REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-512/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. d.o.o., M., Njemačka, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica I. P., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O., P. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2612/2019-2 od 15. veljače 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-37/18- 36 od 16. svibnja 2019., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2612/2019-2 od 15. veljače 2021. u točki II. i III. izreke i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-37/18-36 od 16. svibnja 2019. u točki I. izreke za iznos od 690,54 Eur sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2019. do isplate i u dijelu odluke o troškovima postupka za iznos od 478,24 Eur sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2019. do isplate (preko iznosa od 1.162,21 Eur do iznosa 1.640,45 Eur).
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove revizijskog postupka u iznosu od 586,24 Eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.485,20 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 834,55 Eur od 10. prosinca 2011. do isplate, a na iznos od 1.650,65 Eur od 29. svibnja 2015. do isplate te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.640,45 Eur sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2019. do isplate, a pod točkom II. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 81,45 Eur s pripadajućim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.794,66 Eur sa zateznim kamatama i to na iznos od 834,55 Eur od 10. prosinca 2011., a na iznos od 960,11 Eur od 29. svibnja 2015., sve do isplate, kao i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.162,21 Eur sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2019. do isplate (točka I. izreke), dok je prvostupanjska presuda djelomično preinačena i odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 690,54 Eur sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2019. do isplate, te zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 478,24 Eur sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2019. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 56 Eur (točka III. izreke).
3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd 2030/2021-2 od 7. prosinca 2022., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv točka II. i III. drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Je li drugostupanjski sud pogrešno postupio kada je zaključio da tužitelju u okviru prava na naknadu štete ne pripada pravo na naknadu troška poreza na dodanu vrijednost (MwSt (PDV)), zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je obuhvaća li obveza odgovorne osobe za naknadu štete i obvezu naknade s osnove poreza na dodanu vrijednost u slučaju totalne štete na vozilu.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je u štetnom događaju na vozilu tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 4.324,95 Eur, u koji iznos je uključen i trošak poreza (MwSt) od 690,54 Eur. Kako je tuženik po toj osnovi isplatio tužitelju 2.674,30 Eur, prvostupanjski sud je tužitelju dosudio daljnji iznos naknade štete, s osnove totalne štete na vozilu, u iznosu od 1.650,65 Eur.
10. Drugostupanjski sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu iznoseći shvaćanje tužitelju ne pripada pravo na tu naknadu koja se odnosi na trošak poreza u iznosu od 690,54 Eur s obzirom da se kod naknade imovinske štete u vidu totalne štete na vozilu, ne radi o troškovima prometa roba i usluga te da potpuna naknada predviđena čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), u slučaju totalne štete, ne uključuje trošak poreza.
11. Prema odredbi iz čl. 1085. st. 1. ZOO-a, odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a prema odredbi iz čl. 1090. ZOO-a, sud će uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
12. U navedenim zakonskim odredbama sadržano je temeljno pravilo u popravljanju materijalne štete, a to je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako se radi o oštećenju stvari, koju oštećenik nije popravio, sud će oštećenom dosuditi svotu novca koja je potrebna za popravak stvari i na taj način se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje.
13. Tom se zahtjevu ne može udovoljiti ako se oštećeniku koji nije popravio oštećenu stvar (ne ulazeći u razloge zbog kojih ju nije popravio), ne priznaje i pravo na (potpunu) naknadu štete koja u sebi, uz ostalo, uključuje i porez na dodanu vrijednost. U protivnom, oštećenik ne bi mogao popraviti štetu jer mu nedostaje puni novčani iznos potreban za popravak vozila pa bi u konačnici, na svoj teret i rizik, morao plaćati ili predujmljivati PDV, odnosno u konkretnom slučaju porez u Njemačkoj MwSt, u korist štetnika, što je nespojivo s institutom popravljanja (imovinske) štete.
14. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, neovisno o tome da li je popravio vozilo i da li se radilo o totalnoj šteti, jer je porez na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije štetne radnje u smislu čl. 1085. ZOO-a, a pritom nije odlučno što oštećenik nije imao nikakvih izdataka za popravljanje stvari, dakle da nije niti popravio vozilo s obzirom da se radilo o totalnoj šteti, jer pravo na naknadu štete u cijelom opsegu, uključujući i porez na dodanu vrijednost, nije uvjetovano prethodnim popravljanjem automobila, odnosno plaćanjem izdataka za popravak. To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
15. Pored navedenog, ovaj sud je imao na umu i pravna shvaćanja zauzeta u predmetima broj Rev-x 341/10 od 12. rujna 2013., Rev 2480/10-2 od 14. siječnja 2014., Rev-818/11 od 4. lipnja 2014., Rev-x 1786/15 od 27. ožujka 2019., Rev 1011/2020 od 14. ožujka 2023., koja shvaćanja su prihvaćena i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013. broj Su- IV-127/13-9, prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.
16. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na koji se odnosi revizija i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
17. Budući je drugostupanjska presuda preinačena, preinačena je i u dijelu kojem je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da je tužitelju dosuđen daljnji trošak postupka u iznosu od 478,24 Eur (sukladno odmjeri prvostupanjskog suda).
18. S obzirom da je odbijena žalba tuženika, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
19. Tužitelju je dosuđen i daljnji trošak zastupanja po odvjetniku prema vrijednosti pobijanog dijela presude od 690,54 Eur prema Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa) i to trošak sastava revizije (223,88 Eur), trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije (223,88 Eur) uvećano za PDV (111,94 Eur) i trošak sudske pristojbe na reviziju (26,54 Eur), ukupno 586,24 Eur.
Zagreb, 28. kolovoza 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
