Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-40/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Marije Vetme članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Srđana Kuzmanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z., M. ./., OIB: ., kojega zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika U. L. C. d.o.o., Z., U. D. T. G. ., OIB: ., kojega kao punomoćnik zastupa J. M., odvjetnik u Od. d. M. & L.d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i novčane tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-1230/2020- 36 od 31. svibnja 2023., u sjednici održanoj 28. kolovoza 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se uvažava te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-1230/2020-3631. svibnja 2023. tako da glasi:

" 1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

'I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o operativnom leasingu br. 18858/07 od 02. listopada 2007., sklopljen između tuženoga I tužitelja, kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, koja u dijelu toč.VI glasi: “Plaćanja (u CHF)----------------------------------------------------------------------------------- Iznos mjesečnog leasing obroka:-------------------------------------------1.375,50 CHF (bez PDV)-

-----slovima:jednatisućatristosedamdesetpetchfaipedesetrapa Iznos ukupne naknade-

-------------------------------------------------114.306,25 CHF”, povezano sa toč. 6.10. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu, verzija : 03- 2007, koji su sastavni dio Ugovora, a koja glasi: „Novčane obveze koje proizlaze iz ugovora o leasingu, ako su iste vezane za stranu valutu, ispunjavaju se plaćanjem u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Z. b. d.d. za tu valutu koji vrijedi na dan plaćanja.'

II. Nalaže se tuženiku U. L.C. d.o.o., OIB: ., isplatiti tužitelju D. B., OIB: ., iznos od 14.371,20 eura1 / 108.279,88 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 3,81 eura / 28.67 kuna od 07. studenog 2007.,

- 34,13 eura / 257.17 kuna od 08. veljače 2008.,

- 52,23 eura / 393.50 kuna od 17. ožujka 2008.

- 39,76 eura / 299.54 kuna od 10. travnja 2008.,

- 21,52 eura / 162.12 kuna od 26. svibnja 2008.,

- 25,30 eura / 190.64 kuna od 30. lipnja 2008.,

- 9,89 eura / 74.48 kuna od 24. srpnja 2008.,

- 10,75 eura / 81.01 kuna od 27. kolovoza 2008.,

- 19,51 eura / 147.02 kuna od 29. rujna 2008.,

- 139,38 eura 1,050.15 kuna od 27. listopada 2008.,

- 80,04 eura / 603.06 kuna od 25. studenog 2008.,

- 82,18 eura / 619.17 kuna od 26. studenog 2008.,

- 148,69 eura / 1,120.28 kuna od 16. siječnja 2009.,

- 153,35 eura / 1,155.42 kuna od 22. siječnja 2009.,

- 115,30 eura / 868.73 kuna od 16. ožujka 2009.,

- 122,89 eura / 925.93 kuna od 23. ožujka 2009.,

- 135,16 eura / 1,018.39 kuna od 04. svibnja 2009.,

- 110,10 eura / 829.52 kuna od 27. svibnja 2009.,

- 113,26 eura / 853.32 kuna od 26. lipnja 2009.,

- 119,75 eura / 902.23 kuna od 28. srpnja 2009.,

- 123,58 eura / 931.15 kuna od 16. rujna 2009.,

- 116,35 eura / 876.67 kuna od 04. studenog 2009.,

- 138,37 eura / 1,042.54 kuna od 24. prosinca 2009.,

- 154,10 eura / 1,161.06 kuna od 29. siječnja 2010.,

- 151,01 eura / 1,137.75 kuna od 01. ožujka 2010.,

- 159,77 eura / 1,203.77 kuna od 26. travnja 2010.,

- 177,93 eura / 1,340.60 kuna od 04. lipnja 2010.,

- 233,16 eura / 1,756.78 kuna od 09. srpnja 2010.,

- 233,91 eura / 1,762.38 kuna od 12. srpnja 2010.,

- 266,81 eura / 2,010.27 kuna od 21. rujna 2010.,

- 244,30 eura / 1,840.67 kuna od 11. listopada 2010.,

- 221,38 eura / 1,667.96 kuna od 05. studenog 2010.,

- 221,38 eura / 1,667.96 kuna od 05. studenog 2010.,

- 220,95 eura / 1,664.76 kuna od 05. studenog 2010.,

- 343,98 eura / 2,591.74 kuna od 30. prosinca 2010.,

- 284,31 eura / 2,142.13 kuna od 14. veljače 2011.,

- 320,15 eura / 2,412.15 kuna od 28. veljače 2011.,

- 297,45 eura / 2,241.16 kuna od 30. ožujka 2011.,

- 343,15 eura / 2,585.46 kuna od 17. svibnja 2011.,

- 381,25 eura / 2,872.55 kuna od 24. lipnja 2011.,

- 455,85 eura / 3,434.62 kuna od 20. srpnja 2011.,

- 402,36 eura / 3,031.56 kuna od 07. listopada 2011.,

- 396,30 eura / 2,985.91 kuna od 13. listopada 2011.,

- 402,65 eura / 3,033.76 kuna od 21. listopada 2011.,

- 402,65 eura / 3,033.76 kuna od 21. listopada 2011.,

- 416,59 eura / 3,138.78 kuna od 30. listopada 2011.,

- 426,59 eura / 3,214.12 kuna od 09. siječnja 2012.,

- 450,88 eura / 3,397.17 kuna od 31. siječnja 2012.,

- 439,78 eura / 3,313.49 kuna od 21. ožujka 2012.,

- 447,17 eura / 3,369.20 kuna od 22. ožujka 2012.,

- 452,22 eura / 3,407.27 kuna od 24. travnja 2012.,

- 463,54 eura / 3,492.54 kuna od 20. svibnja 2012.

- 454,84 eura / 3,427.01 kuna od 11. srpnja 2012.,

- 446,61 eura / 3,364.98 kuna od 16. kolovoza 2012.,

- 435,03 eura / 3,277.74 kuna od 07. rujna 2012.,

- 419,20 eura / 3,158.48 kuna od 24. rujna 2012.,

- 442,11 eura / 3,331.05 kuna od 29. listopada 2012.,

- 425,84 eura / 3,208.44 kuna od 31. listopada 2012.,

- 420,75 eura / 3,170.14 kuna od 18. travnja 2013., do isplate, a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku U. L. C. d.o.o., OIB: .0, naknaditi tužitelju D. B., OIB: .3, trošak parničnog postupka u iznosu od 5.363,33 eura1 / 40.410,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u svoti od 4.354.97 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. svibnja 2023. do 29 prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena plaćanja, a od 30. prosinca 2023. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope propisane člankom 29. stavkom 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

3. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove drugostupanjskog postupka u svoti od 974,06 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev iz točke I. izreke ove drugostupanjske presude te naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80 /22 i 114/22 – dalje: ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi ustraje u navodima da tužitelj nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača te da je vozilo koje je predmet leasinga uzeo u poslovne svrhe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je pravovremena i dopuštena.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane u članku 354. stavku 2. točki 2., 4.,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud, a s obzirom na početak parničnog postupka, pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka. 365. stavka. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuju u žalbi tvrdnjom da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o operativno leasingu broj …/… od 2. listopada 2007. (Dalje: Ugovor) koji su sklopile parnične stranke, u dijelu kojim ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica i kamata, švicarski franak, kao i zahtjev za isplatu novčane svote od ukupno 14.371,20 EUR/108.279,88 kn iz osnove preplaćene tečajne razlike, dakle, isplata stečenog bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi Ugovora, sa zateznim kamatama koje na pojedine anuitete teku od dana plaćanja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj kao potrošač s tuženikom sklopio Ugovor;

- da se o navedenim odredbama nije pojedinačno raspravljalo i pregovaralo, već su iste unaprijed unesene u Ugovor;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao;

- da je razlika mjesečnih uplata koja je proizašla zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 14.371,20 EUR.

9. Temeljem navedenih utvrđenja, a polazeći od zaključka da je tužitelj potrošač, prvostupanjski sud je utvrdio da je uvjete pod kojima je sklopljen Ugovor odredio tuženik, a da na iste tužitelj kao stranka, odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati. Stoga je prvostupanjski sud, primjenjujući odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, zaključio da su navedene odredbe nepoštene pa stoga i ništetne (članak 84. ZZP/03), te obvezao tuženika vratiti tužitelju ono što je tužitelj platio više zbog povećanja tečaja CHF prilikom plaćanja leasinga u odnosu na početni tečaj, a prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. sa zateznim kamatama od kada su pojedina plaćanja izvršena, a na temelju odredaba članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO).

10. Utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj potrošač nema uporišta u procesnoj građi. Sud je pogrešno utvrdio da je tužitelj potrošač radi čega je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev.

11. U ovoj fazi postupka između ostalog među strankama je i dalje sporno ima li tužitelj status potrošača.

11.1. Naime, iz raspravne građe i to Zahtjeva za financiranje obrtnika koji prileži na stranici 39-40 spisa, proizlazi da je tužitelj zahtjev za ugovaranje laesinga podnio tuženiku radi financiranja osobnog automobila za poslovne svrhe kao nezavisni financijski savjetnik, osiguranja, financijski fondovi

11.2. Uzimajući u obzirom dan sklapanja Ugovora 2. listopada 2007. na konkretni pravni odnos primjenjuje se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i 125/07; dalje: ZZP-a), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.

11.3. Člankom 3. stavak 1. alineja 1. ZZP-a propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Slijedom navedenog, ugovor kojeg je sklopila fizička osoba, ali u svojstvu obrtnika predstavlja trgovački ugovor, jer ga je tužitelj sklopio djelujući unutar svoje obrtničke djelatnosti, zbog čega se ne može smatrati potrošačkim ugovorom.

12. Suprotno stajalištu prvostupanjskoga suda na tužitelju je teret dokazivanja činjenice da je on predmetni ugovor o leasingu sklopio kao potrošač odnosno da svrha sklapanja tog ugovora nije bila namijenjena njegovoj poslovnoj djelatnosti.

12.1. Radi utvrđenja te činjenice, osim dokaznog prijedloga saslušanja parničnih stranaka, tužitelj nije predložio adekvatne dokaze izvođenjem kojih bi se utvrdilo da ugovor nije sklopio djelujući unutar svoje obrtničke djelatnosti već kao fizička osoba u svojstvu potrošača. Naime, iz stanja spisa proizlazi, a što među parničnim strankama i nije sporno, da je tužitelj obrtnik – dakle, fizička osoba koja prema članku 1. stavku 3. u vezi stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine” broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07 i 79/07) samostalno i trajno obavlja jednu ili više djelatnosti sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a i iz Zahtjeva za financiranje obrtnika koji prileži na listu spisa 39.-40 (kako je to već navedeno) proizlazi da je tužitelj zahtjev za ugovaranje laesinga podnio tuženiku radi financiranja osobnog automobila za poslovne svrhe kao nezavisni financijski savjetnik, osiguranja, financijski fondovi.

12.2. Naime, kako je svrha sklopljenog ugovora o leasingu u odnosu na tužitelja kao primatelja leasinga u smislu članka 35. stavka 1. Zakona o leasingu („Narodne novine” broj 135/06) bilo korištenje objekta leasinga (motornog vozila), tužitelj je u ovom sporu morao dokazati činjenicu da to vozilo nije bilo namijenjeno obavljanju njegove djelatnosti već da je to vozilo koristio za svoje osobne potrebe koje nisu vezane uz obavljanje njegove gospodarske djelatnosti, što po ocjeni ovog drugostupanjskoga suda tužitelj nije učinio, zbog čega se na konkretni predmetni odnos ne mogu primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

13. Nadalje, ocjenjuje se potrebnim navesti da sama činjenica što su stranke u točki VI. Ugovora ugovorile "Plaćanje (u CHF)" ne ukazuje na ništetnost te ugovorne odredbe. Izbor strane valute je na ugovornim stranama pa je tužitelj prema članku 10. stavak 2. ZOO-a u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu, odnosno u vrijeme pregovaranja radi sklapanja tog ugovora, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka te je imao mogućnost pregovarati s tuženikom oko sklapanja valutne klauzule prema kojoj bi se visine njegove novčane obveze izračunala prema tečaju valute Republike Hrvatske u odnosu na neku drugu stranu valutu (osim CHF).

13.1. Zbog navedenog, odredba o valutnoj klauzuli nije protivna načelu savjesnosti i poštenja niti su iste prouzročile neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na tužiteljevu štetu, a niti ta odredba ugrožavanja postizanje svrhe sklopljenog ugovora, a nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i pravilima morala

14. Kako je tuženik u cijelosti uspio u sporu, temeljem članka 154. stavka 1. i članka 166. ZPP-a te odredaba važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj“ : 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 138/23– u daljnjem tekstu: Tarifa) pripadaju mu troškovi prvostupanjskog postupka u svoti od 3.732,83 EUR.

14.1 Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku prema Tarifi i to za: sastav odgovora na tužbu 250 bodova, zastupanja na tri ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po 250 bodova (3 x 250 = 750), sastav tri obrazložena podneska po 250 bodova, (3 x 250 = 750) iznosi ukupno 1750 bodova, uz vrijednost jednog boda u visini od 15,00 kn iznosi 26.250,00 kn, uvećano za pripadajući PDV od 25% u svoti od 6.562,50 kn, iznosi ukupno 32.812,50 kn/4.354.97 EURA.

15. Tuženiku pripadaju i troškovi drugostupanjskog postupka u svoti od 974,06 EUR. Troškovi se sastoje od troškova nagrade odvjetniku za sastav žalbe od 312,5 bodova pomnoženo s vrijednošću jednog boda u visini od 15 kn iznosi 4687,50 kn uvećano za pripadajući PDV od 25 % u svoti od 1.171,87 kn iznosi 5.859,37 kn / 777,67 EURA i troškova sudske pristojbe na žalbu u svoti od 196,39 EUR iznosi ukupno 974,06 EUR

16. Imajući u vidu da je člankom 13. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak) s danom 1. siječnja 2023. euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, to je u odnosu na navedene kunske iznose valjalo izvršiti konverziju u valutu euro i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450.

17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci i to pod točkom I.) temeljem odredbe iz članka 373. točke 3. i 166. stavak 2. ZPP-a, pod točkom II. i III) temeljem članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Dubrovnik 28. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović