REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1143/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TERMO SERVIS d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 48671346974, kojeg zastupa punomoćnica Gordana Vidmar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri, Zagreb, protiv tuženika CAPITAL ING d.o.o., Zagreb, Ksaverska cesta 6, OIB 75926310092, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vuković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Antun Stuparević, Domagoj Vuković i Anja Perković, Zagreb, radi isplate odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2923/2023-3 od 24. studenog 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2390/2021 od 21. lipnja 2023., na sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na postavljena pravna pitanja prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2923/2023-3 od 24. studenog 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2390/2021 od 21. lipnja 2023., postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1. da li suvlasnici nekretnina koje sukladno odredbama čl. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u pravnom smislu predstavljaju jednu nekretninu (jedna zemljišnoknjižna čestica zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje), i koje u građevinskom smislu predstavljaju jednu nekretninu (za izgradnju objekata na njima je izdana jedna građevinska dozvola), a koje u naravi čini više odvojenih zgrada stambene i poslovne namjene, mogu vezano za upravljanje zajedničkim dijelovima za svaku pojedinu zgradu sklopiti zasebne Međuvlasničke ugovore i Ugovore o upravljanju,
2. da li se nekretnina / kompleks zgrada izgrađen na više zemljišnoknjižnih i katastarskih čestica za izgradnju kojih je izdana jedna građevinska dozvola, u uporabnom (funkcionalnom) smislu može biti podijeljen na više zasebnih dijelova kojima samostalno upravljaju suvlasnici tih zasebnih dijelova,
3. da li u slučajevima kada nije proveden postupak etažiranja nekretnine, suvlasnici nekretnine koja se sastoji od kompleksa odvojenih zgrada stambene i poslovne namjene, mogu u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na prijelazno razdoblje, urediti upravljanje predmetnim kompleksom na način da suvlasnici poslovnog kompleksa zaključe zaseban Međuvlasnički ugovor i izaberu ugovornog upravitelja, a suvlasnici stambenog kompleksa zaključe zaseban Međuvlasnički ugovor i izaberu svog ugovornog upravitelja, ili su takvi ugovori ništetni, a ukoliko nisu potpisano potrebnom većinom svih suvlasnika navedenog kompleksa (j poslovnog i stambenog dijela),
4. da li u slučajevima kada nije proveden postupak etažiranja nekretnine, suvlasnici nekretnine – jedne zgrade/objekta koja se sastoji od više zasebnih dijelova -poslovnih prostora i stanova, a koji dijelovi su potpuno odvojeni i imaju zasebne ulaze (zasebni ulaz u poslovni dio zgrade i zasebni ulaz u stambeni dio), te u uporabnom smislu nemaju nikakvih zajedničkih dijelova, mogu u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje se odnose na prijelazno razdoblje, urediti upravljanje predmetnim kompleksom na način da suvlasnici poslovnih prostora zaključe zaseban Međuvlasnički ugovor i izaberu ugovornog upravitelja, a suvlasnici stambenih prostora zaključe zaseban Međuvlasnički ugovor i izaberu svog ugovornog upravitelja, ili su takvi ugovori ništetni, a ukoliko nisu potpisani potrebnom većinom svih suvlasnika navedene zgrade/objekta (i poslovnih prostora i stanova),
5. da li u slučajevima kada nije proveden postupak etažiranja nekretnina (kada su predmet postupka neetažirane nekretnine) dolaze do primjene odredbe Glave 4. trećeg dijela Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (vlasništvo posebnih dijelova nekretnine), konkretno čl. 89 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili odredbe Glave 3. devetog dijela Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine u prijelaznom razdoblju), odnosno odredba čl. 375 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP navodeći da je riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu a u pogledu kojih pobijana odluka odstupa od pravih shvaćanja revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa viših sudova. Nadalje smatra da su pobijanom odlukom zbog grubo povrijeđene odredbe parničnog postupka i pogrešno primjeno materijalno pravo.
2. Odgovorom na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik osporava navode iz prijedloga navodeći da se pitanja koja tužitelj postavlja odnose samo na okolnosti konkretnog predmeta i da stoga nisu od značaja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a da pritom tužitelj postavljenim pitanjima zanemaruje činjenična utvrđenja na kojima se zasniva pobijana odluka.
3. Postupajući u skladu sa čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Ovo iz razloga što postavljeni pravnim pitanjima tužitelj zanemaruje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova na kojima temelje svoju odluku (toč. 15. obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke).
3.2. Stoga i pozivanje tužitelja na drugačiju praksu višeg suda (Visoki trgovački sud Pž-6435/2018-2 od 5. lipnja 2020. i Pž-5885/2018-2 od 7. veljače 2020.) ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj jer je u ovom predmetu nakon provedenog vještačenja sud utvrdio da međuvlasnički ugovor temeljem kojeg tužitelj od tuženika potražuje plaćanje pričuve nije potpisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine.
4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da je u postupku pred nižestupanjskih sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Međutim, tužitelj nije određeno naznačio povredu temeljnog ljudskog prava za koje smatra da bi mu takvim postupanjem nižestupanjskih sudova bilo povrijeđeno (čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP).
7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odbijen. Temeljem čl. 387. i čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP u svezi sa čl. 400. ZPP u preostalom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije je odbačen (tako i Revd 1238/2024-2 od 19. ožujka 2024.).
8. Trošak odgovora na reviziju nije trošak potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod III. Izreke.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
