REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3386/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Stečajna masa iza Fructus KRESTO d.o.o. u stečaju, Čakovec, Trg Republike 6, OIB 65422076638, i 2. tužitelja MEĐIMURKA d.d., Čakovec, Trg Republike 6, OIB 22481023589, koje zastupa punomoćnik Ivan Ivković, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3860/2023-3 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-598/2018 od 21. prosinca 2018., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3860/2023-3 od 20. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-598/2018 od 21. prosinca 2018. postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Jesu li odredbe ugovora o kreditu, a kojima se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovara naknada koju korisnik kredita, plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima ugovora u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita, protivne ili sukladne odredbi čl. 1024. st. 3. i st.4, te čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) i da li je dopušteno ugovarati takvu naknadu, odnosno može li se u konkretnom slučaju govoriti o naknadi koja predstavlja ugovornu kaznu u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a, ako je odredba čl. 1024.st. 3. specijalna odredba u odnosu na odredbe o ugovornoj kazni?

2. Ima li banka - davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u fiksnom iznosu od iznosa ugovorenog kredita, odnosno u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?

3. Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita ovlašten na iznos kredita obračunati naknadu u slučaju konačne ili djelomične otplate kredita sukladno svojoj odluci o naknadama, a kojeg je pokrenuo korisnik kredita, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i čl. 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?

odnosno

Može li se test poštenosti ugovorne odredbe provesti parcijalno, na način da se utvrđuje isključivo okolnost je li korisnik kredita imao mogućnost pregovarati o sadržaju sporne ugovorne odredbe ili je ista formulirana unaprijed od strane kreditora, ili je potrebno provesti sveobuhvatan test poštenosti kojim će se, između ostalog, ispitati i utvrditi i je li sporna odredba jasna, uočljiva i lako razumljiva, onako kako je to i propisano čl. 96. i 99. ZZP/07, u kojem slučaju, ako je odgovor na potonje potvrdan, ugovorna odredba u pitanju nije nepoštena pa samim time i ništetna?

4. Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelja već od trenutka primitka ispunjenja sukladno takvoj ugovornoj odredbi, a u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ili se takva nepoštenost vremenski računa tek od pokretanja sudskog postupka za utvrđenje ništetnosti?"

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, županijskih sudova i suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelji predlažu isti odbiti, pozivajući se na ustaljenu praksu revizijskog suda u odnosu na postavljena pitanja. Traže troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

5. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-122/18-2 od 9. ožujka 2022., Rev-43/22 od 14. lipnja 2022., Rev-179/2021-2 od 13. rujna 2022., Rev-909/2022-2 od 11. listopada 2022., Rev-24/2021-2 od 21. veljače 2023., Rev-1407/2021-2 od 6. lipnja 2023., Rev-887/2022-2 od 17. siječnja 2024. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.

7. Tužiteljima nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka.

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa