REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1082/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud, članica vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja G. Z., G. u. z. p. u., izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za komunalno i prometno redarstvo, OIB ..., Z., , protiv ovršenice P. O., OIB ..., iz Z., , koju zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i G. j.t.d. u Z., radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i prijedloga za odgodu prijenosa novčanih sredstava, odlučujući o reviziji ovršenice, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr-9/2022-2 od 22. ožujka 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3695/2021-2 od 30. studenoga 2021., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž Ovr- 9/2022-2 od 22. ožujka 2023. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3695/2021-2 od 30. studenoga 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenice od 22. studenoga 2021. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava kao nedopušten.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je ovršeničina žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
3. Protiv drugostupanjskoga rješenja, reviziju dopuštenu ovosudnim rješenjem poslovni broj Revd-3380/2023-2 od 13. ožujka 2024. podnosi ovršenica, zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Primjenjuje li se Ovršni zakon kao posebni propis u smislu mogućnosti korištenja pravnih sredstava ovršenika iz članka 210. Ovršnog zakona kada ovrhu provodi Financijska agencija na temelju članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona?“.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. u vezi s čl. 400. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) koji se primjenjuju na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) u povodu revizije, revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izvansudske ovrhe, pokrenute pred Financijskom agencijom, temeljem obveznog prekršajnog naloga ovrhovoditelja KLASA: ..., od 24. travnja 2019.
8. Iz postupka koji je prethodio reviziji, proizlazi da je ovrhovoditelj nalogom upućenim Financijskoj agenciji, zatražio provođenje ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice radi naplate novčane kazne i troškova prekršajnog postupka, sve na temelju obveznog prekršajnog naloga prema čl. 152. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18 - dalje: PZ). Ovršenica je podnijela pravna sredstva iz čl. 210. OZ-a, tražeći proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava odnosno odgodu prijenosa novčanih sredstava temeljem obveznog prekršajnog naloga.
9. Prvostupanjski je sud pravna sredstva ovršenice odbacio kao nedopuštene, a drugostupanjski sud u pobijanom rješenju obrazlaže da je pravna zaštita u situacijama kao što je u konkretnom slučaju, osigurana unutar prekršajnog postupka prema odredbama toga zakona, pa da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se na izvršenje prekršajnih odluka kojima je izrečena novčana kazna ne primjenjuju sredstva pravne zaštite iz čl. 210. st. 1. OZ-a. Odredbom čl. 152. st. 4. PZ-a, propisano je da ako osuđena fizička osoba nije postupila prema st. 3. toga članka ili nije u roku iz odluke o prekršaju, u cijelosti ili djelomično, uplatila troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist ili osuđena pravna osoba nije u roku određenom odlukom o prekršaju uplatila novčanu kaznu ili troškove prekršajnog postupka ili oduzetu imovinsku korist sud ili drugo tijelo koji su prvom stupnju donijeli o tome pravomoćnu odluku podnijet će tijelu nadležnom za ovrhu nalog za naplatu na novčanim sredstvima osuđenika sukladno posebnom zakonu.
10. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ-a, propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koji imaju potvrdu o ovršnosti ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a ZPP-a, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje H. r. s potvrdom ovršnosti, Europskog ovršnog naslova, Europskog platnog naloga, a koji glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati nedospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koji ovršenik ima kod banke, na ovrhovoditeljev račun kojega je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koji je dostavio sud.
11. Prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, nakon što primi obavijest od agencije (čl. 209. st. 5. OZ-a) o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata, ovršenik tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbeni prijenos proglasiti nedopuštenim.
12. S obzirom na sadržaj postavljenoga pitanja, zbog kojega je revizija dopuštena, u ovoj fazi postupka sporno je pitanje dopuštenosti korištenja pravnih sredstava ovršenika iz čl. 210. OZ-a, u situaciji kada financijska agencija provodi izravnu naplatu novčane kazne izrečene u prekršajnom postupku na temelju odredbe čl. 152. st. 4. PZ- a.
13. O pravnom pitanju zbog kojega je dopuštena revizija protiv drugostupanjskoga rješenja u ovom postupku, u činjenično pravno podudarnim predmetima ovoga suda (Rev-373/2023-2 od 8. svibnja 2024., Rev-239/23-2 od 11. siječnja 2024., Rev- 201/2023-2 od 11. siječnja 2024. i dr.) izraženo je pravno shvaćanje prema kojem ovršenik u odnosu na kojeg financijska agencija provodi izravnu naplatu na temelju obveznog prekršajnog naloga ima pravo na korištenje pravnih sredstava iz čl. 210. Ovršnoga zakona.
14. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a s obzirom da je u nižestupanjskim odlukama pogrešno primijenjena odredba čl. 210. st. 1. OZ-a, što je utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke, počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 210. st. 1. OZ-a.
15. Slijedom iznesenoga, valjalo je na temelju odredbi čl. 391. st. 7. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
16. U ponovnom postupku nižestupanjski će sudovi otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
