Poslovni broj: Usž-2911/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i mr. sc. Mirjane Juričić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AZ iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, Trg hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-3486/2023-4 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja AZ iz [adresa] i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-3486/2023-4 od 15. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-3486/2023-4 od 15. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/22-01/674, urbroj: 513-04-23-2 od 30. studenog 2023.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, klasa: UP/I-410-20/18-01/59, urbroj: 513-07-17-06-2022-17 od 24. kolovoza 2022. kojim je tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu od 56.800,00 kn.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je rješenje o nasljeđivanju na temelju kojeg je stekao nekretninu koja je predmet oporezivanja dostavljeno tuženiku 2015., ali da ga je tuženik zagubio. Ističe da je to bila njegova prva nekretnina i da je zbog toga oslobođen plaćanja poreza na promet nekretnina. Navodi da je porezna obveza nastala 2015. i da je zastara prava na utvrđenje porezne obveze sasvim sigurno nastupila s obzirom da je od nastanka iste proteklo 9 godina. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu, otkloni nedostatke i sam riješi predmetnu stvar.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: O-3596/15 od 24. srpnja 2015. kao nećak ostaviteljice naslijedio nekretninu u 1/3 dijela, a predmetno rješenje o nasljeđivanju tuženik je zaprimio 29. siječnja 2018. te je rješenjem od 24. kolovoza 2022. utvrdio tužitelju obvezu poreza na promet nekretnina.
7. Prema dosljednoj praksi ovoga Suda za utvrđivanje apsolutnog roka zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze poreza na promet nekretnina mjerodavno je kada je porezno tijelo saznalo za poreznu obvezu poreza na promet nekretnina o čemu je donesen i Zaključak sjednice sudaca Upravnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2001. a koji zaključak je potvrđen zaključkom ovoga Suda od 8. prosinca 2016.
8. S obzirom na prethodno navedeni Zaključak i činjenicu da je tuženik za poreznu obvezu saznao 29. siječnja 2018. pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2019. i da sukladno odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) nije nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze jer nije protekao šestogodišnji zastarni rok.
9. U odnosu na prigovore tužitelja da je oslobođen od plaćanja poreza jer je predmetna nekretnina njegova prva nekretnina, ovaj Sud nalazi da je isti neosnovan i u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem se oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina u smislu odredbe članka 11a Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 69/97., 26/00., 127/00., 153/02., 22/11. i 143/14.) primjenjivalo samo u situaciji kada građani na temelju ugovora o kupoprodaji stječu prvu nekretninu, a ne nasljeđivanjem kako je u konkretnom slučaju tužitelj stekao nekretninu. Osim toga valja napomenuti da tužitelj u smislu odredbe članka 13. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na promet nekretnina kao nećak ostaviteljice ne ulazi niti u krug nasljednika koji su oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina.
10. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 28. kolovoza 2024.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
