Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-711/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Tante, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Eugena Škunce, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B. iz R. M., …, …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz Z., …, protiv tuženika M. K. iz V., …, s boravištem u S., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz O. društva K. & P. d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1283/21 od 1. veljače 2022., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja R. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1283/21 od 1. veljače 2022. u dijelu pod toč. I izreke glede tijeka zakonske zatezne kamate na iznos od 236.705,43 kn/31.416,21 eura za period od 25. svibnja 2006. do 31. siječnja 2022.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1283/21 od 1. veljače 2022. u dijelu pod toč. I izreke glede iznosa od 236.705,43 kn/31.416,21 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za period od 1. veljače 2022. pa do isplate te pod toč. II izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku M. K. isplatiti tužitelju R. B. iznos od 236.705,43 kn/31.416,21 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. veljače 2022. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila

Error! No text of specified style in document. na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak (u odnosu na prvostupanjski postupak).

III Nalaže se tuženiku M. K. da tužitelju R. B. naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe u visini od 2.235,61 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 236.705,43 kuna s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. svibnja 2006., pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008., pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011., pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 118.611,50 kn u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja ( 1. veljače 2022.) do isplate, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (142.629,00 kn), odnosno za iznos od 24.017,50 kn, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.«.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku jer je nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, tužitelju onemogućeno da raspravlja pred sudom. Ovo stoga što je tadašnji punomoćnik tužitelja otkazao punomoć podneskom od 30. studenoga 2021. (list spisa 341). Na raspravi održanoj 14. prosinca 2021. (list spisa 342), navedeni punomoćnik je izjavio da nije uspio kontaktirati tužitelja i obavijestiti ga o ročištu, kao i da tužitelj nije upoznat s činjenicom održavanja ročišta. Zbog toga je prvostupanjski sud odlučio da se raspravni zapisnik otpremi tužitelju osobno koji isti nije zaprimio, a na tom ročištu određen je datum održavanja ročišta za objavu presude. Tužitelj bi u suprotnom angažirao novog punomoćnika ili se pojavio na ročištu što znači da nije bilo uvjeta za održavanje istog. Povrijeđeno je pravo na pravično suđenje propisano odredbom čl.

Error! No text of specified style in document. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da osnova tužbenog zahtjeva nije sporna, međutim da je sporan tijek kamata na iznos nenovčane imovinske štete. Pritom prvostupanjski sud pogrešno smatra da je za utvrđenje početka tijeka kamata bilo potrebno provesti vještačenje i odbija tužbeni zahtjev upravo iz razloga što tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje kako bi se utvrdile cijene u vrijeme presuđenja. Tužitelju nije bilo poznato da je u obvezi podmiriti vještačenje te da će zbog toga morati trpjeti posljedicu u smislu odbijanja tužbenog zahtjeva. Vrhovni sud nije u pitanje doveo osnovu presude i pravilnost odluke suda, već se ponovni postupak vodi zbog visine štete koju treba utvrditi prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja i tijeka kamata. Rok za plaćanje predujma za vještačenje je instruktivni rok i ne bi trebao imati za posljedicu ovakve negativne posljedice već je tužitelja trebalo ponovno pozvati na plaćanje predujma što prvostupanjski sud nije napravio niti je na ročištu od 14. prosinca 2021. pokušao od tadašnjeg punomoćnika tužitelja saznati razloge neplaćanja predujma za vještačenje. Postupajući na ovaj način prvostupanjski sud je imao formalistički pristup pri čemu je pogrešno tumačio pravo na štetu imovinskih interesa tužitelja. U ovakvoj situaciji sud je trebao primijeniti odredbu čl. 153. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio sadržaj revizijske odluke jer taj sud u odluci nije dao uputu da je potrebno provesti dodatne dokaze u svrhu utvrđivanja cijene, već jasno stoji da se kamata trebala dosuditi od donošenja prvostupanjske presude. Smatra da novo vještačenje nije trebao provesti jer je vještak građevinske struke M. B. u svom nalazu i mišljenju od 15. listopada 2013. procijenio vrijednost zemljišta sa objektom neposredno prije rušenja u ukupnom iznosu od 491.164,88 kn. Pritom je zemljište procijenio na iznos od 249.750,00 kn, a objekt na iznos od 241.414,88 kn. Kako je tužitelj zadržao zemljište tada tužbeni zahtjev predstavlja vrijednost zemljišta i objekta umanjenog za vrijednost zemljišta i stvari koje je tužitelj zadržao. Razliku tj. iznos od 236.705,43 kn ostat će nepromijenjen neovisno o tome kada se vještačenje provodi ili se cijene utvrđuju tj. da li se radi o cijenama u vrijeme nastanka štete ili u vrijeme presuđenja. Općepoznata je činjenica da su cijene nekretnina u međuvremenu višestruko porasle pa ako je porasla cijena zemljišta sa objektom tada je porasla i cijena samog zemljišta što je logično. Međutim, ta razlika je ponovno ista ili moguće niža kao i u vrijeme vještačenja vještaka B.. Drugim riječima, da se vještačenje provelo neposredno prije donošenja pobijane presude (2022.) tužitelj bi tužbeni zahtjev postavio u istom iznosu kao i 2013. kada je vještak B. izrazio cijene ili moguće u većem iznosu uzimajući u obzir općepoznate činjenice da je cijena nekretnina i građevinskog materijala porasla zbog inflacije i kretanja cijena na tržištu. Općepoznate činjenice se ne dokazuju. Dakle, da je provedeno novo vještačenje tužitelj bi imao osnove povećati tužbeni zahtjev na štetu tuženika, a ovako je tužitelj ostao kod minimalnog iznosa tražbine koja je utvrđena uvažavajući cijene od prije 11 godina, a postavljeni tužbeni zahtjev išao je u korist tuženika. Trebalo je imati u vidu jednostavan matematički izračun utvrđivanja omjera cijene objekta i zemljišta te samog zemljišta koji bi uvijek bio jednak bez obzira na vrijeme procjene te je u ponovljenom postupku jedino trebao specificirati tijek kamate na način da ista teče od presuđenja pa do isplate tj. od 28. ožujka 2014. kada je donesena prvostupanjska

Error! No text of specified style in document. presuda. Osim toga, ovakav stav prvostupanjskog suda protivan je stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19 - dalje ZID ZPP), jer da je tužitelju nezakonitim postupanjem prvostupanjskog suda, a osobito propuštanjem dostave onemogućeno da raspravlja pred sudom.

6. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je odvjetnik A. V., kao dotadašnji punomoćnik tužitelja, obavijestio prvostupanjski sud da je tužitelju otkazao punomoć za zastupanje, a sve sukladno podnesku od 30. studenoga 2021. (l.s. 341) koji je na prvostupanjski sud zaprimljen tog istog dana,

- da je na ročištu od 14. prosinca 2021. (l.s. 342) navedeni punomoćnik istakao kako je na tu raspravu pristupio sukladno odredbi čl. 99. ZPP (koja odredba u st. 4. propisuje da je poslije otkaza punomoći punomoćnik dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć ako je potrebno da se od nje otkloni takva šteta koja bi u to vrijeme mogla nastati), kao i da je pokušao kontaktirati tužitelja što je ostalo bezuspješno tako da tužitelj nije upoznat s činjenicom održavanja tog ročišta te je prvostupanjski sud na tom ročištu odredio ročište za objavu presude za 1. veljače 2022. te je prostoručno pisanom naredbom od 14. prosinca 2021. uredovna sutkinja odredila da zapisnik treba otpremiti tužitelju osobno,

- da iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužitelj zaprimio zapisnik od 14. prosinca 2021.,

- da je 1. veljače 2022. tj. nakon isteka roka iz čl. 99. st. 4. ZPP održano ročište na kojem je donesena i javno objavljena presuda te je konstatirano da za tužitelja nije pristupio nitko, kao i da je obaviješten na prethodnom ročištu,

- da je nakon toga prvostupanjski sud pobijanu presudu dostavio tužitelju putem tzv. crvene dostavnice (l.s. 353),

- da je na traženje tuženika prvostupanjski sud izdao potvrdu pravomoćnosti (25. veljače 2022.) i ovršnosti (14. ožujka 2022.) na presudi poslovni broj P-1283/2021-9 (l.s. 356),

Error! No text of specified style in document. - da je nakon toga tužitelj 26. svibnja 2022. podnio prijedlog za ponavljanje postupka i prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti (l.s. 359-361),

- da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-1283/2021 od 3. veljače 2023. (l.s. 384-394) ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na presudi istog suda poslovni broj P-1283/2021 od 1. veljače 2022., a koja odluka je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1598/2023-2 od 12. ožujka 2024. (l.s. 420-425) i

- da je nakon toga tužitelj izjavio žalbu protiv pobijane prvostupanjske presude.

7. U kontekstu prethodno navedenih činjenica prvenstveno valja istaći da je glede ročišta od 14. prosinca 2021. tuženik bio uredno pozvan jer ga je u tom trenutku zastupao njegov dotadašnji punomoćnik, koji je izvijestio prvostupanjski sud o otkazu punomoći 30. studenoga 2021. slijedom čega proizlazi da ga je na ročištu od 14. prosinca 2021. zastupao sukladno odredbi čl. 99. st. 4. ZPP jer u tom trenutku nije bio istekao rok od 30 dana od dana otkaza punomoći.

8. Nadalje, što se tiče ročišta za objavu presude od 1. veljače 2022., premda je prvostupanjski sud konstatirao da za tužitelja nitko nije pristupio ali da je uredno obaviješten na prethodnom ročištu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da tome ne bi bilo tako jer, iako je prvostupanjski sud naredbom od 14. prosinca 2021. odredio dostavu zapisnika o glavnoj raspravi istog datuma da se otpremi tužitelju osobno, iz spisa predmeta proizlazi da o tome nema nikakvih dokaza.

9. Međutim, odredbom čl. 335. ZPP propisano je, između ostalog, da će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište, a koja odredba je izmijenjena odredbom čl. 73. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013. (Narodne novine, broj 25/13) te se sukladno odredbi čl. 102. st. 2. tog Zakona primjenjuje na sve postupke pokrenute prije stupanja na snagu navedenog Zakona pa tako i u konkretnom slučaju na ovaj spor koji je pokrenut 2. veljače 2009.

10. Prema tome, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

10.1. Nadalje, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10.2. Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 236.705,43 kn/31.416,21 eura na ime porušenog stambenog objekta od strane građevinske inspekcije na temelju rješenja koje je tuženik uredno primio, ali ga je

Error! No text of specified style in document. zatajio tužitelju u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 2005. pa da je na taj način prijevarno postupio.

12. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2441/2017-2 od 9. lipnja 2021. (l.s. 327-331) prihvaćena je revizija tuženika te su ukinute presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1404/2014-2 od 22. svibnja 2015. te presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2619/2012 od 28. ožujka 2014. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 236.705,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2006. pa do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka te se u toj revizijskoj odluci navodi da tuženik revizijskim navodima nije doveo u sumnju pravilnost odluke nižestupanjskih sudova glede osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva jer po odredbi čl. 266. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje ZOO) u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenje zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale, a s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova iz kojih proizlazi prijevarno postupanje tuženika (koje je dovelo do povrede ugovorne obveze kao i do štete koja je nastala rušenjem stambenog objekta tužitelja) da je pravilan zaključak kako sukladno citiranoj odredbi tuženik kao ugovorna strana odgovara za cjelokupnu štetu koju je tužitelj kao vjerovnik pretrpio. Međutim, tuženik da osnovano osporava pravilnost zaključka nižestupanjskih sudova da se visina štete treba utvrditi prema cijenama u vrijeme njezina nastanka i od tog trenutka dosuditi zatezne kamate. Naime, opseg naknade nenovčane štete kao novčane obveze u smislu odredbe čl. 394. ZOO može biti poznat tek onda kada je na pravnoobvezujući način izražen u novcu, a to ne može biti već prilikom nastanka same štete pa da zato, sukladno odredbi čl. 287. st. 1. ZOO, tužitelju pripadaju zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude s obzirom da se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja se ima utvrditi prema cijenama u vrijeme presuđenja pa od tog dana tužitelj ima pravo na zateznu kamatu jer u tom trenutku dužnik dolazi u zakašnjenje.

13. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 2. rujna 2021. (l.s. 339) naložio tužitelju da u roku od 45 dana predujmi iznos od 2.000,00 kn radi provedbe dopune građevinskog vještačenja, a ukoliko u roku od 45 dana taj iznos ne predujmi da će se smatrati da je odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

14. Neprijeporna je činjenica da tužitelj u ostavljenom roku nije uplatio navedeni predujam te da je iz sadržaja raspravnog zapisnika od 14. prosinca 2021. razvidno da je do otkaza punomoći tužitelju od strane dotadašnjeg punomoćnika A. V., odvjetnika iz Z. došlo zbog toga što ne može stupiti u kontakt s tužiteljem.

15. Međutim, prvostupanjski sud smatra da činjenica što tužitelj nije uplatio predujam za provođenje građevinskog vještačenja predstavlja odlučnu činjenicu glede osnovanosti tužbenog zahtjeva budući da na taj način nije dokazana visina tražbine.

Error! No text of specified style in document. 16. Ovaj drugostupanjski sud ne može se složiti sa takvim stajalištem prvostupanjskog suda kraj slijedećih činjenica:

- da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ime isplate naknade štete zbog srušenog objekta zatražio iznos od 236.705,43 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2006. pa do isplate i

- da iz provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke M. B. od 15. listopada 2013. (l.s. 227-236) proizlazi da je vrijednost objekta prije rušenja iznosila 241.414,88 kn/31.765,12 eura i to prema cijenama u vrijeme kupoprodaje 2005.

17. Kada se uzme u obzir činjenica da je navedeno vještačenje napravljeno 15. listopada 2013., da iz fotografije priloženih spisu predmeta (l.s. 130, 143, 156, 157 i 219-224) proizlazi da se radi o objektu koji je u građevinskom smislu bio kompletno dovršen, useljen, opremljen te koji se koristio za svrhu radi koje je izgrađen, kao i kada se uzmu u obzir dimenzije objekta sukladno rješenju Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, Uprave za upravno-pravne poslove, Klasa: UP/II-362-02/03- 04/1283, Ur. broj: 531-04/2-2-03-2/SV od 5. lipnja 2003. (l.s. 107 i 108) te dimenzije objekta koje je vještak B. naveo u svom nalazu i mišljenju od 15. listopada 2013. proizlazi da je vrijednost objekta u trenutku izrade vještačenja procijenjena na iznos koji je veći od utuženog iznosa od 236.705,43 kn/31.416,21 eura, stoga što je vještak utvrdio da je vrijednost objekta 241.414,88 kn/31.765,12 eura.

18. Prvostupanjskom sudu ukazuje se, između ostalog, na odredbu čl. 2. st. 1. ZPP koja odredba propisuje da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

19. Kraj notorne činjenice, a koju ne treba dokazivati (čl. 221. st. 4. ZPP) kao što to osnovano ističe tužitelj u žalbi, da je u odnosu na vrijeme izrade navedenog vještačenja 2013. pa do trenutka donošenja prvostupanjske presude konstanto bio prisutan rast cijena nekretnina u cijeloj Republici Hrvatskoj to ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo.

20. Pored činjenice da u ovoj pravnoj stvari u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je tuženik u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2005. prijevarno postupao pa je time, sukladno odredbi čl. 266. st. 2. ZOO, tužitelj legitimiran tražiti od tuženika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora pa radi iznesenog tuženik, kao ugovorna strana, odgovara za cjelokupnu štetu koju je tužitelj kao vjerovnik pretrpio.

21. To nadalje znači da u ovoj pravnoj stvari nedvojbeno postoji pravna osnova temeljem koje tužitelj zahtijeva isplatu utuženog iznosa.

22. Daljnje je prijeporno pitanje opsega naknade nenovčane štete kao novčane obveze, kao i od kada na taj iznos teku zakonske zatezne kamate.

Error! No text of specified style in document. 23. Nije dvojbeno da se u ovom konkretnom slučaju radi o naknadi nenovčane materijalne štete koja kao novčana obveza u smislu odredbe čl. 394. ZOO može biti poznata tek kada je na pravno-obvezujući način izražena u novcu (tj. kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze), a to je donošenjem prvostupanjske presude i zbog toga se početak tijeka zateznih kamata u smislu odredbe čl. 277. ZOO određuje od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i odluke Vrhovnog suda RH br. Rev x 755/2009-2 od 4. veljače 2010. i Rev 1963/2013-2 od 20. siječnja 2016.).

24. Posljedično tome, tužitelju pripada pravo na isplatu utuženog iznosa od 236.705,43 kn/31.416,21 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2022. kao dana donošenja pobijane prvostupanjske presude.

25. Pritom valja istaći da tužitelj pogrešno smatra da mu zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice teče od 28. ožujka 2014. kada je donesena prvostupanjska presuda poslovni broj P-2619/2012 od 28. ožujka 2014. (l.s. 267-277) budući da je navedena presuda u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 236.705,43 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 25. svibnja 2006. pa do isplate ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2441/2017-2 od 9. lipnja 2021. pa u tom dijelu navedena prvostupanjska presuda ne egzistira radi čega se ne može smatrati da bi tužitelja na dosuđenu glavnicu pripadala zakonska zatezna kamata od dana donošenja navedene presude 28. ožujka 2014. pa do isplate, već tužitelju pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od 1. veljače 2022. pa do isplate.

26. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

27. Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

28. S obzirom na činjenicu da je tužitelj uspio u dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 236.705,43 kn/31.416,21 eura te da je pravomoćno odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 254.459,45 kn/33.772,57 eura, to znači da je u konkretnom slučaju uspjeh stranaka u ovom sporu podjednak, radi čega je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a koji se ovdje primjenjuje sukladno odredbi čl. 117. st. 3. ZID ZPP valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

29. Međutim, tuženik je obvezan da tužitelju naknadi parnični trošak na ime sastava žalbe s obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom u pretežnom dijelu i to 750 bodova na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika što uz pripadajući PDV i pristojbu na žalbu iznosi sveukupno 2.235,61 eura pri čemu se u pogledu vrijednosti boda primjenjuje Tbr. 54. u svezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

Error! No text of specified style in document.

Zadar, 28. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.