Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-61/2024-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EB zbog kaznenog djela protiv braka obitelji i mladeži – povreda djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću i optuženika, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Gospiću, broj: Kzd-1/2022 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024., u nazočnosti branitelja optuženika Šime Mataka, odvjetnika iz Zagreba,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženog EB, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, broj: Kzd-1/2022 od 18. prosinca 2023., činjenično opisano izrekom te presude, optuženi EB proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavak 2. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., nakon čega mu je na temelju članka 177. stavak 2. u vezi sa člankom 49. stavak 1. točka 4. KZ/11., za svako počinjeno kazneno djelo u stjecaju utvrđena kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženom EB je izrečena uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko isti u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP-a), u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08, optuženi EB je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 1.336,48 eura/10.069,71 kn, sve u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužan nadoknaditi i nagradu opunomoćenice mldb. oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

1.3. Na temelju članka 452. točka 3. u vezi s člankom 452. točka 4. ZKP-a, prema optuženom EB odbijena je optužba da je neposredno nakon počinjenja kaznenih djela pod točkom I., počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11.

1.4. Sukladno članku 148. stavak 2. ZKP-a, troškovi u ovom dijelu se ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova postupka.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću zbog odluke o kazni, s prijedlogom pa se pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio i optuženik po branitelju Šimi Mataku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem. Ujedno je zatražio da se optuženika i branitelja obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP-a).

5. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP-a, o sjednici vijeća obaviješten je optuženik i njegov branitelj te državni odvjetnik, a sjednici je pristupio branitelj optuženika Šime Matak, odvjetnik iz Zagreba, dok nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i optuženik pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. U pravu je optuženik kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP-a, u žalbi navodeći da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nedostatni, nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a povrijeđeno je i njegovo pravo na pravičan postupak u vidu članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članak 6. stavka 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, a time je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

7.1. Ocjenjujući dokaze na kojima je utemeljio zaključak da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, prvostupanjski sud je „u cijelosti prihvatio“ iskaze oštećene djece ČB i JB, koje iskaze su u „bitnom potvrdili članovi obitelji“ svjedoci SB, ĐB, HB i IB, nakon čega obrazlože da iskaze članova obitelji HB „…ne mogu nesumnjivo prihvatiti u potpunosti kao vjerodostojne… “. Nastavno obrazlaže da su djeca ČB i TB iskazali da su u kući (u kuhinji) nakon događaja zatekli samo baku SB, koja je u prethodnom postupku iskazala da se u tom trenutku nalazila u kuhinji, iz koje ima dobar pogled prema polju i da su s njom bila kći HB i sin ĐB, dok je na raspravi iskazala da se nalazila na terasi kuće. U odnosu na iskaz svjedoka ĐB prvostupanjski sud obrazlaže da je taj iskaz „kritički cijenio“, kada je iskazao da se u vrijeme dolaska optuženika na livadu, nalazio na terasi kuće s majkom SB, sestrom HB i svjedokom IB, što ne proizlazi iz iskaza djece ČB i JB, ni iz iskaza svjedokinje HB, koja je iskazala da kritične zgode „osobno ništa nije vidjela ni čula“, a glede ovih okolnosti svjedok IB, je iskazao da se tom prilikom nije nalazio na terasi obiteljske kuće HB, „s ĐB, niti s bilo kim“, dok je svjedok ČB (stariji) naveo da se u trenutku pucnjave nalazio na cesti ispred svoje kuće s IB.

7.2. Navedene proturječnosti i nejasnoće, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije analizirao niti ocijenio, a što je odlučno u kontekstu obrane optuženika, koji je porekao počinjenje kaznenog djela da djeci ČB i JB nije rekao „treba vas pobiti“ i da je zatim iz pištolja ispalio najmanje tri hica u zrak ali i drugi dokazi koji mu govore u prilog njegove obrane.

7.3. Stoga, opravdano optuženik tvrdi da su kontradiktorni i proturječni iskazi navedenih svjedoka, dok je u obrazloženju pobijane presude izostala njihova valjana analiza i ocjena, a ovo tim više što se iz obrazloženja ne mogu razaznati razlozi za prihvaćanje ili neprihvaćanje pojedinih dijelova iskaza svjedoka, na koji način je prvostupanjski sud povrijedio obvezu analize i ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza u međusobnoj vezi.

7.4. Naime, kada postoje proturječni dokazi i to oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Ovakvo postupanje prvostupanjskog suda proizlazi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta u smislu članka 393. stavka 2. ZKP-a i dužnost savjesne ocjene dokaza, kao pojedinačno, tako i u vezi s ostalim dokazima u vidu članka 450. stavka 2. ZKP-a.

7.5. Inače, nije dovoljno (kao u ovom slučaju) samo iznijeti činjenično stanje, kako ga smatra prvostupanjski sud utvrđenim, a bez obrazloženja i bez navođenja analize tih svjedoka ili materijalnih dokaza, te određenih rezultata iz te analize. Prvostupanjski sud je dužan, u skladu s citiranim zakonskim odredbama, iznijeti bitan sadržaj izvedenih dokaza, što je ovdje i učinjeno, posebice kad su svjedoci različito i proturječno iskazivali, a što je ovdje slučaj, potom u razlozima izvršiti analizu takvih dokaza i dati argumentirane razloge i rezultate iz te analize. Zatim na dovoljno pregledan način obrazložiti i prikazati vezu između pojedinih dokazanih rezultata i ocjenu dokazanosti odnosno nedokazanosti pojedinih činjenica, što je ovdje sve izostalo. Samo pravilno, sveobuhvatno i bez proturječja obrazloženje pobijane presude, omogućava optuženiku konzumaciju prava na pravično suđenje u smislu članka 6. stavka 1. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i članak 29. stavka 1. Ustava RH, a na što s pravom ukazuje u žalbi.

7.6. U konkretnom slučaju, očito postoje proturječni dokazi, iskazi svjedoka koji prema stavu prvostupanjskog suda potvrđuju navode optužbe, ali postoje i iskazi svjedoka ĆB, GB i BB, koji su se nalazili u blizini inkriminiranog događaja i iskaz svjedokinje EBT, koja je bila očevidac događaja, a koji potvrđuju navode optuženika, koji je poricao počinjenje kaznenog djela. Isto tako, postoji i materijalna dokumentacija, posebno zapisnik o očevidu, sačinjen od strane policijskih službenika iz kojeg je razvidno da tom prilikom nisu pronašli čahure o ispaljivanju hitaca iz pištolja, za što je izostala analiza odnosno zaključak u vezi s tim, dakle postoje proturječni dokazi koje je potrebno valjano ocijeniti.

7.7. Nadalje, osnovano optuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP-a, time što je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.8. Optuženik je porekao počinjenje kaznenog djela, a radi provjere takve obrane predložio kao dokazni prijedlog ispitivanje u svojstvu svjedoka RB i da se provede novo balističko vještačenje, što je prvostupanjski sud odbio jer su prijedlozi usmjereni na odugovlačenje postupka. Odbijanje tih dokaza, kako je učinjeno od strane prvostupanjskog suda, upućuje na zaključak da postupak nije proveden uz poštivanje načela pravičnosti postupka, jer je time onemogućena odgovarajuća i efikasna obrana optuženika, a njegovi dokazni prijedlozi su dostatno obrazloženi i očito bi mogli poslužiti i osnažiti njegovu obranu. Uslijed ovakvog postupanja, prvostupanjski sud je teško povrijedio pravo obrane na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Zbog iznesenih nedostataka, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

8.1. U smislu članka 487. stavka 4.ZKP-a, daje se ocjena žalbenih navoda po osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve već do sada izvedene dokaze, izvesti će i dokaze na koje je žalbom ukazao optuženik, a koji dokazi su dostatno obrazloženi i relevantni za predmet optužbe, kako je to naznačeno u ovom rješenju, izvesti i druge dokaze za kojima se ukaže potreba, na temelju kojih će utvrditi pravilno činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku, uz otklanjanje istaknutih bitnih povreda kaznenog postupka.

9. Slijedom svega iznesenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZK-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac