REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3335/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku N. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-316/2022-2 od 15. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4885/2019-21 od 28. veljače 2022., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e :
Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-316/2022-2 od 15. veljače 2023. zbog pravnog pitanja:
„Je li sud ovlašten donijeti presudu u pojedinačnom postupku samo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka na okolnost odlučne činjenice prethodnog pojedinačnog pregovaranja među ugovornim strankama o spornim odredbama konkretnog potrošačkog ugovora?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, broj Gž-316/2022-2 od 15. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4885/2019-21 od 28. veljače 2022., u smislu odredbi čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase: "1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud inzistirati na primjeni utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačni postupak i donijeti presudu bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica?
3. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03. – dalje: ZZP) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?
6. Je li povrijeđeno tuženikovo pravo na legitimno očekivanje, u autonomnom smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada mu se nalaže vraćanje zateznih kamata od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa anuiteta na temelju valjane ugovorne obveze za koju je tek naknadno utvrđeno da bi bila ništetna?"
2. Kao razloge koje smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluke ovog suda Revt-304/2011 od 4. travnja 2012. i Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., u odnosu na drugo postavljeno pitanje poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., u odnosu na treće postavljeno pitanje poziva se na više odluka suda Europske unije, dok se u odnosu na četvrto, peto i šesto postavljeno pravno pitanje poziva na odluku ovog suda Rev- 2781/2011 od 16. lipnja 2015., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje naznačeno u izreci ovog rješenja, a na koje se svodi drugo postavljeno pitanje tuženika, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023., Rev-120/2023 od 28. veljače 2023., Rev-296/2023 od 5. travnja 2023., Rev-84/2023 od 19. travnja 2023. i dr.
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. U odnosu na preostala pitanja, uzima se da je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389. b st. 3. ZPP.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
