REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2247/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici Odvjetničkog društva "Zec i partneri", Osijek, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja postojanja pravnog odnosa, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1059/2022-6 od 11. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-170/2022-8 od 24. studenoga 2022., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1059/2022-36 od 11. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P-170/2022 od 24. studenoga 2022., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. Jesu li sudovi potpuno slobodni u ocjeni provedenih dokaza te stanja spisa, ocjeni o tome kada je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti pravilna odluka te uz to slobodni u odabiru razloga obrazloženja svoje ocjene, kao i u utvrđenju razloga da postoje razlozi za preinačenje prvostupanjske odluke?
2. Jesu li pred drugostupanjskim sudom počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi sa čl. 373.a ZPP-a, a iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ukoliko drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke uopće nije dao razloge o odlučnim činjenicama, niti je na bilo koji način ocijenio pravne osnove i dokaze koje tijekom prvostupanjskog postupka predlaže tužitelj?
3. Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu na način da odbija tužbeni zahtjev, a koji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom bio prihvaćen, dužan ocijeniti sve prigovore (pravne osnove) istaknute po tužitelju tijekom postupka, koji prigovori (pravne osnove) po prvostupanjskom sudu nisu bili ocjenjivani zbog utvrđenja kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara?
4. Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačava prvostupanjsku presudu na način da odbija tužbeni zahtjev, a koji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom bio prihvaćen, dužan ocijeniti one dokaze koji prileže spisu te je na njima tužitelj temeljio svoju argumentaciju o osnovanosti tužbenog zahtjeva?“
5. Može li zastarjeti pravo na davanje izjave o raskidu Ugovora i može li se isto vezati uz pravo na prisilno zahtijevanje ispunjenja tražbine?
6. Ukoliko se obveza jedne ugovorne strane istovremeno ne smatra i tražbinom druge ugovorne strane, a zbog neispunjavanja te obveze druga ugovorna strana ima pravo na raskid ugovora, postoje li subjektivna ili objektivna vremenska ograničenja unutar kojih druga ugovorna strana može raskinuti ugovor?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova.
2. Odgovorom na prijedlog tužena se protivi prijedlogu i predlaže da se odbaci.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Postavljena procesna pravna pitanja odnose se na okolnosti konkretnog slučaja te stoga ne udovoljavaju kriteriju univerzalnosti koji bi se odgovorom na takva pitanja a u smislu svrhe odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP trebao postići. Nadalje, prilikom postavljanja ovih pravnih pitanja tužitelj polazi od procesnih okolnosti koje se u konkretnom slučaju nisu ostvarile.
4. U odnosu na postavljena materijalnopravna pitanja i odluku na koje se tužitelj kao razloge važnosti poziva (Visoki trgovački sud Pž-7896/11 od 15. travnja 2015. – pravno shvaćanje u pogledu zastare zahtjeva za isplatom) ne koincidira u odnosu na konkretnu situaciju (zahtjev za utvrđenje postojanja pravnog odnosa).
4.1. Tako ovaj sud u predmetu Revd 2422/2023-3 od 27. rujna 2023. u odnosu na ista pravna pitanja a u odnosu na podudarne činjenične i pravne okolnosti.
5. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
