Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-575/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Dušanke Zastavniković Duplančić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog B.L., zbog tri kaznena djela protiv krivotvorenja – krivotvorenje isprave – iz članka 278. stavak 1. i 3. u svezi članka 52. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama koje su protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-42/2022-26 od 27. lipnja 2024. podnijeli Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu i optuženi B.L., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom B.L. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i to za dva kaznena djela iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 i kazneno djelo iz članka 281. stavak 1. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11 u trajanju 10 (deset) mjeseci za svako kazneno djelo, pa se optuženi B.L. na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.
II. Žalba optuženog B.L. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog B.L. zbog počinjenja tri kaznena djela protiv krivotvorenja i to dva kaznena djela – krivotvorenje isprave – iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 i kazneno djelo – ovjeravanje neistinitog sadržaja – iz članka 281. stavak 1. KZ/11 sve u svezi članka 52. KZ/11. Za svako kazneno djelo optuženom B.L., na temelju navedenih zakonskih propisa utvrđena je kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te je primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) optuženi B.L. oslobođen je naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08 i naknade troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja i ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i optuženika strože kazni.
2.1. Žalbu je podnio i optuženi B.L. po branitelju I.F., odvjetniku iz Z., a žali se zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazne te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno predlaže presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe ili ga blaže kazniti.
2.2. Odgovor na žalbu podnio je optuženi B.L. po branitelju I.F., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana i usvoji njegova žalba.
2.3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog B.L. nije osnovana.
4. Žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona optuženik obrazlaže na način da ističe da je prvostupanjski sud „pogrešno utvrdio činjenice, odnosno da su iskazi posrednih svjedoka međusobno oprečni i u suprotnosti sa stvarnim stanjem“ te ga je sud primjenom dokaznog pravila in dubio pro reo trebao osloboditi od optužbe. Iz navedenog proizlazi da optuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao i ocijenio provedene dokaze odnosno da se žali iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a sadržajno tu žalbenu osnovu, zbog koje se također žali, obrazlaže na način da ističe da iz nijednog dokaza ne proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bio na području Republike Hrvatske i da je počinio inkriminirana mu kaznena djela. Ističe da nije utvrđeno na koji način je ušao u Republiku Hrvatsku i na koji način je izašao iz Republike Hrvatske i kada, zatim navodi da sud sa sigurnošću nije utvrdio da je potpisao inkriminirane isprave prilikom izdavanja rodnog lista, osobne iskaznice i putovnice, pa iz razloga jer mu se inkriminira da je navodno koristio drugo ime za izradu navedenih isprava predložio je provođenje grafološkog vještačenja.
4.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirana mu kaznena djela. Naime, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, iz usporednih fotografija optuženika i osobe na čije ime je zatraženo izdavanje inkriminiranih isprava, R.P., proizlazi da je fotografija optuženika iskorištena za izdavanje osobnih isprava u Republici Hrvatskoj na ime R.P.. Nadalje, da je upravo optuženik osoba koja je podnijela sve inkriminirane zahtjeve za izdavanje osobnih isprava Republike Hrvatske na ime R.P. proizlazi iz činjenice da je u postupku izdavanja putovnice od osobe koja je podnijela navedeni zahtjev uzet otisak lijevog i desnog kažiprsta i daktiloskopskim vještačenjem utvrđeno je da su ti otisci identični s otiskom papilarnih linija optuženika. Iz navedenog jasno proizlazi zaključak da je upravo optuženik boravio na području Republike Hrvatske i zatražio izdavanje isprave Republike Hrvatske na ime R.P., a okolnost koju ističe optuženik u žalbi da nije utvrđeno kada i na koji način je ušao i izišao iz Republike Hrvatske nije od značaja za utvrđivanje njegove kaznene odgovornosti. Imajući na umu da je nesporno utvrđeno na temelju otisaka papilarnih linija da je optuženik podnio zahtjev za izdavanje putovnice na ime R.P., jasno proizlazi i zaključak da je on podnio i sve ostale zahtjeve za izdavanje dokumenata Republike Hrvatske na ime iste osobe jer je jedini on za to i imao interes, pa s obzirom na navedeno nije osnovan žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud trebao provesti grafološko vještačenje potpisa osobe koja je podnijela zahtjeve za izdavanje inkriminiranih isprava. Slijedom svega navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela za koja je i proglašen krivim, pa žalba optuženika, kada se žali zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.
4.2. U pravu je državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni te tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da na strani optuženika ne postoje otegotne okolnosti koje su od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Naime, kako to pravilno ističe državni odvjetnik optuženik je pokazao veliki stupanj upornosti u počinjenju kaznenog djela zatražeći izdavanje više isprava Republike Hrvatske. Treba imati na umu da izdavanje isprava Republike Hrvatske na inkriminirani način traže osobe u svrhu prikrivanja svog osobnog identiteta, a radi počinjenja drugih kaznenih djela, pa se na taj način ruši ugled Republike Hrvatske u svijetu i umanjuje se povjerenje u institucije vlasti u Republici Hrvatskoj. Imajući navedeno na umu, kao i činjenicu da je optuženik inkriminirana kaznena djela počinio s maksimalnim stupnjem krivnje, odnosno bio je ubrojiv, svjestan je protupravnosti počinjenja kaznenog djela i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom, onda je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pravilno utvrdio za svako kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, međutim, svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju može se postići samo izricanjem zatvorske kazne, kao vrste kazne, i to upravo jedinstvene kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a imajući na umu da je optuženik počinio tri kaznena djela za koje su zapriječene kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Tako izrečena vrsta i mjera kazni, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u dovoljnoj mjeri će utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.
5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).
6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 27. kolovoza 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak,v.r.
