REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1098/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K., iz Č., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Č., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., , OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. i p. d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž- 1796/2022-2 od 29. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-350/2019-35 od 28. srpnja 2022., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1796/2022- 2 od 29. prosinca 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-350/2019-35 od 28. srpnja 2022. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke i presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-350/2019-35 od 28. srpnja 2022. pod stavkom I. i III. izreke i za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 51.326,69 kn sa zateznim kamatama kako je to navedeno na pojedine iznose u točki I. izreke, odbijen je prigovor radi prebijanja tuženika radi isplate iznosa od 2.485,46 kn (stavak II. izreke) te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.602,00 kn (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1972/2023-2 od 26. srpnja 2023., dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi pravnog pitanja:
„Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluke iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita, odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je podnošenje revizije dopušteno. Predlaže tuženik preinačiti pobijanu presudu, a podredno ju ukinuti. Tuženik potražuje troškove revizijskoga postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojega je dopuštena i podnesena.
8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 51.326,69 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno: da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 19. svibnja 2005. sklopili ugovor o kreditu kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 41.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovoreni rok otplate od 44 mjeseca; da je ugovorena redovna kamata od 7,990% godišnje te određeno da je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana; da je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope pri čemu je istovremeno mijenjan anuitet kredita koji se mijenjao po osnovi promjena tečaja CHF; da je kredit po navedenom ugovoru u cijelosti isplaćen; da je tužitelj preplatio tuženiku s osnova promjenjive kamatne stope i promjene tečaja CHF iznos od 51.326,69 kn; da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih banaka i banka tuženika, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima u kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a u parnici Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i ugovorne odredbe kojom se rate kredita određuju prema tečaju CHF na dan plaćanja koje su također ništetne, jer banka nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10. U prvostupanjskom postupku proveden je dokaz uvidom u priležeću dokumentaciju te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. i proveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Prvostupanjski je sud raspravnim rješenjem od 1. srpnja 2022. odbio predložene dokaze po tuženika i to saslušanjem svjedoka S. K. i K. D. - kao nepotrebne, protivne načelu ekonomičnosti postupka te usmjerene odugovlačenju istoga. Ti su dokazni prijedlozi tuženika predlagani radi dokazivanja tvrdnji koje se u bitnome svode na to da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno na okolnost načina pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
11. Postavljenim pravnim pitanjem tuženik problematizira, je li dovoljno da se sud samo pozove na utvrđenje iz odluke iz kolektivnoga spora bez provođenja kontradiktornog postupka o tome je li tužitelj bio odgovarajuće informiran u odnosu na valutu za koju se veže glavnica kredita te je li upozoren kao budući korisnik kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute, za njegove kreditne obveze, iako na tu okolnost nije proveden dokaz saslušanjem predloženih svjedoka upravo na te okolnosti pri čemu se posebno naglašava da je osporavana izravna primjena utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, jer je tuženik već u odgovoru na tužbu tvrdio te tijekom cijelog postupka, osporavao izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača te da je između ostalih isticano da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora objašnjeno značenje ugovaranja valutne klauzule i kakve ekonomske posljedice ta valutna klauzula može imati za tužitelja.
12. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost te da takvo postupanje nije u skladu sa odredbom čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje: ZZP).
13. Odredba čl. 81. ZZP-a glasi:
„1. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
2. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.“.
14. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku, u činjenično pravnom podudarnom predmetu ovoga suda poslovni broj Rev-770/2023 u rješenju od 28. studenoga 2023., ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, a koje je sukladno sa pitanjem zbog kojega je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku, izrazio sljedeće pravno shvaćanje:
„Nije dovoljno da se sud u pojedinačnim postupcima samo pozove na utvrđenja iz odluka u kolektivnom sporu, u situaciji kada je tijekom postupka bio predložen dokaz na okolnosti pojedinačnog pregovaranja u pogledu informiranosti glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno na dokazivanje okolnosti je li banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednost strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze, a taj dokazni prijedlog je odbijen.“.
15. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, a polazeći od toga da je u ovom postupku tuženik predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, upravo na okolnosti pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi te je osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a nižestupanjski su sudovi odbili provesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka, pozivom na učinke iz presude donesene u kolektivnom sporu, takvim su postupanjem povrijedili tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost u primjeni odredbe čl. 84. st. 4. ZZP-a.
16. Stoga je, valjalo ukinuti nižestupanjske presude temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a i odlučiti kao u izreci.
17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 28. kolovoz 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
