Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1973/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. UA iz [adresa], zastupan po ocu i zakonskom zastupniku FA iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Joško Bliškov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sportsko-penjačkog kluba Citius-Altius-Fortius iz Splita, Miroslava Krleže 12, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-110/2023-5 od 24. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Sportsko-penjačkog kluba Citius-Altius-Fortius kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-110/2023- 5 od 24. studenog 2023., u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelju dosuđena naknada štete preko iznosa od 1.642,84 eura do iznosa od 4.009,03 eura (za iznos od 2.366,19 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) od 13. srpnja 2010. pa do isplate te pod stavkom II. izreke presude za iznos od 5.361,58 eura / 40.396,87 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenog 2023. pa do isplate.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 25,71 eura / 193,74 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenog 2023. pa do isplate i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 25,71 eura / 193,74 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenog 2023. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od iznos od 4.009,03 eura / 30.206,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. srpnja 2010. pa do isplate dok je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 16. 647,42 eura / 125.430,00 kuna kao neosnovan.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.387,30 eura / 40.590, 61 kunu zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počam od 24. studenog 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelju dosuđena naknade štete preko iznosa od 1.642,84 eura (za iznos od 2.366,19 eura) te u dijelu kojim je na dosuđeni iznos glavnice dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počam od 13. srpnja 2010. do presuđenja i pod točkom II. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

2.1. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava navode žalbe i predlaže odbiti žalbu tuženika.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 29. prosinca 2009. pri padu sa umjetne (penjačke) stijene na treningu koji je organizirao tuženik pri čemu je tužitelj zadobio ozljede u vidu prijeloma dva slabinska kralješka i donjeg dijela lijeve palčane kosti.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je 29. prosinca 2009. tužitelj doživio nezgodu na treningu prilikom penjanja po umjetnoj (penjačkoj) stijeni te uslijed pada zadobio ozljede,

- da je tuženik klub koji organizira penjačke treninge po umjetnoj stijeni, a koji su se treninzi organizirali u sportskoj dvorani Osnovne škole Visoka u [adresa],

- da je tužitelj bio član tuženika-Sportsko-penjačkog kluba Citius-Altius-Fortius od 15. rujna 2009.

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 9 godina,

- da je tuženik tijekom trajanja postupka tužitelju s osnova naknade neimovinske štete iz ovog štetnog događaja tužitelju isplatio iznos od 12.936,00 kuna te s osnova imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 1.428,00 kuna,

- da je tuženik 29. prosinca 2009. organizirao trening-vježbu penjanja po penjačkom zidu, te da se nezgoda dogodila upravo na način da je tužitelj prilikom penjanja po penjačkom zidu izgubio ravnotežu, te pao sa visine od 2,5 m na pod i zadobio povrede,

- da je tom prilikom tužitelj bio vezan sigurnosnim konopom, međutim da je usprkos tome pao na pod i ozlijedio se,

- da prilikom penjanja tužitelja na penjački zid nije bio nazočan nitko iz kluba, pa ni odgovorna osoba BA, trener, tko bi davao upute kako se sigurno penjati,

- da su prilikom pada tužitelja pri penjanju hvatišta (primci) koja omogućavaju penjanje na umjetnu stijenu bili postavljeni na umjetnu stijenu,

temeljem Zapisnika o ozljedi člana kluba sačinjenog od strane tuženika utvrđeno je da je odgovorna osoba BA, trener-djelatnik kluba temeljem ugovora o radu, da je do ozljede došlo uslijed pada sa umjetne stijene sa visine od cca 2,5 m, da je u Zapisniku navedeno da se ozljeda desila po završetku treninga u momentu izmjena dvije grupa članova, da je na prethodnom treningu bilo nazočno šest članova, a u momentu nastanka štetnog događaja i dvorani je bilo 22 osobe, da je ozlijeđeni normalno trenirao i da se po završetku treninga u momentu kada se vršila izmjena prve i druge grupe članova, pokušao još jednom popeti na umjetnu stijenu no sa visine od cca 2 m pao je na pod, a pristupili su mu BA i AA koji su obavijestili i Hitnu pomoć,

- da je temeljem Programa škole sportskog penjanja za učenike osnovne škole nositelja programa sportsko-penjačkog kluba CAF utvrđeno da je točkom 2.4.4. pod nazivom sprječavanje neovlaštenog korištenja umjetne stijene propisano da sva hvatišta koja omogućavaju penjanje na umjetnu stijenu se neposredno prije treninga postavljaju i nakon treninga uklanjaju do visine 3,0 m od razine poda kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje umjetne stijene,

- na temelju iskaza svjedoka EA, ŠA i VA utvrđeno je da je do pada tužitelja došlo za vrijeme dok je trajao njegov trening,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Mihovila Biočića, dječjeg kirurga, utvrđeno je da je tužitelj primljen u hitnoj službi na odjel dječje kirurgije 29. prosinca 2009., gdje je boravio do 11. siječnja 2010., da je tužitelj dobio tešku tjelesnu ozljedu, a što se odnosi na prijelom dva slabinska kralješka i donjeg dijela lijeve palčane kosti, a da su ostale ozljede lakše prirode, da je tužitelj trpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg još 10 dana i blagog 1 mjesec,

- da je potrebu tuđe pomoći tužitelj je trebao oko 8 sati dnevno 1 mjesec, zatim po 4 sata dnevno još 1 mjesec, i dva sata dnevno još jedan mjesec,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Časlava Lončara, psihijatra, utvrđeno je da je u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primaran strah jakog intenziteta u trajanju 2-3 minuta, da se nastavio dalje strah jakog intenziteta koji je trajao prva dva dana, a podržavan je trpljenjem boli jakog intenziteta i spoznajom o lokalizaciji ozljeđivanja (kralježnica), dok je strah umjerenog intenziteta tužitelj trpio sve vrijeme boravka u bolnici što je bilo otprilike sljedećih 10 dana, a strah blagog intenziteta iduća 2 mjeseca odnosno do okončanja liječenja kod dječjeg kirurga,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Meri Matijaca, neurologa utvrđeno je da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životnih sposobnosti u stupnju od 10%, a koji zaključak proizlazi iz činjenice da je tužitelj zadobio pri padu prijelom 1. i 2. slabinskog kralješka i prijelom palčane lijeve kosti,

- na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Danči Tripala, ortopeda, iznesenom na ročištu od 17. veljače 2020. utvrđeno je da je nakon pregleda tužitelja u uvjetima sudnice, utvrđeno da je kod tužitelja za ručni zglob došlo do umanjenja životnih aktivnosti od 2% a za kralješnicu u iznosu od 10%. Isto tako istim nalazom utvrđeno je da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta dva dana, zatim srednjeg intenziteta dva tjedna, te slabog intenziteta dva mjeseca a tuđa njega i pomoć mu je bila potrebna mjesec dana po dva sata dnevno, te još 6 tjedana po jedan sat dnevno,

- na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Danči Tripala iznesenom na ročištu od 23. lipnja 2020. utvrđeno je da isti ostaje i dalje pri procjeni umanjenje životnih aktivnosti od 2%, što spada u vrlo blago umanjenje jer je došlo ipak do prijeloma u području ploče rasta, a kako je došlo i do kompresivnog prijeloma dva lumbalna kralješka te kasnije ustanovljeno i magnetskom rezonancom da je došlo do smanjenja trupa prvog lumbalnog kralješka, utvrđeno je da takve ozljede ostavljaju veće umanjenje životne aktivnosti i to do 10%,

- na temelju dopunskog nalaza i mišljenja vještaka dr. Meri Matijaca, neurologa, iznesenom na ročištu od 14. veljače 2022. utvrđeno je da se zbog prijeloma prvog i drugog lumbalnog kralješka koji se dogodio pri štetnom događaju kod tužitelja nalaze oštećenja koja dovode do umanjenja životnih sposobnosti u iznosu od 10%.

9. Sud prvog stupnja je slijedom gornjih utvrđenja kao i na temelju savjesne ocjene iskaza svjedoka EA, ŠA i VA pravilno utvrdio da je tuženik isključivo odgovoran za ovaj štetni događaj. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da trening kojeg je organizirao tuženik, a koji se sastoji od penjanja na umjetnu stijenu, na visinu od 3-4 m , u kojem sudjeluju djeca od 9 godina, i na kojem je tužitelj pao predstavlja djelatnost s povećanom opasnošću pa stoga tuženik odgovara po objektivnoj odgovornosti temeljem odredbe članka 1063. ZOO-a.

9.1. Naime, tuženik je kao vlasnik opasne stvari mogao predvidjeti da bi se netko od djece mogao samoinicijativno penjati, te je bio dužan voditi nadzor nad djecom od trenutka kada djeca uđu u dvoranu do trenutka kada posljednje dijete napusti dvoranu te poduzeti sve mjere da do samoinicijativnog penjanja tužitelja bez nadzora trenera ne dođe. Radi navedenog neosnovani su žalbeni navodi da se radi o radnji tužitelja koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti kao i da je tužitelj suodgovoran za nastanak ovog štetnog događaja.

10. Na žalbene navode tuženika valja reći kako u konkretnom slučaju nije odlučno je li tužitelj pao penjući se po penjačkoj stijeni nakon 20,00 sati kada je formalno završio trening penjanja i započeo trening rolanja, obzirom da je tužitelj povjeren tuženiku na čuvanje i isti je bio dužan postupati sa povećanom pozornošću te osigurati nadzor da do štetnog događaja ne dođe odnosno do izlaska tužitelja iz dvorane, neovisno o formalnom trajanju treninga. Valja reći da tuženik nije postupio niti po točki 2.4.4. Programa škole sportskog penjanja pod nazivom Sprječavanje neovlaštenog korištenja umjetne stijene koja izričito propisuje dužnost za tuženika da neposredno nakon treninga ukloni hvatišta, do visine 3,0 m od razine poda kako bi se spriječilo neovlašteno korištenje umjetne stijene.

11. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi tužitelj doprinio nastanku ovog štetnog događaja te je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da su ispunjene pretpostavke iz članka 1067. stavka 1. do 3. ZOO-a kojeg bi tuženika oslobodile odgovornosti.

12. Sud prvog stupnja je prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka dr. Meri Matijaca i dr. ĐA, utvrđujući iste stručnim, objektivnim te danim sukladno pravilima struke i znanosti te je pravilno imajući u vidu vrstu zadobivenih tjelesnih ozljeda, kao i jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli, straha, ali i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje te vodeći računa o životnoj dobi tužitelja koji je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao 9 godina, temeljem odredbe članka 1100. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu za neimovinske štete u iznosu od 41.000,00 kuna.

13. Stoga je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kada je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, uz isplaćeni iznos od 12.936,00 kuna / 1.716,90 eura dosudio daljnji iznos od 28.064,00 kuna / 3.724,73 eura te po osnovu imovinske štete iznos od 2.142,00 kuna, ukupno 4.009,03 eura / 30.206,00 kuna.

14. Uzimajući u obzir vrstu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i trajanje straha, te vodeći računa o pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojem se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su- 1331-VI/02 i 1372-11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 % te da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.) ovaj sud zaključuje da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 41.000,00 kuna, a s obzirom na isplaćeni iznos od 12.936,00 kuna te je pravilno tužitelju za ovaj vid štete dosuđen daljnji iznos od 28.064,00 kuna. Kako je sud prvog stupnja pravilno tužitelju utvrdio po osnovu tuđe pomoći i njege iznos od 3.570,00 kuna, a imajući u vidu da je s ovog osnova tuženik tužitelju isplatio iznos od 1.428,00 kuna, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik dužan po ovom osnovu isplatiti tužitelju iznos od 2.142,00 kuna.

15. Iako Orijentacijski kriteriji nisu pravila koje sud primjenjuje automatizmom i od kojih ne bi mogao odstupati, već orijentir koji mu može biti od pomoći pri ocjeni visine pravične novčane naknade, uvažavajući u kontekstu svih utvrđenih odlučnih činjenica u ovom predmetu i navedeno povećanje iznosa naknade neimovinske štete, ocjena je ovog suda da utvrđeni iznos naknade neimovinske štete ni u kojem slučaju nije previsok, nego korespondira činjenicama ovog slučaja te predstavlja adekvatnu satisfakciju tužitelju za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

16. Slijedom navedenog sud prvog stupnja je pravilno tužitelju pored već ukupno isplaćenih 14.364,00 kuna dosudio daljnji iznos od 30.206,00 kuna / 4.009,03 eura.

17. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je tužitelju dosuđena naknada štete preko iznosa od 1.642,84 eura do iznosa od 4.009,03 eura (za iznos od 2.366,19 eura).

18. Sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka ortopeda dr. Danči Tripala temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a pravilno utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega mjesec dana po dva sata dnevno, te još šest tjedana po jedan sat dnevno, dakle ukupno 102 sata tuđe pomoći i njege.

19. Visinu naknade za tuđu pomoć i njegu i to za 1 sat pružene tuđe pomoći i njege sud prvog stupnja je utvrdio prema potvrdi pribavljenoj od Doma za starije i nemoćne osobe Lovret prema kojoj je vrijednost satnice iznosila 35,00 kuna po satu, slijedom čega je sud prvog stupnja s ovog osnova utvrdio da tužitelju pripada iznos od 3.570,00 kuna. Obzirom da je nesporno da je tužitelju s ovog osnova isplaćen iznos od 1.428,00 kuna, to je pravilno sud prvog stupnja s osnova tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 2.142,00 kune.

20. Kako je visina te naknade utvrđena u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, i kako tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, obzirom mu je pružana po članovima obitelji, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je tu uslugu pružala tu naknadu zahtijevala.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika a obzirom da visina naknade tuđe pomoći i njege nije utvrđena prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske presude već u nominalnom iznosu u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege, a u kojem slučaju bi tužitelj imao pravo na zatezne kamate od kada je dospjela obveza tuženika u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a, to je pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je dosudio zatezne kamate s osnova tuđe pomoći i njege od 13. srpnja 2010. pa da isplate a kako je to tužitelj i zatražio u tužbenom zahtjevu.

22. Sud prvog stupnja je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP- a odlučio o troškovima postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 91/04., 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 37/22., dalje Tarifa). Suprotno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u osnovu uspio u cijelosti (100%) te djelomično u visini (26 %) obzirom da konačni tužbeni zahtjev iznosi 170.000,00 kuna, a ne 199.400,00 kuna kako to tuženik navodi u žalbi. Pravilno je sud prvog stupnja cijenio uspjeh tužitelja u ovoj parnici sa 63 % dok je uspjeh tuženika 37 %. Međutim, nepravilno sud prvog stupnja u pobijanoj presudi navodi da se troškovi tužitelja i tuženika prebijaju već sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako su stranke djelomično uspjele u parnici, valjalo je od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (63 %) oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (37%), te tužitelju odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku (26%) koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

22.1. Kako je sud prvog stupnja pravilno temeljem odredbe članka 155. ZPP-a i Tarife obračunao ukupni trošak tužitelja u iznosu od 124.218,75 kuna a obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 26 % to trošak tužitelja iznosi 32.296,87 kuna a kojem iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 8.100,00 kuna, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 40.396,87 kuna / 5.361,58 eura. Radi navedenog valjalo je djelomično potvrditi odluku o troškovima za iznos od 5.361,58 eura /40.396,87 kuna te odlučiti kao pod točkom I. izreke dok je za iznos od 25,71 euro / 193,74 kune valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka za navedeni iznos.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. kolovoza 2024.

Predsjednica vijeća

Ksenija Grgić