REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-9/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Smiljan Bakočević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika: 1. Republike Hrvatske, OIB 22874515170, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zadru i 2. FS, [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o reviziji tuženika Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-69/2020-4 od 3. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2844/2019-42 od 7. siječnja 2020., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-69/2020-4 od 3. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2844/2019-42 od 7. siječnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Zadru, broj: Ovr- 1355/14 na ½ dijela nekretnine označene kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu- desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] te na ½ dijela nekretnine označene kao 1320/10000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje: poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutom bojom, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.“.

2. Protiv drugostupanjske presude tuženik Republika Hrvatska podnio je reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2542/2022-2 od 6. rujna 2022., zbog pravnih pitanja:

„I. Uživa li pravo vlasništva bračnog druga stečenog na temelju zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, jaču pravnu zaštitu i proizvodi pravne učinke ergo omnes u odnosu na pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati zemljišnoknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na nekretnini dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano (čl. 124. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ''Narodne novine'' 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14)?“ i

„II. Treba li u svakom konkretnom slučaju valjanost stjecanja stvarnih prava trećih osoba na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa?“.

Predložio je ovome sudu da nižestupanjske presude preinači ili ukine.

3. U odgovoru na reviziju tužiteljica je predložila ovome sudu da ju odbaci ili odbije.

4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženik revizijom i pobija i kako mu je to rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2542/2022-2 od 6. rujna 2022. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je stavkom 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom sudska ovrha na nekretnini opisanoj u točki I. obrazloženja ovoga rješenja u polovini dijela. Na parnicu je tužiteljica upućena povodom prigovora koji je u ovršnom postupku podnijela kao treća osoba, pozivom na to da ima pravo koje sprječava ovrhu, pa i tužbeni zahtjev u ovoj parnici zasniva na tvrdnji da je ona suvlasnica u polovini idealnoga dijela, iako je u zemljišnim knjigama tuženik FS, njen suprug, upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, obrazloživši da joj navedeni suvlasnički dio pripada kao bračna stečevina na temelju članka 249. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/98, 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07).

6.2. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim utvrdivši činjenicu da je polovica idealnoga dijela predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice, te da, a s obzirom na to da je potrebno utvrditi što je tužiteljica poduzela da to svoje pravo zaštiti, tužiteljicu treba smatrati savjesnom, jer, iako nije prethodno tražila upis svoga prava suvlasništva u zemljišnim knjigama, svoje je pravo zaštitila podnošenjem prigovora saznavši za ovršni postupak i tako za obvezu svoga supruga, tuženika FS, prema tuženiku Republici Hrvatskoj, te da njena prethodna pasivnost „ipak nije od tolikog značaja da bi derogirala zakonom i Ustavom RH zaštićeno pravo suvlasništva. Potrebno je za dodati uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska još uvijek, a naročito u Dalmaciji, zemlja patrijarhalne orijentacije gdje je normalno da je muškarac glava obitelji i formalni nositelj svih važnijih materijalnih pogodnosti, da propust tužiteljice da zaštiti svoje suvlasništvo ipak ne bi smjelo biti sankcionirano na način da ista izgubi predmetne nekretnine.“.

6.3. Drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjskim sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo te dodao da je odlučno i to što tuženik Republika Hrvatska kao vjerovnik „na predmetnim nekretninama nema upisano pravo zaloga ili neko drugo stvarno pravo, pa se neosnovano poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige.“.

7. U reviziji tuženik, koji je reviziju podnio upravo zbog onih pitanja zbog kojih mu je ona dopuštena, a ne „zbog drugačijeg pitanja“, kako to u odgovoru na reviziju tvrdi tužiteljica, osporava pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova te napominje da se nižestupanjski sudovi nisu očitovali na njegovu savjesnost.

8.1. U činjenično gotovo istom slučaju, osim što se radilo o stjecanju prisilnoga založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine na temelju rješenja suda, također u korist Republike Hrvatske, a ne kao u ovome postupku o sudskoj ovrsi na nekretninama, ovaj je revizijski sud već odgovorio na pitanja citirana u točki 2. obrazloženja ovoga rješenja u rješenju poslovni broj Rev 1031/2020-2 od 21. listopada 2020.

8.2. U obrazloženju toga rješenja prethodno je navedeno da su za odgovore na sporna pitanja mjerodavne odredbe članka 122. stavka 1. i 2. i članka 130. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, dalje: ZVDSP).

8.3. Prema članku 122. stavku 1. ZVDSP smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona, a prema stavku 2. toga članka stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prema članku 130. stavku 2. ZVDSP vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

8.4. Potom je na sporna pitanja odgovoreno: „Dakle, odgovarajući na pravna pitanja zbog kojih je podnesena revizija treba reći da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano. Prema tome, u opisanoj pravnoj situaciji odlučna je prvenstveno savjesnost stjecatelja, konkretno 1) tuženice.“.

8.5. Citirano u prethodnoj točki obrazloženja ovoga rješenja odgovori su i na pitanja naznačena u predmetnoj reviziji.

9. S obzirom na navedeno, osnovano tuženik [adresa] u reviziji tvrdi da su predmetne nižestupanjske presude donesene uz pogrešnu primjenu materijalnoga prava na koje se odnose naznačena pitanja te uz shvaćanja o naznačenim pitanjima koja odstupaju od pravnih shvaćanja ovoga revizijskog suda.

10. Kako nižestupanjske presude ne sadrže razloge koji se tiču činjenica vezanih za savjesnost tuženika Republike Hrvatske, a te činjenice nisu ni utvrđivali, nižestupanjske presude nije moguće preinačiti. Zato je na temelju članka 395. stavka 2. ZPP valjalo odlučiti kao u točki I. izreke.

11. U nastavku postupka prvostupanjski će sud voditi računa o pravnim shvaćanjima iz ovoga rješenja te ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

12. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek