REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2208/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ST iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 4. MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-572/2023-2 od 19. listopada 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3060/2018-50 od 12. siječnja 2023., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž- 572/2023-2 od 19. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3060/2018-50 od 12. siječnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 365. i čl. 375. sve u svezi s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kada nije iznio razloga na konkretne prigovore s kojima je tuženik osporavao činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda ističući da je mišljenje vještaka sudskog medicinara-patologa u protivnosti s mišljenje obducenta koji je također po specijalnosti sudski medicinar-patolog i koji je prilikom obdukcije pok. prednika tužitelja došao do drugačijeg zaključka glede uzroka smrti prednika tužitelja od onoga koji je iznio sudski vještak sudski medicinar, te ujedno ističući da je mišljenje određenog vještaka sudske medicine u parnici u protivnosti s konkretnom medicinskom dokumentacijom, a sve pri tome ističući da je sud bez iznošenja bilo kakvih razloga odbio tuženikov prijedlog izvođenja dokaza kombiniranim vještačenje po vještaku sudske medicine i vještaku spec. kardiologu kao najkompetentnijem za iznošenjem mišljenja u uzrocima zatajenja srčanog mišića što je nesporno dovelo do smrti prednika, pa da li je radi toga osporena presuda u protivnosti s pravnim stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1208/07-2 od 05.12.2007., Rev-424/09-2 od 08.06.2011., Rev-278/06-2 od 02.08.2006., Rev- 1260/08-2 od 21.07.2010., Revr-183/11-2 od 16.10.2013., Gzz-9/1991-2 Gzz- 15/1991-2 od 25.04.1991., Rev-86/08-2 od 06.07.2010., Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012., Žs u Vukovaru Gž-x-69/12-3 od 15.04.2013., Žs u Zagrebu Gžn-488/02- 2 od 01.07.2003., Žs u Sisku Gž-1709/08 od 19.02.2009., Žs u Rijeci Gž-1169/09-2 od 30.09.2009., Žs u Zagrebu Gžn-2220/12-3 od 16.12.2014., Ustavnog suda RH U- III/190/2002 od 09.11.2005.?

2. Je li donošenje tzv. novih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. razlog za tumačenje odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 70/19) na način da je tužiteljima dopušteno nakon zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbene zahtjeve za traženje naknade neimovinske štete tako da iste povise te da li je ovakvo stajalište izraženo u osporenoj drugostupanjskoj presudi nezakonito, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u praksi Žs u Dubrovniku Gž-280/2023-2 od 07.06.2023., Žs u Splitu Gž-857/2023-2 od 07.09.2023., Žs u Splitu Gž-312/2020-3 od 13.10.2020., Žs u Rijeci Gž-1679/2017-2 od 09.09.2019., VSRH Rev-665/2018-2 od 10.11.2021.?

3. Je li drugostupanjski sud kod primjene odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO i dosude naknade posredne neimovinske štete unuku zbog smrti djeda dužan očitovati se na žalbene razloge s kojima je tuženik osporavao činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda od odlučnog značaja za dosudu naknade ove štete unuku ukazujući da između tužitelja-unuka i pok. prednika-djeda ne postoji trajnija zajednica života sve zbog ne postojanja trajnije zajednice u vidu ekonomsko-egzistencijalne povezanosti, pa je li radi ovoga osporena drugostupanjska presuda nezakonita sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-x 1174/11-2 od 11.07.2012. i Rev-x-313/12-2 od 22.01.2013., Žs u Velikoj Gorici Gž- 1733/10-2 od 16.10.2013., Žs u Zagrebu Gž-4854/17-2 od 02.07.2018.?

4. Je li drugostupanjski sud prilikom donošenja presude s kojim je preinačio prvostupanjsku presudu s kojom je odbijen tužbeni zahtjev na način da je obvezao tuženika na plaćanje daljnje naknade štete dužan kod odluke o početku tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete, a sve u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a, određeno u obrazloženju presude obrazložiti zašto je dosudio zakonske zatezne kamate sve imajući na umu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1217/2021-2 od 23.08.2023.?

5. Je li za primjenu odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza odgovornog osiguratelja na plaćanje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva vezana sa obvezom oštećenika da dokaže postojanje štete koju potražuju u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u slučaju kada oštećenici/tužitelji potražuju naknadu posredne neimovinske štete zbog smrti srodnika (čl. 1101. ZOO) da li postoji obveza tuženika-odgovornog osiguratelja na plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kada iz konkretnih dokaza i to: zapisnika o očevidu, kaznene prijave i pravomoćne kaznene odluke proizlazi da je u prometnoj nesreći osnovom koje su oštećenici/tužitelji podnijeli odštetni zahtjev njihov srodnik zadobio tešku tjelesnu ozljedu dok se tek u parničnom postupku utvrđuje i dokazuje da bi smrti srodnika tužitelja bila u uzročnoj vezi sa ozljedom iz prometne nesreće što ujedno predstavlja osnov prava na traženje naknade štete iz čl. 1101. ZOO zatražene podnesenim odštetnim zahtjevom, pa da li je osporena drugostupanjska presuda nezakonita sve imajući na umu stajališta izražena u odlukama Žs u Velikoj Gorici Gž-804/2019-3 od 01.10.2020., Žs u Zagrebu Gžr-692/13-2 od 03.12.2013., Žs u Zagrebu St. sl. u Zlataru Gžn-737/2012-2 od 23.07.2014., Žs u Slavonskom Brodu St. sl. u Požegi Gž- 1030/2011-3 od 04.06.2012., Žs u Zadru Gž-1128/2013-2 od 03.09.2013., Žs u Splitu Gžnš-247/09 od 24.06.2011.?“pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova. Nadalje smatra da su mu pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) - zajamčena člancima 29. st. 1. čl. 14. Ustava, i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda članak 6. Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017. - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

3.1. U pogledu pravnog pitanja pod rednim brojem 2. ovaj sud je zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

„U smislu čl. 190. i čl. 191. ZPP dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga izmjene Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 05.03.2020. i 15.06.2020.

Izmjena Orijentacijskih kriterija predstavlja okolnost iz čl. 191. st. 2. ZPP radi koje će sud dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.“ (Rev 864/2023 od 10. travnja 2024., a na isti način i Rev 237/2023 od 5. lipnja 2024. i dr.), a pobijana drugostupanjska presuda je u skladu sa ovim pravnim shvaćanjem.

3.2. Preostala pravna pitanja odnose se na činjenične i procesne okolnosti konkretnog slučaja te stoga svojim sadržajem ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na pravna pitanja u smislu ostvarivanja ujednačavanja sudske prakse trebala ostvariti (čl. 385.a st. 1. ZPP). Pritom tuženik iznosi navode o nedostacima sadržaja drugostupanjske presude koji se u konkretnom slučaju nisu ostvarili pa stoga i navodi o drugačijoj praksi revizijskog suda ne koincidiraju u odnosu na konkretan slučaj.

4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje i pravo na djelotvorni pravni lijek u smislu čl. 6. Konvencije, valja odgovoriti da čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

6. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

7. Nadalje iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud drugog stupnja odgovorio na bitne žalbene navode tuženika (čl. 375. st. 1. ZPP) a koji se odnose na odbijanje dokaznog prijedloga za provođenjem dodatnog vještačenja (time da tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije zanemaruje navode iz nalaza vještaka sudske medicine prema kojem postoji uzročna veza između štetnog događaja i smrti prednika tužitelja). Sud drugog stupnja je odgovorio i na sve žalbene navode tuženika kojima je osporavao postojanja trajnije zajednice života između tužitelja MT i pok. HT (pa i u dijelu kojim se poziva na sadržaj novinskog članka - toč. 13. obrazloženja).

8. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. U odnosu na razloge predviđene čl. 385.a st. 2. ZPP tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, te je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbačen.

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa