnog postupka, a da za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke, zahtjev se odbacuje rješenjem, međutim do odbacivanja izmijenjenog zahtjeva tijekom postupka nije došlo.

12. Stoga je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da su u disciplinskom upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu učinjeni opisani propusti u vezi postupanja u pogledu obavještavanja tužitelja o izmjeni činjeničnog opisa sadržanog u izmijenjenom zahtjevu od 20. siječnja 2017. i nastavnog održavanja ročišta bez sudjelovanja i očitovanja tužitelja, uslijed čega je izostala i valjana osnova za donošenje odluke kojom je utvrđena tužiteljeva disciplinska odgovornost. Posljedično tome, pravilno je drugostupanjski sud poništio presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-729/2017-14 od 22. listopada 2018 i sam riješio predmetnu stvar na način da je poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno rješenje, upravo u cilju otklanjanja povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.) i čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst).

13. Slijedom navedenog, budući da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS, zahtjev odbiti kao neosnovan. 14. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o zahtjevu (čl. 8. st. 1. ZUS).

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.