REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6723/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. G. i dr. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okr. D. G., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. travnja 2024., broj Pp J-4272/2020-3, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. D. G., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni u odnosu na okr. D. G. te se izriče da je okr. D. G., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 920,00 EUR (devetsto dvadeset eura), koju je dužan platiti u roku od 90 dana od primitka ove presude, a ako okr. D. G. u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba okr. D. G. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 19. travnja 2024., broj Pp J-4272/2020-3, okr. D. G. i okr. V. G. su proglašeni krivima da su, na način činjenično opisan u osuđujućem dijelu izreke pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), za koji je okr. D. G. izrečena novčana kazna 1.100,00 eura, a okr. V. G., ublažavanjem novčane kazne, novčana kazna 400,00 eura, koje su novčane kazne okrivljenici dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, odbijena je optužba protiv okr. D. G. da je, na način činjenično opisan u odbijajućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da su okrivljenici obvezni naknaditi troškove, i 30,00 eura svaki od njih.

3. Protiv te presude, okr. D. G. osobno je podnio je žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja je vidljivo da se žali zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te odluke o novčanoj kazni.

Predlaže da se žalba prihvati.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti.

6. Osnovano žalitelj ističe povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, jer pobijanom presudom nije primijenjen najblaži propis za žalitelja.

6.1. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) koji je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora u trajanju najmanje 45 dana, i novčanu kaznu u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna.

6.2. Najblaži propis za žalitelja je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. 84/21. i 114/22.) koji je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. tog Zakona propisivao, osim kazne zatvora u trajanju najmanje 45 dana, i novčanu kaznu u iznosu od najmanje 920,00 eura, pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je žalitelju pobijanom presudom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za žalitelja.

6.3. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 36/24.), za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24) sada je, osim kazne zatvora u trajanju najmanje 45 dana, propisana i novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura.

6.4. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

6.5. Dakle, inkriminirani prekršaj počinjen je 3. prosinca 2020., a najblaži propis nije onaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a niti onaj koji je trenutno na snazi, a kojeg je prvostupanjski sud primijenio prilikom donošenja odluke. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe, pravilno primijenio zakon, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja i novčanoj kazni, a u odnosu na žalitelja, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude. Pritom valja reći da da razlozi zbog kojih je utvrđena povreda odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja, ne postoje i u odnosu na okr. V. G., budući da je njoj presudom ublažena novčana kazna, pa za nju, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, nije blaži Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. 84/21. i 114/22.).

7. Nije osnovana žalba okr. D. G. zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka. Iako se to u žalbi izrijekom ne navodi, žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. toč. 9., 10. i 11. Prekršajnog zakona. Naime, u žalbi se navodi da je presudom povrijeđeno načelo reformatio in peius, jer je presudom izrečena viša novčana kazna od one koja je izrečena presudom koja je ukinuta, potom da se presuda temelji na nezakonitom dokazu jer priznanje okrivljenika nije okolnosno i obrazloženo, kao i da nema razloga o odlučnim činjenicama budući da je primijenjen propis koji nije najblaži za okrivljenika, a sud nije obrazložio takvu povredu materijalnog prekršajnog prava.

7.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. toč. 9. Prekršajnog zakona. Na glavnoj raspravi 14. lipnja 2023. prvostupanjski sud je spojio predmete tog suda pod posl. brojevima: Pp J-4272/2020 (postupak koji se vodio po ukidnoj odluci) i Pp-5670/2022 (postupak kojem nije prethodila ukidna odluka) te je proveo jedinstveni postupak, a predmet nosi oznaku Pp J-4272/2020. Stoga, budući da je došlo do spajanja postupaka, a novčana kazna koja je izrečena pobijanom presudom odnosi se na prekršajno djelo u odnosu na koje presuda nije bila ukinuta, pobijanom presudom nije povrijeđena odredba iz čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona.

7.2. Presuda se ne temelji na nezakonitom dokazu kako to pogrešno smatra žalitelj. Eventualna činjenica da priznanje žalitelja nije okolnosno niti obrazloženo ne predstavlja nezakoniti dokaz. Čl. 90. Prekršajnog zakona propisano je koji dokazi su nezakoniti, dakle, postoji zatvoreni krug takvih dokaza, a među njima nije dokaz koji žalitelj ističe. Činjenica da priznanje žalitelja nije okolnosno niti obrazloženo može eventualno može biti predmet raspravljanja u okviru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako i slijedi u daljnjem nastavku ovog obrazloženja.

7.3. Nadalje, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. toč. 11. Prekršajnog zakona zato što sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama u vezi primjene zakona koji nije najblaži za okrivljenika. Naime, navedena povreda koju je prvostupanjski sud počinio nije povreda iz čl. 195. st. 2. toč. 11. Prekršajnog zakona koju žalitelj ističe, budući da se radi o povredi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, a koja povreda je ovom presudom otklonjena. Budući da je sud pogrešno primijenio materijalno prekršajno pravo, nije niti mogao dati razloge o takvoj pogrešnoj primjeni zakona. Stoga se ne radi o povredi iz čl. 195. st. 2. toč. 11. Prekršajnog zakona.

8. Nije osnovana žalba okr. D. G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe da njegovo priznanje nije bilo okolnosno ni obrazloženo, a da u prilog tome ide i to da se on ne sjeća detalja događaja, a da okr.

V. G., ujedno i žrtva, nije ispitana na okolnosti je li bila uznemirena i je li joj prouzročena povreda dostojanstva.

8.1. Međutim, žalitelj je, nakon što mu je pročitan optužni prijedlog i nakon što se očitovao da je isti razumio, između ostalog, naveo da se osjeća krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret (u toj fazi postupka radilo se 2 prekršaja) i da iste priznaje, ali da se detalja ne sjeća jer su se događaji zbili 2020. Uzimajući u obzir da se žalitelj očitovao o tome da je razumio optužni prijedlog koji mu je pročitan i da je nedvojbeno priznao krivnju za predmetni prekršaj, ovaj sud smatra da je sasvim životno da se okrivljenik ne sjeća detalja događaja, budući je prekršaj počinjen oko 2,5 godine prije ispitivanja okrivljenih. Stoga, iako je točno da žalitelj nije ponovio riječi koje je uputio žrtvi nasilja, okr. V. G., ovaj sud smatra da navedeno ne dovodi u sumnju njegovo priznanje počinjenja prekršaja. Nadalje ovaj sud smatra da iz iskaza okr. V. G. proizlazi da je ponašanje žalitelja kod nje izazvalo zakonom propisanu posljedicu - povredu dostojanstva i uznemirenost, budući da je ona u svojoj obrani navela da su njezine riječi, koje su bile upućene žalitelju inkriminirane zgode, bile obrambeni mehanizam na njegove uvrede te da se osjećala poniženo i uznemireno i da je zato zvala policiju.

8.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica, pa žalba okr. D. G. nije osnovana.

9. U žalbi zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni okr. D. G. paušalno ističe da je ona izrečena previsoko.

10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja i primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. kolovoza 2024.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.