REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4365/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., OIB ... iz Z., koju zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice J. M., OIB ..., K., M. i tuženika M. M., OIB ... iz V., koje zastupa punomoćnica G. G., odvjetnica u R., radi predaje u posjed, te po protutužbi tuženika protiv tužiteljice, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-899/2020-17 od 18. svibnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj VŠ P-1638/2018-66 od 30. prosinca 2019., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Predlagatelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-899/2020-17 od 18. svibnja 2022., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj VŠ P-1638/2018-66 od 30. prosinca 2019. pod točkom II. izreke, pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u kojem postavljaju slijedeća pitanja:
„1.da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) mogu biti riješena na različit način?
2.da li korištenje, uređenje nekretnine i gradnja zida na nekretnini 3724/2 u vlasništvu tuženika/protutužitelja J. i M. M. može predstavljati „predaju u posjed prijepora“ od strane pravnog prednika tužiteljice/protutužene, te da li činjenica da na Prijavni list iz 2014 godine, na koji nitko prilikom provođenja u javnim knjigama, nije izjavio žalbu, niti osporio, može predstavljati dokaz da bi određena stranka bila u poštenom posjedu nekretnine – prijepora, odnosno da li ta činjenica može biti dostatnom da se utvrdi da su tuženi – protutužitelji stekli pravo (su)vlasništva dosjelošću?, te
Da li s obzirom da nitko niti tužiteljica – protutužena niti itko od susjeda nije osporio legaliaciju i Prijavni list za nekrentinu 3724/2 iz 2014 godine, može značiti pristanak na način korištenja nekretnine, a kao preduvjet potvrde posjeda.
3.da li Sud može prešutno prelaziti preko činjenice da je parcelacija matične parcele k.č.br.3724, k.o.K. i dioba suvlasničke zajednice nekretnina, kao i provedba rješenja u zemljišnim knjigama izvršena bez sudjelovanja ovdje parničnih stranaka, a prvenstveno bez sudjelovanja tuženika - protutužitelja i bez vjerodostojne dokumentacije, odnosno temeljem Kupoprodajnoga ugovora koji uopće nije datiran već iz ovjere nosi datum 12.05.1993. za koji je utvrđeno grafološkim vještačenjem da se radi o krivotvorini potpisa J. i M. M. (dokaz prileži spisu), čime je Prodavatelj samovoljno odredio oblik i površinu parcele tuženika – protutužitelja, bez njihova znanja i suglasnosti, iako ih je sam uveo u posjed parcele te istu obilježio?
4.da li je takvim tumačenjem drugostupanjskoga suda tuženik – protutužitelj stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge subjekte o čijim je pravima odlučeno u njihovu korist, dakle usvajanjem njihova tužbenog / ovdje protutužbenog/ zahtjeva?
5.da li Sud odluku o vremenskom kontinuitetu posjeda, vezano za primjenu instituta dosjelosti, može procjenjivati prema sada važećim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, iako je posjed započeo i trajao za vrijeme Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa sve do čina rušenja zida od strane tužiteljice – protutužene i njezina supruga A. B., te prema kojem zakonu i kojim odredbama je trebalo procijenjivati kvalitetu i trajanje posjeda?
6.da li drugostupanjski sud može zanemariti odluku suda u predmetu Psp- 55/2018 u kojem je utvrđeno da se tuženi – protutužitelji nalaze u posjedu prijepora od kupnje parcele 3724/2, k.o.K. pa sve do dana kada je srušen zid , te je rušenjem zida od strane M. i A. B. učinjen čin smetanja posjeda?
7. da li drugostupanjski sud može zanemariti da je posjed tuženika od 1988 godine jasno definiran, utvrđen, omeđen, ograđen, iz čega nedvojbeno proizlazi da su isključivi posjednici prijepora u smislu odredbe čl.11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da se nalaze u neprekinutom, samostalnim i nesmetanom posjedu od 1988 do 2017g, te su osim kupoprodajom i isplatom kupoprodajne cijene (za koju im nije izdana valjan dokumentacija) dosjelošću stekli pravo vlasništva nad prijeporom u površini od 23 m2?
8. da li drugostupanjski sud može zanemariti činjenicu da su tuženici J. i M. M. koristili prijepor sa sviješću odnosno saznanjem da je njihov, da im u cijelosti pripada, čime je njihov posjed zakonit i pošten (bonae fidei possesor)?“.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže odbaciti prijedlog.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tuženici navode da su im odbijanjem protutužbenog zahtjeva povrijeđena temeljna prava iz čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te da pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja koje je revizijski sud izrazio u odlukama Rev 2468/10, Rev 2426/90 i Rev 32/97 prema kojima sama činjenica upisa u zemljišnim knjigama ne utječe na poštenje posjeda odnosno da znanje posjednika (ili njegovo neznanje) za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaj na kvalitetu posjeda.
6. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su tuženici u posjed prijepornog dijela zemljišta nesporno ušli 1988. u vrijeme kada njihova parcela (kao niti ostale parcele nastale cijepanjem osnovne čestice) nije bila formirana u današnjem obliku, a nakon što je provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina u predmetu Općinskog suda u Pagu poslovni broj RI 26/98 i s tim u vezi donijeto rješenje kojim je tuženicima pripala čestica 3724/2 u površini od 494 m2, a u naravi su posjedovali veću površinu, da su tuženici morali biti svjesni da su u posjedu dijela zemljišta koje im ne pripada, a to su svakako bili svjesni kada im je bivša vlasnica nekretnine tužiteljice 2006. uputila pisanu opomenu upozorivši ih da su izgradnjom kameno betonskog zida prisvojili dio njezine nekretnine u površini od 23 m2 tražeći rješenje spornog pitanja na koji poziv su se tuženici oglušili.
7. Uz utvrđenja da posjed tuženika nije zakonit, a poštenje posjeda im je svakako prestalo 2006., nižestupanjski sudovi zaključuju da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti te je protutužbeni zahtjev odbijen.
8. Polazeći od obrazloženja važnosti postavljenih pitanja proizlazi da u odnosu na pitanja pod 1., 4., 5., 6., 7. i 8. tuženici nisu iznijeli razloge zbog kojih smatraju da bi ta bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a kako to izrijekom nalaže odredba čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pritom valja ukazati da su pitanja naznačena pod 6., 7. i 8. pitanja koja se odnose na činjenične okolnosti konkretnog predmeta te nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. U odnosu na pitanja pod 2. i 3., osim što su ona usko vezana za okolnosti konkretnog slučaja, pa već zbog toga ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ističe se da se tuženici u obrazloženju tih pitanja pozivaju jedino na odluke revizijskog suda u kojima je izraženo shvaćanje u odnosu na to utječe li znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi na kvalitetu posjeda, što za ovaj spor nije odlučno, s obzirom na to da protutužbeni zahtjev nije odbijen iz tog razloga, već zbog toga što tuženici nisu zakoniti posjednici, a nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 159. st.
3. ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva temeljem izvanredne dosjelosti.
10. Slijedom navedenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
