REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1812/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: 21712494719, protiv tuženice M. K., N. M., , OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u D., radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-196/2022-2 od 9. siječnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps- 22/2019 od 20. prosinca 2021., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-196/2022-2 od 9. siječnja 2024. zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je osnovan.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja: „1. Je li pravo na dom, zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, preteže nad pravom lokalne samouprave da donosi odluke o pogledu stambenog zbrinjavanja socijalno ugroženih kategorija, kada se radi o zaštićenim najmoprimcima koji temeljem Ugovora žive u istoj nekretnini preko 20 godina te uredno podmiruju svoje obveze?
2. Da li privremeni karakter davanja stana na korištenje uz svijest takvog privremenog karaktera na strani najmoprimca, automatski isključuje primjenu načela prava na dom, kada se pritom radi o stanovima koje jedinica lokalne samouprave, odnosno grad daje onima koji su socijalno ugroženi?
3. Da li je socijalni status korisnika stanova bitan kod primjene načela prava na dom kada su upravo temeljem toga statusa ostvarili pravo na dom?“.
6. Prva dva pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu s obzirom na to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je predmetni stan tuženici dodijeljen na određeno vrijeme isključivo radi privremenog zbrinjavanja zbog toga što se radilo o socijalno ugroženoj osobi, međutim, socijalne prilike tuženice su se popravile te ona za 2016. nije ispunjavala socijalni kriterij za dodjelu navedenog stana jer su mjesečna primanja članova njezina obiteljskog domaćinstva bila viša od 30% iznosa prosječne mjesečne neto plaće u Republici Hrvatskoj za tu godinu, pa je tuženica Zaključkom tužitelja od 11. siječnja 2018. odbijena sa zahtjevom za sklapanje novog Ugovora o najmu predmetnog stana. U odnosu na treće pitanje iz prijedloga tuženica nije navela odgovarajuće razloge važnosti s obzirom na to da u odlukama koje u prijedlogu navodi kao razlog važnosti nije uopće izraženo pravno shvaćanje koje bi se odnosilo na pitanje socijalnog statusa korisnika stanova kod prigovora prava na dom.
7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
