REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3167/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. K., iz P., Republika Slovenija, OIB ..., koju zastupaju punomoćnici V. K. i mr. sc. A. K., odvjetnici u R., protiv tuženice M. K., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica M. V. B., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice, protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-280/2024-2 od 7. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-352/2019-47 od 28. studenoga 2023., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-280/2024-2 od 7. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-352/2019-47 od 28. studenoga 2023. postavljajući četiri pitanja koja smatra važnim za rješenje spora i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li zakonit i osnovan zaključak Drugostupanjskog suda da tuženica – ovdje revident nije dokazala svoju tvrdnju da nije potpisala očitovanje kojim se navodno potvrđuje da je tužiteljica isplatila tuženicu – ovdje revidenta jer je isto bilo ovjereno po javnom bilježniku bez da je Drugostupanjski sud prije toga proveo odgovarajući dokazni postupak kako bi se otklonile sumnje da je potpis na takvom očitovanju falsificiran iako je tuženica – ovdje revident tijekom postupka istaknula prigovor da se radi o falsificiranom potpisu na očitovanju koje ista nikada nije potpisala i čijoj ovjeri nije nazočila u smislu ocjene dokaza temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku?
2. Može li očitovanje čiju je vjerodostojnost osporila stranka u postupku tako što je osporila da je ikada potpisala očitovanje biti prihvaćeno kao zakonit dokaz bez prethodnog dokaznog postupka u kome bi se utvrdila vjerodostojnost potpisa stranke koja ga je u postupku osporila?
3. Je li zakonita i osnovana presuda Drugostupanjskog suda u kojoj Drugostupanjski sud istovremeno potvrđuje da je Prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev temeljem pogrešne primjene materijalnog prava, a zatim u cijelosti potvrđuje prvostupanjsku presudu kao zakonitu i osnovanu bez vraćanja postupka prvostupanjskom sudu na ponovni postupak?
4. Je li zakonit i ispravan zaključak Prvostupanjskog suda i Drugostupanjskog suda da je posjed tužiteljice bio istinit, pošten i zakonit kada iz iskaza svjedoka danog u prvostupanjskom postupku jasno proizlazi činjenica da je tuženica – ovdje revident opetovano i kontinuirano osporavala posjed tužiteljice na prijeporu u smislu odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“.
2. Tuženica je nadalje navela, da su joj u nižestupanjskim postupcima povrijeđena prava na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te zajamčeno pravo na žalbu iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da tuženica, u odnosu na pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije naznačila jasno razloge u smislu odredbe čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a, zbog kojih smatra da bi joj Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Naime, navodi tuženice u prijedlogu za dopuštenje revizije: „Revidentu nije poznata sudska praksa u kojoj bi bili zauzeta stajališta protivna navodima ove revizije...“ i „stajalište drugostupanjskoga suda, protivno je dosadašnjoj praksi drugostupanjskih sudova“ sami za sebe i kao takvi nisu jasno naznačeni razlozi, u smislu navedene odredbe čl. 387. st. 2. t. 3. ZPP-a.
4. Nadalje, ocjena je ovoga suda, da tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava, bila povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije.
5. Zbog svega navedenoga, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.