REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3241/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O. C. d.o.o. u stečaju, G., …, OIB …, kojeg zastupa stečajni upravitelj L. R. iz R., …, OIB …, a ovoga punomoćnik P. P., odvjetnik u R., protiv tuženika Š. V. iz V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika M. H. iz M., …, Republika Njemačka, koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o. u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-328/2024-2 od 23. travnja 2024., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3034/2023-6 od 15. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije glede postavljenih pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23 - dalje: ZPP).
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Ugovor o prijenosu prava vlasništva zaključen dana 15.06.1999.god. između tuženog i A. V. te uknjižba prava vlasništva u korist tuženog, se proglašava bez učinka prema tužitelju u opsegu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema A. V..
Tuženi je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. osnovom Ugovora o najmu br: 137/2001 u iznosu od: 226.780,27 kn i kamatu po stopi od 3 % mjesečno počev od 16.04. 2002. god., namiri prodajom nekretnine upisane u k.o. V. i to: č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. … č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. … sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženom da tužitelju naknadi i parnični trošak u roku od 15 dana."
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.216,25 Eur-a, u roku od 15 dana, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. Presudom suda prvog stupnja djelomično je potvrđena i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja te je presuđeno:
„I Odbija se djelomično žalba tužitelja O. C. d.o.o. u stečaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3034/2023-6 od 15. veljače 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev da je tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. za kamatu iznad stope od 1,5 % mjesečno do stope od 3 % mjesečno, tj. za stopu od 1,5 % mjesečno počev od 16.04.2002. god. namiri prodajom nekretnina.
II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 3034/2023-6 od 15. veljače 2024. i sudi:
1. Ugovor o prijenosu prava vlasništva zaključen dana 15.06.1999. između tuženog i A. V. te uknjižba prava vlasništva u korist tuženog, se proglašava bez učinka prema tužitelju u opsegu u kojem je to potrebno za ispunjenje tužiteljeva potraživanja prema A. V..
Tuženi je dužan dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema A. V. osnovom Ugovora o najmu br: 137/2001 u iznosu od 226.780,27 kn i kamatu po stopi od 1,5 % mjesečno počev od 16.04.2002. namiri prodajom nekretnine upisane u k.o. V. i to: č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. … č.z. …, č.z. …, č.z. …, č.z. … sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 559,92 eura u roku od 15 dana.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„A) Da li tužitelj ima aktivnu materijalno pravnu legitimaciju za ustrajavanje kod tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, ako je tijekom postupka tražbina prešla na univerzalnog sukcesora i ako je pravna osnova iz koje potječe tražbina sudskom odlukom pravomoćno raskinuta, te kakav pravni učinak ima pravomoćna odluka o obustavi ovršnog postupka i ukidanje svih provedenih ovršnih radnji i jeli parnični sud vezan takvom odlukom i može li drugostupanjski sud utvrđivati činjenice na temelju rezultata obustavljenog ovršnog postupka, te čini litime drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 373 a, st. 1. i 2. ZPP-a, kada koristi ovlasti iz čl. 373a, ZPP-a, i da li je kao i prvostupanjski sud dužan na jednak način ocijenjivati dokaze prema čl. 8. ZPP-a i treba li pri tom dati dodatne razloge o tome, zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal, i da li je obrazloženje suda drugog stupnja razumljivo kada drugačije ocijeni dokaze nego što je te dokaze ocijenio sud prvog stupnja, a za to ne da valjane razloge.
B) Ima li tužitelj pravnog interesa za vođenje parnice radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ako je izgubio pravo na naplatu tražbine zbog prelaska te tražbine na univerzalnog sukcesora, odnosno da li su kumulativno ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, ako pobijana pravna radnja ne omogućava vjerovniku njegovo namirenje jer vjerovnik više nije nositelj tražbine, odnosno ako je pravomoćnom presudom utvrđen raskid ugovora temeljem kojeg potječe tražbina, a koji Ugovor predstavlja činjenični osnov tužbe, a obzirom na pravne posljedice raskida Ugovora iz čl. 549. Zakona o obveznim odnosima (sada čl. 471. ZOO), po kojem je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila po osnovi Ugovora i može li Ugovor derogirati kongetne odredbe čl. 549, (čl. 471.) Zakona o obveznim odnosima , koji regulira posljedice raskida Ugovora.
C) Da li je sud drugog stupnja prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu dužan novčanu obvezu izraziti u eurima prema odredbi čl. 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) i Odluke o uvođenju Eura kao službene valute (NN 85/22), kada Euro postaje službena novčana jedinica i sredstvo plaćanja u RH od 01. 01. 2023.g.
D) Na temelju čl. 385a. st. 2 ZPP-a, a u skladu sa prethodno navedenim pitanjima tuženik podnosi i prijedlog za dopuštenje revizije, jer je sud drugog stupnja osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i čl. 373a, ZPP-a, te čl. 280., čl. 549 Zakona o ovetnim odnosim i čl. 5. Zakona o uvođenju Eura, kao službene valute u RH, povrijedio temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. i čl. 14. Ustava RH, i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo napravično suđenje-pravo na obrazloženu sudsku odluku).“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Istovremeno u prijedlogu ističe i postojanje povrede temeljnog ljudskog prava - prava na pravično suđenje - pravo na obrazloženu odluku a u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Glede postavljenih prvih tri pitanja prema ocjeni ovog suda, pitanja koja postavlja tuženik glede ne radi se o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu jer se bit spora svodi na pitanje pobijanja besplatnog raspolaganja u korist tuženika a radi namirenja vjerovnika sukladno odredbi čl. 280. do čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05).
8. Glede četvrtog pitanja eventualni propust suda izraziti tražbinu i u Eurima može se uvijek otkloniti ispravkom presude tako da niti to pitanje nije pitanje koje bi udovoljavalo uvjetima važnosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
9. Nadalje, ocjena je ovoga suda da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. To iz razloga što tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno ustavno ili konvencijsko pravo na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva.
10. Stoga kako se ne radi o pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu ili koja bi bila važna pitanja u smislu i duhu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
11. Slijedom navedenoga, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije, u dijelu u kojem je koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a i pozivanja na povredu prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP- a, odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
