REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3351/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic Grupa d.d., Zagreb, Miramarska 23, OIB 71149912416, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri u Zagrebu, protiv tuženice KI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1612/2022-5 od 17. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1619/21 od 1. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1612/2022-5 od 17. travnja 2023., u kojem je postavila sljedeća pitanja:

„1. Je li sud u primjeni čl.8. ZPP-a ovlašten, ukoliko ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu, o postojanju te činjenice zaključivati procjenjujući vjerojatnost njezinog postojanja ili je u tom slučaju dužan primijeniti pravilo o teretu dokazivanja iz čl.221.a ZPP-a?

2. Obvezuje li čl.221.a ZPP-a sud da činjenicu za koju stranka koja se na nju poziva nije bila kadra pružiti dovoljno dokaznih sredstava, uzme kao nedokazanu u postupku ili je suprotna parnična stranka dužna dokazivati nepostojanje te činjenice («negativnu činjenicu»)?

3. Može li sud u primjeni čl.8. ZPP-a određene dokaze i dokazna sredstva smatrati nužnima za dokazivanje neke činjenice kao isključivo podobnima (npr. pisanu potvrdu), a zanemariti ostale dokaze kao neprikladne za dokazivanje?

4. Je li sud kada u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i obrazložio drugostupanjsku odluku u smislu čl.369.st.1. ZPP-a počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

5. Je li drugostupanjski sud ovlašten utvrditi žalbene navode neosnovanima, a bez da je iz obrazloženja presude jasno i nedvojbeno vidljivo da je prilikom donošenja odluke o žalbi pažljivo razmotrio i obrazloženo odgovorio na sve žalbene navode?

6. Je li onaj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, ima pravo zahtijevati vraćanje, ako je nije zadržao pravo na povrat, i ako nije platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga nije zavisila od ispunjenja uvjeta?

7. Je li značenje prinude u smislu citirane odredbe čl.1112. ZOO/05 (ranije čl.211. ZOO/19) ima postupanje kojim se ugrožava život, tijelo ili neko drugo značajno dobro osobe prema kojoj se vrši prinuda, odnosno njoj bliske osobe, ili tek pokretanje sudskog postupka kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi.

8. Je li izbjegavanje vođenja ovršnog postupka ujedno i izbjegavanje prisile, tj., da li se prisilom smatra sudski spor ili fizička sila?“,

pri čemu navodi da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda i prakse viših sudova.

1.1. Nadalje smatra da su joj pobijanom odlukom zbog grube povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava i slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17 - dalje: Konvencija) - pravo na pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 4.466,00 kuna, koji iznos je tužitelj isplatio tuženici temeljem osnove koja je otpala.

3.1. Prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08), s obzirom da je tuženica iznos od 4.466,00 kuna primila temeljem osnove koja je otpala - rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga od 14. srpnja 2011., koje je rješenje poništeno odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019.

4. U odnosu na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako tuženica postavljenim pitanjima u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza pri čemu polazi od pogrešnih pretpostavki koje su suprotne utvrđenim činjenicama u nižestupanjskom postupku.

5. Prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. Navodi tuženice koji se tiču povrede prava na pravično suđenje (u vidu povrede jednakosti procesnog oružja i povrede prava na obrazloženu sudsku odluku), tuženici valja odgovoriti da članak 6. stavak 1. Konvencije i članak 29. stavak 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

6. Slijedom navedenog, prijedlog tuženice u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).

7. Kako tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa