1

Poslovni broj:  Gž-667/2023-3

 

 

                                                                                                  Poslovni broj:  Gž-667/2023-3

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić-Ivanović kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. Č., OIB…, Z., zastupanog po punomoćniku Š. M. protiv tuženika I. P. društvo s ograničenom odgovornošću za promidžbu, prodaju i promociju, OIB…, Z., zastupanog po punomoćniku V. J., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.veljače 2023. poslovni broj Pn-1338/2019-21, u sjednici vijeća održanoj 12.prosinca 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I Žalba tuženika se uvažava te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.veljače 2023. poslovni broj Pn-1338/2019-21 u točkama I i III preinačava i sudi:

1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. P. društvo s ograničenom odgovornošću za promidžbu, prodaju i promociju, OIB…,Z., isplatiti tužitelju F. Č., OIB…,Z. iznos od 1.327,22 € / 10.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. svibnja 2019.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.244,26 Eura / 9.375,00 kuna [1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.veljače 2023. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku troškove žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 410,61 Eura / 3.093,73 kuna[2], u roku od 15 dana.

 

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za dosudu troškova odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27.veljače 2023. poslovni broj Pn-1338/2019-21 presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku I. P. društvo s ograničenom odgovornošću za promidžbu, prodaju i promociju, OIB…, Z., isplatiti tužitelju F. Č., OIB…,Z. iznos od 1.327,22 € / 10.000,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 20. svibnja 2019.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u visini 1.327,22 € / 10.000,00 kn.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u visini 2.136,84 € / 16.100,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

 

2. Protiv presude u točki I i III izreke žalbu je uložio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku, a posebno ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.točka 11. Zakona o parničnom postupku budući je djelomično usvojio tužbeni zahtjev – temeljem informacija koje tužitelj uopće nije obuhvatio tužbom. Kako je vidljivo iz tužbe u ovom postupku sporna je samo jedina informacija kojom se tužitelja u spornim člancima opisuje neonacistom. Niti jedna druga informacija tužbom nije označena kao sporna pa ne može biti predmet raspravljanja ili presude u ovom postupku. U žalbi navodi da presuda ne sadrži niti jedan navod o iskazima saslušanih svjedoka S. P. i L. M.. U žalbi nadalje ističe da je među strankama bilo sporno radi li se o vrijednosnom sudu ili o činjeničnoj tvrdnji. S obzirom da sud prvog stupnja nije dao dostatne i razumljive razloge zašto pojam neonacist – kojim je tužitelj opisan u spornim člancima "ne može smatrati vrijednosnim sudom" te da pri tom nije osnovano obrazložio iz kojeg razloga isti pojam smatra činjeničnom tvrdnjom prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja koji smatra da se pojam neonacist ne može smatrati vrijednosnim sudom, tuženik upućuje na odluku Europskog suda za ljudska prava, u predmetu B. v.S., u kojem su sud navodi da "nazivanje nekoga fašistom, nacistom ili komunistom ne može samo po sebi poistovjetiti s činjeničnom izjavom o stranačkoj pripadnosti te osobe". U presudi P. v.S. te S. and N. V. v. A. sud zaključuje kako pojam nacist "suprotno stajalištu domaćih sudova, uzet u kontekstu nije izjava o činjenicama već se mora shvatiti kao dopušteni vrijednosni sud. Tuženi navodi da riječ neonacist predstavlja mišljenje / vrijednosni sud autora članka, utemeljen na javnom i političkom djelovanju tužitelja. Tužitelj nije dokazao štetu niti jednim drugim dokaznim sredstvom osim svog iskaza. Nije iskazivao o tome koliko su navodne štetne posljedice trajale, kolikog su bile intenziteta niti iz njegovog iskaza proizlazi jačina eventualnih posljedica. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik u cijelosti prethodno objavio tužiteljev zahtjev za ispravak informacije kao i da je tužitelj propustio dokazati osobito intenzivnu duševnu bol, dosuda pravične novčane naknade nema uporište u provedenom dokaznom postupku te je izravno protivna cilju, naravi i društvenoj svrsi kojoj služi pravična novčana naknada. Nadalje sud uopće nije cijenio dokaze o ranijem javnom djelovanju tužitelja te retorici koju je koristio prema određenim društvenim skupinama. Svojim stavovima kojima često istupa u javnosti, tužitelj nedvojbeno uvjetuje reakciju javnosti, interes medija, kao i otvaranje javne debate o svojim postupcima. Pobija i odluku o troškovima parničnog postupka i traži troškove žalbenog postupka.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu te u bitnome osporava navode tuženika iz žalbe. Smatra da je sporna činjenica jesu li autori članka na temelju dostupnih informacija mogli zaključiti kako se tužitelja može nazvati neonacistom i takvo postupanje podvesti pod vrijednosni sud. Potražuje troškove sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba tuženika je osnovana.

 

5. Predmet spora je osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti, nastale objavom informacije tuženika na portalu Indeks.hr, gdje je tuženik je 19. veljače 2019.g. na portalu I..hr objavio tekst pod naslovom H. p. n. i. h. d. p. o. p., autora R. I. u kojem naslovu u tekstu se tužitelja naziva neonacistom, a 7. ožujka 2019.g. je objavio i tekst pod naslovom "Tko stoji iza najskandaloznije emisije H.-a? Majka glasnogovornika Vlade" autora G. D., u kojem je ponovno tužitelj nazvan neonacistom i to najprije u podnaslovu "Neonacist o porezima, vjeroučitelji raspravljaju o tome treba li vjeronauk biti u školama" te u samom tekstu se navodi kako je "Dobro jutro Hrvatska, bila poprište i nedavnog gostovanja poznatog neonacista i homofoba F. Č.".

 

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

 

6.1. Nije se ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku koju tuženik ističe u žalbi, jer presuda sadrži jasne, valjane i potpune razloge o odlučnim činjenicama. Presuda nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.2. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve činjenice važne za pravilnu primjenu materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari, međutim iz utvrđenih činjenica izveo je nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na kojima je utemeljio presudu.

 

7. U postupku je u bitnome utvrđeno slijedeće:

- da je u navedenim člancima tužitelj nazvan neonacistom, da je iznio stav u kojem je otvoreno hvalio ustaškog zločinca A. P. u prilogu emisije „L.“, da je organizirao prosvjed protiv G. P.-a i održao govor na T. bana J. te „urlao“ kako se na P.-u promovira nemoralni i perverzni način života, da je u tekstu „Jeste li znali? Ime valuti „kuna“ dao je dr. A. P.“ s portala www.S..hr., promovirao ideje N., da je u emisiji „B.“ izjavio „Volio to netko ili ne, slagao se netko s time ili ne, Hrvatska je branjena pod pozdravom „Za dom spremni“, da je višegodišnji dužnosnik H. čiste stranke prava i da je poznat po ekstremno desničarskim stavovima, veličanju ustaških simbola kao i ksenofobnim, homofobnim i nacionalističkim izjavama i djelovanjem što su svepojavni oblici koji obilježavaju neonacizam.

- da je među strankama sporno da li su te informacije točne ili su proizašle iz vrijednosnih sudova autora čije objavljivanje je u javnom interesu i da li su dani u dobroj vjeri ili su činjenična tvrdnja.

- da je nesporno utvrđeno da je tužitelj osam godina bio aktivni član H. čiste stanke prava koja nedvojbeno predstavlja „krajnju desnicu“, odnosno promiče ekstremno nacionalističke te konzervativne stavove. U navedenom razdoblju tužitelj je obnašao dužnost predsjednika Mladeži HČSP-a, a od 2016. i dužnost predsjednika navedene stranke. Kao predsjednik Mladeži HČSP-a tužitelj je organizirao prosvjed protiv ulaska izbjeglica u Hrvatsku i imigracijske politike, te je bio jedan od organizatora M. nacionalističke konferencije u Z. 2012., a osim toga aktivno je pozivao građane protiv G. P.-a.

 

7.1. Prvostupanjski sud u konačnici zaključuje da je tvrdnja tuženika te izneseni navod da je tužitelj "neonacist" podobna je za nanošenje štete tužitelju i odlučna je za odštetnu odgovornost tuženika, posebice jer nisu ispunjene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti, stoga smatra, a obzirom na ozbiljnost činjenica iznesenih, a vezanih uz osobu tužitelja koji jest javna osoba, da je objavom spornih informacija pretrpio štetu u smislu čl. 21. st. 2. Zakona o medijima zbog povrede prava osobnosti sukladno čl. 19. ZOO-a, a u svezi sa čl. 21. st. 3. Zakona o medijima. Imajući u vidu jačinu povrede prava osobnosti i izazvanih duševnih boli, te okolnosti slučaja da su informacije iznesene u vrlo čitanom portalu i kao takve privukle su veliku pažnju javnosti, sud smatra da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini 1.327,23 € / 10.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe odnosno 20. svibnja 2019.g. do isplate po čl. 1103. ZOO-a. Navodi da je imao u vidu činjenicu da je tuženik objavio ispravak informacije, što u krajnjoj liniji znači i da je priznao svoju krivnju iznošenjem takvih informacija, međutim objavom ispravka informacije tužitelju nije u cijelosti popravljena šteta koju je pretrpio jer su informacije objavljene na portalu koji uživa veliki utjecaj među populacijom.

 

8. Nije sporno da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, kako je propisano čl. 7. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13, 114/22, dalje: ZM), a i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/2 – dalje ZOO), te čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 7610, 85/10, 05/14). Sloboda medija i sloboda izražavanja propisane su čl. 3. Zakona o medijima, a također su ustavna kategorija, jer se čl. 38. st. 1. Ustava jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a prema st. 2. tog članka sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja. Prema čl. 38. st. 3. Ustava novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Prema čl. 3. st. 3. Zakona o medijima slobodu medija dopušteno je ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom Nije sporno da objava koja se odnosi na aspekt osobnog života može štetiti ugledu osobe, no u određenim slučajevima mora se dati prednost načelu slobode iznošenja mišljenja, izražavanja misli i javnog priopćavanja jer bi u suprotnom apsolutna zaštita ugleda, časti i dostojanstva te slobode onemogućila. U sukobu prava jednake vrijednosti - prava na zaštitu ugleda, časti i dostojanstva s jedne strane te prava na slobodu izražavanja s duge strane, treba postići pravičnu ravnotežu.

 

9. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao ni članak 38. Ustava, ne jamči neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu. Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje nečije slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usporedi sa Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usporedi s Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

9.1. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima.

 

9.2. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu A. S. A. protiv N.(br.39954/08 od 7.veljače 2012.) naveo sljedeće okolnosti prema kojima se načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) – (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-458/2018 od 23.svibnja 2019.)

 

9.3. Što se tiče doprinosa raspravi u javnom interesu sud prihvaća navode tuženika da sporni članci tuženika pod nazivom H. p. n. i. h. d. p. o. p., te "Tko stoji iza najskandaloznije emisije s H.-a? Majka glasnogovornika vlade" koji sadrže informacije o tužitelju objavljeni su u interesu javnosti. Predmetni članci odnose se na izvještavanje o djelovanju i programu Hrvatske radio televizije koja se financira novcima građana, te o javnom mediju koji kreira javno mnijenje, stoga postoji opravdani javni interes. Glavni motiv pisanja članka je, prema tvrdnji autora i glavne urednice, bio kritika H.-a kao javne televizije u odnosu na izbor i pozivanje gostiju u gledanu tv emisiju u kojoj se govorilo o važnoj temi (porezu), koja je tiče svih građana i javnosti. Očigledan je, stoga, javni interes da građani budu upoznati s funkcioniranjem nacionalne televizije i s javnim djelovanjem osoba koje se pozivaju u emisiju H.-a dati svoje mišljenje o tako važnoj, stručnoj temi. Kako je autor prije pisanja i objave ovog članka na novinarski uobičajen način provjerio što su drugi mediji pisali o tužitelju, kakve su bile njegove aktivnosti u javnosti i kakvo je uvriježeno mišljenje o njegovim političkim istupima u javnosti, to proizlazi da je autor postupao u dobroj vjeri.

 

9.4. Na pitanje u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, ovaj sud zaključuje na temelju provedenog dokaznog postupka, da je tužitelj  javna osoba i političar koji je bio predsjednik Mladeži HČSP-a, kao i v.d. predsjednika iste stranke te je poznat po javno objavljenim fotografijama s podignutom rukom u znak nacističkog pozdrava (za koju tužitelj tvrdi da je iz perioda kada je imao 16 godina), veličanju poglavnika N. (za kojeg tvrdi da je u L. spominjao u okviru njegova političkog djelovanja, kao i prosvjedovanju protiv P. ponosa L. osoba i obitelji (za koje navodi da je bio jedan od govornika), te da je jedan od organizatora M. nacionalističke konferencije 2012. Svojim stavovima i istupima u društvu tužitelj je svojevoljno ušao u javno mnijenje i potaknuo interes javnosti za svoje djelovanje. Iz navedenog razloga tuženik je opravdano smatrao da je dužan izvijestiti hrvatsku javnost o činjenici da je na javnoj televiziji u jednoj od najgledanijih emisija mozaičkog programa gostovala osoba koja promovira ekstremno desničarske, radikalne stavove, te na taj način ima mogućnost utjecaja na javno mnijenje. Nastavno na navedeno o spornom gostovanju tužitelja izvještavali su i ostali nacionalni mediji.

 

9.5. U pogledu prethodnog ponašanja tužitelja prvostupanjski sud je izvršio uvid u članke odnosno preslike teksta objavljenog na portalu I..hr 19. veljače 2019., presliku teksta objavljenog na portalu I..hr 7. ožujka 2019.g., te je prvostupanjski sud nesporno zaključio da je u navedenim člancima tužitelj nazvan neonacistom, da je iznio stav u kojem je otvoreno hvalio ustaškog zločinca A. P. u prilogu emisije L. da je organizirao prosvjed protiv G. P.-a i održao govor na T. bana J. te "urlao" kako se na P.-u promovira nemoralni i perverzni način života, da je u tekstu "Jeste li znali? Ime valuti ʼkunaʼ dao je dr. A. P." s portala www.S..hr , promovirao ideje N., da je u emisiji B. izjavio "Volio to netko ili ne, slagao se netko s time ili ne, Hrvatska je branjena pod pozdravom ʼZa dom spremniʼ", da je višegodišnji dužnosnik H. čiste stranke prava i da je poznat po ekstremno desničarskim stavovima, veličanju ustaških simbola kao i ksenofobnim, homofobnim i nacionalističkim izjavama i djelovanjem što su svepojavni oblici koji obilježavaju neonacizam. Tuženi je nesporno dokazao da je tužitelj sudjelovao u M. nacionalističkoj konferenciji, na kojoj je kao predsjednik mladeži H. čiste stranke prava održao uvodni govor, kao i činjenicu da je održavanje navedenog skupa ekstremnih desničarskih stranka u Z. bilo zabranjeno od strane Ministarstva, a istom se protivio i tadašnji premijer Vlade (dokazi: članak objavljen na www.lupiga.hr), izravan uvid u pozdrav i uvodni govor tužitelja na M. nacionalističkoj konferenciji u Z. od 13.4.2012. preko priložene poveznice i ostali dokazi (strana spisa 70 – 76).

 

9.6. U pogledu metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivosti tuženi je priložio niz dokaza temeljem kojih je provjeravao ponašanje tužitelja kao što su članci, biografija tuženika, izravan uvid u emisiju B. od 28.11.2016. (poveznicu) govor tužitelja s prosvjeda protiv "gay-prade" i ostalu priloženu dokumentaciju u spisu.

 

9.7. Kad se ocjenjuje sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije sve to treba sagledati u odnosu na činjenicu da je tužitelj javna osoba, političar, koji je svojedobno vršio dužnost predsjednika H. čiste stranke prava, a trenutno je predsjednik političke stranke G. obnove. Tužitelj je svakako pod pojačanim okom javnosti i medija. Svojim stavovima kada istupa u javnosti, tužitelj nedvojbeno uvjetuje reakciju javnosti i interes medija, kao i otvaranje javne debate o svojim postupcima. S obzirom na svoje javno djelovanje, tužitelj je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi ili njegova djela i sukladno tome mora pokazivati veći stupanj opreza, odgovornosti i preciznosti u svojim izjavama i postupcima. Također mora biti svjestan da se svi njegovi zabilježeni istupi u javnosti u konačnici prikazuju kao slika njegovih stavova.

 

9.8. Što se tiče ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect), tuženik je odmah po primitku objavio tužiteljev zahtjev za ispravak informacije. Ispravak je povezan s linkom s izvornim člancima, kako bi čitatelji bili upoznati da je tužitelj reagirao na sporne članke.

 

9.9. S tim u vezi ukazuje se na utvrđenje ESLJP-a u predmetu Buvač protiv Hrvatske (br. 47685/13, § 25., presuda od 6. rujna 2018.) da je svrha ispravka omogućiti nakladniku ispravak iskrivljene predodžbe koja je u javnosti nastala o oštećenoj osobi čime se oštećenome omogućuje ispravak stvarne štete koja mu je mogla nastati na temelju netočnih medijskih objava do toga da odvrati podnositelja od objavljivanja sličnih informacija od javnog interesa u budućnosti.

 

10. Prema mišljenju ovog suda sporni članak predstavlja mišljenje novinara. Nesporno je da se u konkretnom predmetu radi o temi od javnog interesa pa imajući u vidu da su tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu vrijednosni sudovi ovaj drugostupanjski sud smatra da se u ovom predmetu radi o vrijednosnom sudu (osobno mišljenje novinara u svezi s prijašnjim ponašanjem tužitelja), a ne o činjeničnoj tvrdnji kako to zaključuje prvostupanjski sud (Odluka Ustavnog sud U-III-458/2018 od 23.5.2019.). Sporni izraz "neonacista" koji je upotrijebio tuženi treba tumačiti kao vrijednosni sud čija istinitost ne podliježe dokazivanju. Pri tome treba imati u vidu da su granice prihvatljive kritike šire kad se radi o nekom političaru, nego kad se radi o privatnoj osobi. Za razliku od privatnih osoba, političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi ili djela te sukladno tome mora iskazivati i veći stupanj tolerancije.

 

10.1. Prvostupanjski sud usvajanjem tužbenog zahtjeva zaštitio dostojanstvo, čast i ugled tužitelja, jer se radi ne samo o zakonom zaštićenim vrijednostima, već i pravu zaštićenom člankom 35. Ustava. Međutim, pri pružanju pravne zaštite tužitelju sud je morao voditi računa o pravima tuženika koja proizlaze iz ustavnog jamstva slobode mišljenja i izražavanja misli. Kad se odlučuje o prigovoru osobe koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, ishod te ocjene treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli. Drugim riječima, radi se o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova da postignu pravičnu ravnotežu između tih prava. Iz obrazloženja osporene presude nije vidljivo da je to prvostupanjski sud postigao.

 

11. Iako nije razgovarao s tužiteljem prije objave članka, autor teksta je do navedenih informacija došao prateći objave o tužitelju u drugim medijima. Po ocjeni ovog suda, autor članka je iznio svoj vrijednosni sud kada je tužitelja nazvao neonacistom. Radi se o autorovom promišljanju i zaključivanju o tužiteljevoj političkoj orijentaciji i svjetonazoru. Taj vrijednosni sud ima uporište u činjenicama koje su navedene (strana spisa 38-64, 71-76). Svojim nastupima u javnosti on slobodno iznosi svoje stavove, ali jednako tako mora biti spreman i primiti kritiku. Sloboda izražavanja novinara je u samoj srži demokratskog društva, a granice prihvatljive kritike su znatno šire kada se radi o osobama koje su javno poznate.

 

12. Ovdje se radi o sukobu dvaju prava, prava na zaštitu privatnosti koje propisuje odredba čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i pravu na slobodu izražavanja o kojoj govori čl. 10. iste Konvencije.

 

13. Vaganjem dvaju spomenutih prava, utvrđeno je da je pravo na slobodu izražavanja u ovom slučaju prevladalo, tim više što postoji činjenični temelj za donošenje vrijednosnog suda na koji se tuženik poziva, kao na razlog za ekskulpaciju od odgovornosti.

 

14. Naime, odredba čl. 21. st. 4. alineja 6. Zakona o medijima, propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Glavni motiv pisanja članka je, prema tvrdnji autora i glavne urednice, bio kritika H.-a kao javne televizije u odnosu na izbor i pozivanje gostiju u gledanu tv emisiju u kojoj se govorilo o važnoj temi (porezu), koja je tiče svih građana i javnosti. Očigledan je, stoga, javni interes da građani budu upoznati s funkcioniranjem nacionalne televizije i s javnim djelovanjem osoba koje se pozivaju u emisiju H.-a dati svoje mišljenje o tako važnoj, stručnoj temi. Kako je autor prije pisanja i objave ovog članka na novinarski uobičajen način provjerio što su drugi mediji pisali o tužitelju, kakve su bile njegove aktivnosti u javnosti i kakvo je uvriježeno mišljenje o njegovim političkim istupima u javnosti, to proizlazi da je autor postupao u dobroj vjeri.

 

15. Budući da je prvostupanjski sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih, neposredno relevantnih činjenica koje se tiču svojstva činjenica koje se navode u članku, valjalo je primjenom odredbe čl. 373. točke 2 Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika uvažiti i pobijanu presudu preinačiti u točki I izreke, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Točka II izreke ostaje neizmijenjena.

 

16. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. Zakona o parničnom postupku donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

 

16.1. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu, pa mu na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu cjelokupnog troška koji je bio potreban za vođenje parnice. Radi se o trošku sastava odgovora na tužbu (Tbr.8.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna,  zastupanja na ročištu 2.10.2019. (Tbr.9.st.5.OT) 49,77 eura / 375,00 kuna, trošak ročišta 9.3.2020. (Tbr.9.st.2.OT) u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, trošak ročišta 12.10.2020. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, trošak ročišta 17.3.2021. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, trošak ročišta 14.10.2022.(Tbr.9.st.5. OT) u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna, trošak ročišta 2.12.2022. (Tbr.9.st.1. OT) u iznosu od 199,08 eura / 1.500,00 kuna, te trošak pdv-a u iznosu od 248,86 eura / 1.875,00 kuna. Dakle, ukupni troškovi iznose 1.244,26 eura / 9.375,00 kuna. Trošak za sastav podneska od 14.10.2019. sud ocjenjuje nepotrebnim za vođenje ovog postupka, tuženi ponavlja navode iz prijašnjeg podneska, a pozivanje na nove dokaze mogao je iznijeti i u ranijem podnesku. Na dosuđene troškove sud je dosudio zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude.

 

16.2. Osim navedenih troškova, tuženiku pripadaju i troškovi žalbenog postupka u skladu sa čl. 154.st.1. i čl. 166.st.2. Zakona o parničnom postupku. Troškovi iznose 410,61 eura / 3.093,73 kuna, a odnose se na trošak sastava žalbe (Tbr.10.st.1.OT) 248,86 eura / 1.875,00 kuna, trošak pdv-a u iznosu od 62,21 euro / 468,75 kuna i trošak sudske pristojbe 99,54 eura / 749,98 kuna (koliko tuženi i potražuje).

 

16.3. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu sud je odbio kao neosnovan, sukladno odredbi čl. 154.st.1. i 166.st.2. Zakona o parničnom postupku.

 

 

U Požegi, 12. prosinca 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća

 

                                                                                      Branimir Miljević